Mirisala je na cveće koje sam nosio na spoju, na blagi miris parfema koji me je opijao tokom laganog plesa, na ruž koji sam jeo poljupcem...
U bolnici, na duplom odeljenju, bila su dva beznadežna pacijenta. Imali su potpuno iste krevete, apsolutno jednake uslove... Jedina razlika je bila što je jedan mogao da vidi jedini prozor na odeljenju, a drugi ne.
U zadnjem delu univerzuma postojala je jedna prodavnica. Na njemu dugo nije bilo natpisa – jednom ga je odneo uragan, a vlasnik nije zakucao novi, jer je svaki meštanin već znao da prodavnica prodaje želje.
Kada sam se po mraku vratila kući, vukući sanke za sobom, u mokrim rukavicama i ukočenih prstiju, baka mi je obula debele vunene čarape koje je za moj dolazak pažljivo zagrejala na šporetu.
I koliko je dug taj život?
U svakoj porodici postoji osoba koja nije radila. Naša je baba. Posle smrti njenog dede pre šest godina, preselili smo je kod nas. |
Kopiranje i prenošenje teksta na druge portale strogo je zabranjeno!
Categories
All
|