​Ponekad, kao prva kiša,
Ponekad, kao prvi snijeg,
Odjednom dolazi, kada ne očekuješ,
Zadivljujući čovjek.

​Savjet
 
Ne trošite život na one, koji vas ne cijene,
Na one, koji vas ne vole i ne čekaju,
​Na one, koji će vas bez sumnje prevariti ,

 
​"Ja te mogu  dugo čekati, veoma dugo  i vjeno  ..." - ko od nas nije slušao ove stihove Eduarda Asadova! Ali malo ko zna da su u stvari ovi prelijepi stihovi bili posvećeni konkretnoj ženi.

​Poznati pozorišni i filmski kritičar, voditelj TV emisije "Moja srebrena lopta" Vitalij Vuljf poslednjih godina života je govorio: "Ja veoma volim Marinu Cvetajevu. U mojim godinama posebno razumiješ i cijeniš njene stihove."

​To je prvi gutljaj iz pehara, kojeg bogovi ispuniše nektrom ljubavi. To je granica između sumnje što rastužuje srce, i istine koja ga ispunjava radošću. To je početak poeme života duha i prvo poglavlje knjige čovječjeg razuma.

​Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
što kroz život nečujno i tiho gaze
kao da nogom stupaju po pamuku,
a naše oči nikada ne opaze
ni njih ni njinu tihu radost ili muku.

​Svanuće dolazi onom, ko je vidio tamu
U svoj njenoj ubilačkoj veličini ...
Ko je plakao zbog ljudske ravnodušnosti
Al' ravnodušan nije bio ni prema kom!

​Ja ne volim kafu bez kofeina, pivo bez alkohola, filmove bez scenarija i knjige bez fabule.

Tražite ljude strasne, jake, srećne.
Oni su kao zvijezde: dok ne podignete glavu - ne vide se.
A kada utonete očima u zvezdano mlijeko - shvatite da ih ima beskrajno mnogo.