Ljudi znaju da prežive zahvaljujući instinktima. Ali, kao i sve na Zemlji, i instikti imaju cijenu koju treba platiti
|
|
Instinkti omogućuju našu sigurnost. Kako oni to rade? Oni nas primoravaju da bježimo, krijemo se, da vjerujemo da jedino izolacija, odvajanje od drugih je garancija sigurnosti za njihovog vlasnika. |
I evo šta se dešava.
Ljubavnicu, koja sanjaja da postane žena, instinkti primoravaju da se bori sa ženom svoga ljubavnika i da vjeruje da bi mu ona bila bolja žena.
Ženu, koja želi da bude jedina za svog voljenog, primoravaju da vjeruje da je muž njeno privatno vlasništvo i niko nema pravo na njega.
Kolegu, koji teži da zauzme stolicu rukovodioca, instinkti primoravaju da navuče prekrivač na sebe i zaobilazi partnere u trci po ljestvici karijere.
Instinkti nas primoravaju da vjerujemo da je sa druge strane - neprijatelj. I život bi bio bolji bez tih neprijatelja.
Instinkti lažu. Prvo, na ovoj planeti, ima nas toliko mnogo, da je u principu, nemoguće da budemo odvojeni.
Drugo, zahvaljujući takozvanom neprijatelju, učimo i razvijamo se.
Instinkti, pored sve svoje koristi, iskrivljuju percepciju.
Jednom su nam nagovijestili: "Voli neprijatelja svog.". Ali nijesmo razumjeli. Nijesmo razumeli da je neprijatelj - Učitelj.
Od toga neprijatelja - učitelja treba učiti te prednosti, koje našem egu izgledaju nepravedne.
Međutim, ove prednosti mogu se prihvatiti samo tada, kada počne da se prepoznaje sopstvena zavist, nemoć i prikriveni ogorčeni beskrupulozni egoizam.
Ali instinkti jednostavno ne daju da se prizna svoja ništavnost. Oni "spašavaju" domaćina jednostavnom idejom: ako si sam, tada nikakvih problema neće biti.
Ljubavnicu, koja sanjaja da postane žena, instinkti primoravaju da se bori sa ženom svoga ljubavnika i da vjeruje da bi mu ona bila bolja žena.
Ženu, koja želi da bude jedina za svog voljenog, primoravaju da vjeruje da je muž njeno privatno vlasništvo i niko nema pravo na njega.
Kolegu, koji teži da zauzme stolicu rukovodioca, instinkti primoravaju da navuče prekrivač na sebe i zaobilazi partnere u trci po ljestvici karijere.
Instinkti nas primoravaju da vjerujemo da je sa druge strane - neprijatelj. I život bi bio bolji bez tih neprijatelja.
Instinkti lažu. Prvo, na ovoj planeti, ima nas toliko mnogo, da je u principu, nemoguće da budemo odvojeni.
Drugo, zahvaljujući takozvanom neprijatelju, učimo i razvijamo se.
Instinkti, pored sve svoje koristi, iskrivljuju percepciju.
Jednom su nam nagovijestili: "Voli neprijatelja svog.". Ali nijesmo razumjeli. Nijesmo razumeli da je neprijatelj - Učitelj.
Od toga neprijatelja - učitelja treba učiti te prednosti, koje našem egu izgledaju nepravedne.
Međutim, ove prednosti mogu se prihvatiti samo tada, kada počne da se prepoznaje sopstvena zavist, nemoć i prikriveni ogorčeni beskrupulozni egoizam.
Ali instinkti jednostavno ne daju da se prizna svoja ništavnost. Oni "spašavaju" domaćina jednostavnom idejom: ako si sam, tada nikakvih problema neće biti.
|
To je laž. Postojanje tada postaje dosadno, jer nema nikakve igre, nikakvog razvoja, nema nikakve pobjede.
Ali, prije ili kasnije kvantni skok će se desiti. Možda ne u ovom životu, ali će se skok desiti. Skok od instinkta do prosperiteta. |
|
Da, instikti obezbjeđuju nivo preživljavanja, ali ne dozvoljavaju da se izađe na nivo prosperiteta.
Van okvira instinkta, prosperitetna ljubavnica će prihvatiti i blagodariti ženu svog ljubavnika, kako bi sama postala žena. Možda ne toga čovjeka, već mnogo bolje prilike za sebe.
Žena treba da prihvati ljubavnicu svog muža, kako bi otvorila njegovo srce prema sebi.
Kolega treba da pomogne partnerima da zauzmu rukovodeće mjesto, i upravo tada će se njemu dati visok položaj.
Kada nema straha od opstanka, prosperitet nam prirodno dolazi.
Žena koja je u stanju da prihvati drugu ženu bez straha od preživljavanja i konkurencije sigurno će biti izdvojena među sličnim i nagrađena ljubavlju.
Instinkti primoravaju da se tresemo od straha, da nemamo dovoljno sredstava i za njih treba da se borimo, otimamo komad od drugih.
Kažu da je instinkt um gmizavca, reptilski um. Predstoji nam da pređemo od uma svog unutrašnjeg dinosaurusa na um homo sapiensa - razumnog čovjeka. U čemu razlika?
Gušteri žive instinktima i preživljavaju. Razumni ljudi sarađuju sa drugima i zato prosperiraju.
Jaz se nalazi između nivoa dinosaurusa i nivoa prosperitetnog razuma.
Jednog dana ćemo se uzdići, najesti svog guštera i moći ćemo da pređemo preko ambisa...
A most iz jednog svijeta u drugi je filozofija jedinstva, pogled na svijet Slaganja. Sa onima koje smatraš neprijateljima.
Autor: Mark Ifraimov
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
