Šta je "urokljivo oko"?
Svi to znaju. Ali ne znaju svi i ne razumiju mehanizam nastanka uroka, i načini da se zaštite od njega.
|
Smatra se da je urok nešto što sigurno radi loš čovjek, sprovodi sa vama neku magiju poznatu samo njemu.
Kao kada neka baba podozrivo govori prelijepoj i zdravoj bebi: "Uh, kako je dobra", i dijete "iznenada" počinje da boluje ili mu se druge neprijatnosti dešavaju. |
Ili vas je neko neprijateljski pogledao u javnom prevozu, a vi ste dugo vremena nakon toga, imali temperaturu, glavobolju, probleme sa termoregulacijom organizma i drugim "čarima".
Da, to je urok, ali na najprimitivnijem spoljašnjem nivou. U stvari, uzroci i mehanizmi usmjeravanja "uroka" mnogo su "suptilniji" i svako od nas ih radi svakodnevno.
Urok je blokiranje / rušenje emocionalnih procesa čovjeka. Pri čemu da uradi takvo blokiranje / rušenje bilo koji čovjek može kako drugom čovjeku tako i samom sebi.
Ako bismo zamislili svijet u kome bi svaki čovjek ispoljavao svoje emocije onako kako želi i u njemu potrebno vrijeme, i njemu potrebnim intenzitetom, bez obzira na želje drugih ljudi. Kakav bi ovaj svijet bio?
Vjerovatno bi svako smatrao sebe "centrom zemlje", a ostale svojim "robovima", i nikakva sila u prirodi ne bi mogla da ga zaustavi. U takvom svijetu, ni odnosi, ni društvo kakvo nam je poznato ne bi postojali. Svako bi se "kuvao" u svojoj samoći, i ne bi se susretao sa drugima.
Sila koja ne da čovjeku da ispolji svoje emocije kako želi i jeste "urokljivo oko".
I tako svako od nas svakodnevno je izložen uroku i sam "urokuje" druge. Da bi blokirao ili razrušio emocionalne procese čovjeka.
Na primjer, malo dijete zahtijeva novu igračku u prodavnici. Plače, bije histerično po podu, privlači pažnju posjetilaca. U tom trenutku, i samo dijete i njegovi roditelji su izloženi uroku. To jest, ljudi jednostavno skreću svoju pažnju na njih, govoreći u sebi nešto poput: " kad će već jednom prestati .. kakva majka ... dijete ne može da smiri.. ućuti više ... ne mogu te slušati. " Dakle, ljudi pokušavaju da " djeluju" na dijete, "prisile ga" da prestane da histeriše i traži, odnosno, da iskazuje emocije. Plus toga majka ga "urokuje" u cilju da ga smiri.
Negativan urok
Tokom uroka javlja se podsvijesno dejstvo na čovjeka, kao rezultat toga kod njega se aktiviraju unutrašnji konflikti. Spoljašnja manifestacija uroka je posledica aktiviranja tog konflikta. Na primjer štetan pogled neke babe nije usmjeren na dijete već na roditelje.
Da, to je urok, ali na najprimitivnijem spoljašnjem nivou. U stvari, uzroci i mehanizmi usmjeravanja "uroka" mnogo su "suptilniji" i svako od nas ih radi svakodnevno.
Urok je blokiranje / rušenje emocionalnih procesa čovjeka. Pri čemu da uradi takvo blokiranje / rušenje bilo koji čovjek može kako drugom čovjeku tako i samom sebi.
Ako bismo zamislili svijet u kome bi svaki čovjek ispoljavao svoje emocije onako kako želi i u njemu potrebno vrijeme, i njemu potrebnim intenzitetom, bez obzira na želje drugih ljudi. Kakav bi ovaj svijet bio?
Vjerovatno bi svako smatrao sebe "centrom zemlje", a ostale svojim "robovima", i nikakva sila u prirodi ne bi mogla da ga zaustavi. U takvom svijetu, ni odnosi, ni društvo kakvo nam je poznato ne bi postojali. Svako bi se "kuvao" u svojoj samoći, i ne bi se susretao sa drugima.
Sila koja ne da čovjeku da ispolji svoje emocije kako želi i jeste "urokljivo oko".
I tako svako od nas svakodnevno je izložen uroku i sam "urokuje" druge. Da bi blokirao ili razrušio emocionalne procese čovjeka.
Na primjer, malo dijete zahtijeva novu igračku u prodavnici. Plače, bije histerično po podu, privlači pažnju posjetilaca. U tom trenutku, i samo dijete i njegovi roditelji su izloženi uroku. To jest, ljudi jednostavno skreću svoju pažnju na njih, govoreći u sebi nešto poput: " kad će već jednom prestati .. kakva majka ... dijete ne može da smiri.. ućuti više ... ne mogu te slušati. " Dakle, ljudi pokušavaju da " djeluju" na dijete, "prisile ga" da prestane da histeriše i traži, odnosno, da iskazuje emocije. Plus toga majka ga "urokuje" u cilju da ga smiri.
Negativan urok
Tokom uroka javlja se podsvijesno dejstvo na čovjeka, kao rezultat toga kod njega se aktiviraju unutrašnji konflikti. Spoljašnja manifestacija uroka je posledica aktiviranja tog konflikta. Na primjer štetan pogled neke babe nije usmjeren na dijete već na roditelje.
Kod roditelja se aktivira unutrašnji konflikt, postoji povezanost, koja se zatim odražava na dijete. Recimo, želja harmoničnog i uravnoteženog razvoja djeteta stupa u konflikt sa raznim strahovima u vezi sa njegovim razvojem. I baba samo nije "precizno pogodila metu" prenijela je to na roditelje. Strahovi se odražavaju tako, da dijete počinje da boluje, pada, lomi kosti ... |
|
Ili na primjer čovjek zarađuje mnogo novca, potajno se ponosi time, ali ne ispoljava vidno. Pri tome se boji da ne izgubi zarađeno, ili izvor novca, ili oboje zajedno. Podsvijesne strahove krije duboko u sebi, ali ni jednog trenutka ne zaboravlja na njih. A onda neka tetka se "raduje" zbog njega, kaže, kako si dobro uspio, junak si. Voljno ili nevoljno, počinje svjesna analiza: da li sam svarno junačina, da li sam uspio ... Na kraju, to dovodi do unutrašnjeg konflikta, izlazi spolja i čovjek gubi novac, izvor prihoda, vještine, sposobnosti.
U stvari, urok to je "hvatanje" čovjeka na želje. I blokiranje / rušenje tih želja kroz unutrašnji konflikt. Kao onom ko mrša kada se kaže "dobronamjerno" da nešto nije baš dobro, da je malo smršao. Provocira se unutrašnji konflikt, jer se često u ljudima kriju psihičke traume, strahovi, nesigurnost. Obično posle toga čovjek se prejede, odustane od svega na pola puta, posebno kad je takvih "dobročinitelja" mnogo.
Na ovo se odnose i nedobronamjerne pohvale odnosa, partnera, rada, hobija, interesovanja.
Rezultat je isti: odnos se raspada, posao brzo počinje da donosi samo glavobolju i nervozu, interesovnje opada ...
Možemo reći da je to spoljašnji, aktivni oblik uroka.
Sa ovom vrstom uroka može se jednostavno boriti. Po pravilu, ljudi sa "urokljivim okom" sami imaju unutrašnji konflikt, kojeg "vidi" u drugima. Oni su ljubomorni na ono što njima u životu nedostaje. Na snagu volje, na vještine, osobine koje bi željeli da imaju, a nemaju ih. Zbog toga, oni žele da razruše ili blokiraju to u drugim ljudima, nadajući se da će neki razrušeni dio oni dobiti.
Za zaštitu dovoljno je jednostavno reflektovati njihovo ponašanje. Oni vam govore o izgledu, vi njima o zdravlju, oni o zdravlju - vi njima o odnosima. Dok kod njih samih njihov unutrašnji konflikt ne iziđe spolja. Sve se završava tako što im se njihova negativana instalacija vraća nazad.
Postoji još jedan oblik uroka, nije javan, pasivan je i teži je. Kada su uroku podvrgnute ne samo želje, već planovi i perspektive. Da bi urekao, čovjek mora biti upoznat sa unutrašnjim svijetom svoje žrtve, više ili manje da poznaje, njen karakter i navike. Ovo se radi zakamuflirano, po mogućnosti neprimjetno i veoma suptilno, oprezno, da žrtva ne primijeti, i ne zatvori se od "urokljivca".
Sve vrste netraženih savjeta, upozorenja, instrukcija i strahova - su oblici uroka.
Obično se uočavaju kod žena sa njihovim najboljim prijateljicama, kod muškaraca su znatno ređi. Dok je to prijatan provod, sve ide normalno. Prijatice se međusobno podržavaju, nalaze se uglavnom u prijatnom emocionalnom procesu. Ali ako se kod jedne od njih pojavi obećavajući odnos, druga (ne uvijek) počinje na sve načine da to spriječi. Ona to čini ciljno usmjereno, ali vrlo pažljivo. Ona počinje da daje savjete, snažno upozorava, sklona je saosjećanju kada "ostane sama". Svim istinama i neistinama prijateljica pokušava da zagrize sferu uticaja na odnos. Taj uticaj koji ona ima na budućnost odnosa - je pasivni oblik uroka.
Cilj je da razruši emocionalni proces prijateljice u tom odnosu, jer za harmoničan odnos prijateljice sa muškarcem ona uopšte nije zainteresovana, jer tada neće biti potrebna. Ali u isto vreme njeni "dobri" savjeti ne bi trebalo da dovedu do kolapsa odnosa, jer je dalje neće slušati. Ali će "držati u neizvesnosti" momka prijateljice, jer on nema potpun i bezuslovan uticaj na devojku i njenu prijateljicu. Dakle, savjeti prijateljice će njega naprezati, tim više jer savjeti nijesu projektovani, da razruše ili blokiraju njegove emocionalne procese. Na primjer, kada, umjesto romantične večere, on i njegova devojka idu da "spase mačku" prijateljice.
Pasivna oblik uroka je prisutan u odnosima između roditelja i djece, između tašti, svekrva i njihove djece. Obično "mudro" miješanje tašte ili svekrve narušava emocionalnu strukturu porodice, dovode u nju pometnju i kolebanje. U principu, aktivno učešće roditelja u porodičnom životu njihove djece uvijek sadrži elemente uroka.
Pasivan urok može biti kada nam neko stoji "iznad glave" u trenucima odgovornog rada, i pomno nas posmatra. Po pravilu, posao krene naopako, ništa ne uspijeva, kvari se, lomi. Kako možemo da objasnomo ovaj fenomen? Samo mehanizmom uroka.
Zašto je sada "moderno" u kancelarijama instaliranje video nadzora? Naravno šef ne sjedi i ne zuri tupo u monitor svih 8 sati radnog vremena. Ali zaposleni ne mogu sebi priuštiti, to što bi mogli da nema kamere. Sam emocionalni fon sa kamerama je drugačiji, nego pri njihovom odsustvu, a to se objašnjava time da su mnogi emocionalni procesi zaposlenih blokirani.
Ili kada čovjeku "lome krila" svojim zajedljivim primjedbama, smjernicama i savjetima u cilju jačanja samo-kritike čovjeka. Na primjer, momak želi da se upozna sa djevojkom, a njemu "prijateljski" kažu: " gdje si pošao, ona nije za tebe, vjerovatno nju takvi ne interesuju". Razlog da se daju takvi savjeti nema, jedino objašnjenje je zavist. A urok, kao forma izražavanja, je ta zavist.
Urok je bilo koje blokiranje / rušenje emocionalnih procesa. I čim osjećamo emocionalnu nelagodnost, kada ne možemo da izrazimo svoje emocije slobodno, znači da smo izloženi uroku sa nečije strane.
Iza bilo koje situacije u kojoj smo prinuđeni da idemo na kompromis, da tražimo "put odstupanja", kada dobijamo ono što ne želimo, i biramo opciju po principu manjeg zla stoji urok.
Autor: Olga Cibakina
Prevod prvog dijela teksta: econet.ru
P.S. U nastavku teksta je objašnjen pozitivan "urok" i kako sami sebe ureknemo.
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Obično se uočavaju kod žena sa njihovim najboljim prijateljicama, kod muškaraca su znatno ređi. Dok je to prijatan provod, sve ide normalno. Prijatice se međusobno podržavaju, nalaze se uglavnom u prijatnom emocionalnom procesu. Ali ako se kod jedne od njih pojavi obećavajući odnos, druga (ne uvijek) počinje na sve načine da to spriječi. Ona to čini ciljno usmjereno, ali vrlo pažljivo. Ona počinje da daje savjete, snažno upozorava, sklona je saosjećanju kada "ostane sama". Svim istinama i neistinama prijateljica pokušava da zagrize sferu uticaja na odnos. Taj uticaj koji ona ima na budućnost odnosa - je pasivni oblik uroka.
Cilj je da razruši emocionalni proces prijateljice u tom odnosu, jer za harmoničan odnos prijateljice sa muškarcem ona uopšte nije zainteresovana, jer tada neće biti potrebna. Ali u isto vreme njeni "dobri" savjeti ne bi trebalo da dovedu do kolapsa odnosa, jer je dalje neće slušati. Ali će "držati u neizvesnosti" momka prijateljice, jer on nema potpun i bezuslovan uticaj na devojku i njenu prijateljicu. Dakle, savjeti prijateljice će njega naprezati, tim više jer savjeti nijesu projektovani, da razruše ili blokiraju njegove emocionalne procese. Na primjer, kada, umjesto romantične večere, on i njegova devojka idu da "spase mačku" prijateljice.
Pasivna oblik uroka je prisutan u odnosima između roditelja i djece, između tašti, svekrva i njihove djece. Obično "mudro" miješanje tašte ili svekrve narušava emocionalnu strukturu porodice, dovode u nju pometnju i kolebanje. U principu, aktivno učešće roditelja u porodičnom životu njihove djece uvijek sadrži elemente uroka.
Pasivan urok može biti kada nam neko stoji "iznad glave" u trenucima odgovornog rada, i pomno nas posmatra. Po pravilu, posao krene naopako, ništa ne uspijeva, kvari se, lomi. Kako možemo da objasnomo ovaj fenomen? Samo mehanizmom uroka.
Zašto je sada "moderno" u kancelarijama instaliranje video nadzora? Naravno šef ne sjedi i ne zuri tupo u monitor svih 8 sati radnog vremena. Ali zaposleni ne mogu sebi priuštiti, to što bi mogli da nema kamere. Sam emocionalni fon sa kamerama je drugačiji, nego pri njihovom odsustvu, a to se objašnjava time da su mnogi emocionalni procesi zaposlenih blokirani.
Ili kada čovjeku "lome krila" svojim zajedljivim primjedbama, smjernicama i savjetima u cilju jačanja samo-kritike čovjeka. Na primjer, momak želi da se upozna sa djevojkom, a njemu "prijateljski" kažu: " gdje si pošao, ona nije za tebe, vjerovatno nju takvi ne interesuju". Razlog da se daju takvi savjeti nema, jedino objašnjenje je zavist. A urok, kao forma izražavanja, je ta zavist.
Urok je bilo koje blokiranje / rušenje emocionalnih procesa. I čim osjećamo emocionalnu nelagodnost, kada ne možemo da izrazimo svoje emocije slobodno, znači da smo izloženi uroku sa nečije strane.
Iza bilo koje situacije u kojoj smo prinuđeni da idemo na kompromis, da tražimo "put odstupanja", kada dobijamo ono što ne želimo, i biramo opciju po principu manjeg zla stoji urok.
Autor: Olga Cibakina
Prevod prvog dijela teksta: econet.ru
P.S. U nastavku teksta je objašnjen pozitivan "urok" i kako sami sebe ureknemo.
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com