Bogojavljenje je jedan od dvanaest velikih praznika, koji se slavi u čast krštenja Isusa Hrista u reci Jordan od strane Jovana Krstitelja. Krštenje Gospodnje se praznuje ništa manje svečano od Rođenja Hristovog. Praznici Rođenja Hristovog i Bogojavljenja Gospodnjeg međusobno su povezani Badnjim danom i čine jedinstvenu proslavu – Bogojavljenje. U jedinstvu ovih praznika su sva tri lica Svete Trojice:
- u Vitlejemskoj jami Sin Božiji se rodio u telu;
- na krštenju Sina Božijeg, sa otvorenih nebesa „Sveti Duh siđe na Njega u telesnom obliku kao golub“ (Lk. 3, 22);
- i začu se Glas sa neba koji je objavio: „Ovo je Sin Moj ljubljeni, koji je po mojoj volji“.
Božanstvena služba
Praznik Bogojavljenja Gospodnjeg praznuje se na isti način kao i praznik Rođenja Hristovog. Uoči službe Carski časovi, Liturgija Svetog Vasilija Velikog i svenoćno bdenije, počevši od Velikog opela.
Na dan Bogojavljenja vrši se obred osvećenja vode u ledenici napravljenoj u vidu pravoslavnog krsta. Prvi, u davna vremena, vršen je za krštenje katihumena, a potom je pretvoren u sećanje na Krštenje Gospodnje. Drugi je verovatno proizašao iz drevnog običaja jerusalimskih hrišćana, na dan Bogojavljenja, da izađu na reku Jordan i ovde se sete krštenja Spasitelja. Stoga Bogojavljenska litija nosi naziv litija na Jordan.
Biblijski događaji
Isus Hrist, koji se vratio iz Egipta nakon smrti kralja Iroda, odrastao je u malom gradu Nazaretu, koji se nalazi u Galileji. Sa svojom Presvetom Majkom On je ostao u ovom gradu do svoje tridesete godine, stolarski zaslužujući hranu za Sebe i Prečistu Djevu.
Ali pre tog trenutka, prema proročkoj reči, Izrailju se morao javiti Preteča, koji je imao zadatak da pripremi narod Izrailj da primi Mesiju, onog o kome je prorok Isaija predvideo: „Glas vapijućeg u pustinju: pripremite put Gospodu, poravnite staze Božije u pustinji.”
Daleko od ljudi, u dubini surove judejske pustinje, beše reč Božija Jovanu, sinu Zaharijinom, rođaku Presvete Bogorodice, koji je još u utrobi svoje majke, pravedne Jelisavete, skočio. Radosno, dočekujući svog Spasitelja, za koga još niko u svetu nije znao osim Njega, koji je primio jevanđelje od Arhangela. Ova reč Božija je zapovedila Jovanu da izađe u svet propovedajući pokajanje i da krsti Izrailj da svedoči o Svetlosti, da bi svi verovali kroz njega.
Prema jevanđeljskoj priči, Isus Hristos je došao kod Jovana Krstitelja, koji je bio blizu reke Jordan u Vitavari (Jn. 1,28), sa ciljem da se krsti. Jovan, koji je mnogo propovedao o skorom Mesijinom dolasku, video je Isusa i iznenadio se i rekao: „Treba da se krstim od tebe, a ti dolaziš meni? Na to je Isus odgovorio da „dolikuje da ispunimo svu pravednost“ i primio je krštenje od Jovana.
Isus Hristos nije imao potrebu za ovim krštenjem, jer je bio bezgrešan i neporočan, rođen od Prečiste Djeve Marije i Sebe, po svome božanstvu, izvoru svake čistote i svetosti. Ali, pošto je uzeo na Sebe grehe celog sveta, došao je u vode Jordana da ih krštenjem očisti.
On je došao da se krsti da bi osvetio sobom vodenu prirodu, da bi nam dao krstionicu svetog krštenja. Došao je i da se krsti da bi Jovan video ispunjenje reči Božije, koji mu je zapovedio da izađe iz pustinje: „Na kome vidiš da Duh silazi i ostaje na Njemu, on je taj koji krsti sa Duhom Svetoga.”
Prilikom krštenja „otvorila su se nebesa, i Duh Sveti siđe na Njega u telesnom obliku kao golub, i začu se glas s neba koji govori: Ti si Sin moj ljubljeni; Veoma sam zadovoljan tobom!” (Luka 3:21-22).
Nakon krštenja, Isus Hristos, vođen Duhom, povukao se u pustinju kako bi se u samoći, molitvi i postom pripremio za ispunjenje misije sa kojom je došao na Zemlju. Isus Hrist je četrdeset dana „iskušavan od đavola i nije ništa jeo u te dane, a na kraju njih ogladne“ (Luka 4:2). Tada mu je prišao đavo i sa tri zavođenja pokušao da ga, kao i svakog drugog, navede na greh.
Mesto svetog krštenja
Mesto gde je Jovan Krstitelj propovedao i krštavao, prema crkvenom predanju, zvalo se Betavara (područje iza Jordana, gde je postojao prelaz preko reke, što objašnjava i naziv grada – kuća prelaza.
Upravo tim putem, 12 vekova pre rođenja Spasitelja, drevni Izrailj, predvođen Isusom Navinom, ušao je u Obećanu zemlju. Ovde je, hiljadu godina pre Ovaploćenja, car David prešao Jordan, bežeći od sopstvenog sina Avesaloma, koji se pobunio protiv njega. Na istom mestu reku su prešli proroci Ilija i Jelisej, a već u hrišćansko doba prepodobna Marija Egipćanka je istim putem otišla u transjordansku pustinju da oplakuje svoje grehe.
Pravoslavni Božić
Badnji dan u pravoslavlju je dvanaest prazničnih dana između Božića (7. januara) i Bogojavljenja (19. januara). U katoličkom hrišćanstvu, Božić odgovara dvanaest dana Božića, koji traje od podneva 25. decembra do jutra 6. januara. Božić se često naziva i svetim večerima, u znak sećanja na događaje Rođenja i krštenja Spasitelja, koji su se odvijali noću ili uveče.
Crkva je počela da se osvećuje dvanaest dana posle proslave Roždestva Hristovog u davna vremena. Na to su ukazivali 13 razgovora Sv. Jefrema Sirina, koje je on govorio od 25. decembra do 6. januara, kao i „reči“ sv. Amvrosija Milanskog i sv. Grigorije Niski.
Drevno dvanaestodnevno praznovanje Božića potvrđuje i duhovna povelja Svetog Save Osvećenog.
Isto potvrđuje i Justinijanov zakonik, objavljen 535. Drugi Turonski sabor, 567. godine, sve dane od Rođenja Hristovog do Bogojavljenja odredio je praznicima. U međuvremenu, svetost ovih dana i večeri bila je na mnogim mestima narušena gatanjem i drugim sujevernim običajima koji su preživeli od paganskih proslava u isto vreme.
Postoji pravoslavni zakon koji zabranjuje „uoči Rođenja Hristovog i za vreme Božića, prema starim idolopokloničkim legendama, započinjati igre i, oblačiti se u idolske haljine, plesati po ulicama i pevati zavodljive pesme“.
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/149741-19-yanvarya-kreschenie-gospodne-bogoyavlenie
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com