Ali sada težite integritetu. Stoga, morate kući poneti deo sebe koji ste nekada napustili. Ovaj zadatak nije lak, jer ste postali prilično važna osoba, a uplašeni deo vaše duše ne zna da li će biti bezbedno sa vama.
Vaše odraslo ja se mora poniziti kao dete i pokazati srdačnost, naklonost i brigu kako bi se nemirni deo vaše duše vratio i osećao se kao kod kuće.
Žalite se da ne osećate Božju ljubav i teško vam je da se molite. Ali Gospod prebiva upravo u onom uplašenom i odbačenom uglu tvoje duše. Kada se sprijateljiš sa ovim delom sebe i budeš znala koliko je dobar i lep, videćeš Boga u njemu. On je u tebi tamo gde si najljudskiji i najslabiji, gde si najviše „ti“. Doneti kući uplašeni komad svoje duše znači uvesti Boga u kuću.
Dok ne prihvatite ovaj ranjivi deo sebe, on ostaje toliko daleko da ne možete ni da nazovete njegovu pravu lepotu i mudrost. Bez toga ne možete istinski da živite, već samo možete ostvariti postojanje.
Pokušajte da svoje malo uplašeno ja uvek držite uz sebe. Neće biti lako, jer prvo ćete morati da živite sa saznanjem da najdublji, najautentičniji deo vas još nije kod kuće. I tako ga je lako uplašiti. Kada se ovaj najdublji deo vaše duše još ne oseća sigurno i opušteno u vama, on nastavlja da traži druge – one koji su spremni da mu pruže pravu utehu, makar i privremenu. Ali što više postajete kao dete, ona će manje morati da traži sklonište sa strane. Vaše ranjivo ja će moći da oseti da je njegov pravi dom u vama.
Autor: Henri Nouwen, "Unutrašnji glas ljubavi"
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/155596-tebe-nuzhno-stat-domom-dlya-sebya
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com