​Šta znači biti zaista slobodan? Prava sloboda nastaje ako poništimo unutrašnje uslovljavanje koje, a da toga nismo svjesni, snažno utiče na naš svakodnevni život.

​Glad duše može uticati na svakog od nas. Ona se manifestuje kao čudna senzacija. To je glad koja postaje sve jača i koja nas ne ostavlja na miru dok ne odgovorimo na njen vrisak. Šta hoće? Šta treba? Mnogo i malo stvari istovremeno, ali jedno je sigurno: ako duša vrišti, znači da je nismo dovoljno hranili. Ako je duša gladna, već je kasno i učinili smo nasilje  prema sebi.

Koliko puta vam se dogodilo da kažete: "Dobro, uradiću to sjutra". I onda? Kada je stigao sledeći dan, da li ste to zaista uradili? Vjerovatno vam se desilo stotinu puta da u nedogled odlažete zadatke koje ste zacrtali da izvršite. To je prilično normalna stvar, svi to radimo, ali to ne znači da je to pametan način upravljanja životom.

​Strah je osjećaj koji nas upozorava na opasnosti. Kada opasnost nije stvarna, strah postaje patološki. Uprkos tome, to je i dalje emocija koja čini da učimo mnogo o sebi i ako budemo znali kako da razumijemo strah, moći ćemo i da ga prevaziđemo i moći ćemo da bolje upoznamo sebe.

​Paulo Koeljo je rekao da nema ljubavi u miru. Ljubav uvijek prate agonije, ekstaze, intenzivne radosti i duboka tuga. Zapravo ima nekoliko lijepih nuspojava zaljubljivanja, kao što ćemo vidjeti u današnjem članku.

~"Nisam zadovoljan svojim izgledom. Ne volim svoje tijelo. Ne vidim se dobro."
~"Mrzim svoje zube i kukove. Imam puno suvišnih kilograma. Otkad sam zatrudnela, nisam povratila idealnu težinu."
~"Nikad se ne približavam drugima. Bojim se da ću biti osuđen. Svi moji prijatelji imaju dečka ili djevojku, a ja nemam ..."

​Ko nije podlegao slasti i gorčini nemogućih ljubavi? Primjer "par excellence" ove kategorije je adolescentna ljubav. Platonska ljubav koja je bila zadovoljna pogledom ili osmijehom, koja vam je omogućavala da sanjate veliko, ali koja vam nije omogućavala postizanje konkretnih ciljeva. Bilo je to određeno uživanje u maštanju o toj ljubavi.

​Živimo u društvu u kojem nismo mirni ni na trenutak. Preko dana imamo svakojake brige, koje samo guše naš um dok više ne možemo da izdržimo. Posao, društveni život, partner, prijatelji ... Želimo da se maksimalno efikasno posvetimo svim ovim aspektima svog života, ali nemamo dovoljno vremena ni novca, pa o njima ne brinemo kako bismo željeli i ne postižemo unutrašnji mir.

Moja ćerka je jednom rekla:" Voljela bih da odem da vidim rimske grobnice, ali tamo će biti puno pauka, bolje da idem sa tatom koji se ničega ne plaši."

Jedno je sigurno: ako želite postići drugačije rezultate od onih koje ste postigli do sada, morate promjeniti sebe. Stvarnost koju živite je odraz vaše nesvesnosti i ako ne preduzmete mjere da je reprogramirate, život će proteći i osjećaćete se kao da ste cijeli život slušali istu muziku.