Ljudi koji imaju problema u vezama često pribegavaju istim obrascima ponašanja. O njima ćemo govoriti u našem članku.
MODEL 1. Uhvati kran.
Jedan od načina da se izbegnu iskreni bliski odnosi je stalno sanjanje o očigledno nedostižnim partnerima. Na primer, o oženjenom čoveku ili o top modelu sa naslovne strane nekog časopisa.
Neki ljudi se zaljubljuju isključivo u one koji su prema njima ravnodušni. Prvo, takva osoba određuje koliko je zanimljiva potencijalnom partneru. Ako u očima izabranog nema vatre, onda osoba počinje da se pali, maštajući o tome kako bi njihov odnos mogao biti divan. Ali čim se na horizontu pojavi neko ko pokaže iskreno interesovanje za našeg junaka, obuzima ga strah i počinje igru „Pronađi pet mana u ovoj osobi sa kojima se nikada nećeš moći pomiriti“. Gore navedeno važi i za muškarce i za žene.
Neki od nas traže odnose sa onima koji nisu sposobni za iskrenu naklonost i ne mogu nam ništa dati. Sanjamo da je izabranom potajno potrebna naša ljubav i briga, a želja da ga usrećimo uzbuđuje našu maštu.
Sigurni smo da će nam novi partner, kojeg smo spasili od usamljenosti, biti večno zahvalan i da nas nikada neće napustiti. To znači da će takva veza biti sigurna za nas. Nažalost, u stvarnom životu nemoguće je usrećiti osobu bez njegove želje. Ako on ne traži blisku vezu, onda je malo verovatno da ćete moći da promenite ovu situaciju.
MODEL 3. Postanite i sami ideal.
Ako pokušavate da ispunite određene standarde kako bi vas lakše voleli, onda ste upali u zamku. Čak i ako postanete idealna žena (muškarac), to vam uopšte ne garantuje jaku vezu. Vaš izabranik može u svakom trenutku promeniti svoje preferencije i planove za budućnost, a vi ćete prestati da budete ideal za njega. Jedina garancija za bliske odnose je iskrenost i odanost sebi.
Deca, nesigurna u majčinsku i očinsku ljubav, uče da uvek stanu na stranu svojih roditelja kako bi na taj način stvorili iluziju intimnosti koja im nedostaje. Istovremeno, često deluju protiv sebe. Ova odbrambena strategija naziva se „identifikacija sa agresorom“ i u odraslom dobu uveliko komplikuje odnose u paru. Ljudi koji tome pribegnu ne primećuju da su nevoljeni, a godinama su u vezama koje im ne donose sreću.
Ako roditelji ne vode računa o osećanjima deteta, onda kada odraste, daje pravo drugim ljudima da sebe tretiraju kao stvar. Ponekad postoji i obrnuta reakcija - on sam počinje da tretira druge kao stvari, prisiljavajući ih da iskuse ono što je doživeo u detinjstvu.
PRIMER. Igor je započeo veze sa ženama koje ga nisu cenile. Nisu pitali, već su tražili da im reši probleme, a nikada mu se nisu zahvalili na pruženoj pomoći. Igor se pitao šta radi pogrešno. Naročito kada sam posmatrao porodični život svojih prijatelja: njihove žene su se brinule o njima i trudile se da im udovolje. Ovo mu se nikada nije desilo.
Kao dete, Igorov otac ga je tukao, a on je potiskivao svoja negativna osećanja. Naučio je da veruje da zaslužuje kaznu. Igor je mogao da shvati da je uvek stao na stranu svog oca kako bi izbegao akutni unutrašnji sukob samo tokom psihoterapije. Shvativši svoju naviku da stupa u savez sa agresorom, mogao je da uoči da on koristi sličnu strategiju u odnosima sa ženama. Napuštajući svoju uobičajenu strategiju odbrane, Igor je obećao sebi da više neće dozvoliti drugima da ga guraju. Od tada, oni oko njega su osetili ovu unutrašnju promenu i zaista su počeli da pokazuju Igoru više poštovanja.
Najčešće, strategije samoodbrane prestaju da deluju same od sebe nakon što ih postanemo svesni. Jednom kada postanemo svesni da sami sebe obmanjujemo, automatske strategije gube svoju moć. Posle takvog prodora, počinjemo da osećamo i radost i bol posebno akutno.
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/177243-4-tipichnye-modeli-otnosheniy-lyudey-s-problemami-v-lichnoy-zhizni
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com