​Sheckley je napisao da je glavni porok i nedostatak - neumjeće da se zaustavi na vrijeme. U komunikaciji, u igri, u trošenju, u jelu ... I što je najvažnije - u odnosima.

​Kada je uzrok nerviranja ili drugih negativnih emocija drugi čovjek, onda se situacija obično ne može promijeniti. Zato što ne možemo promijeniti drugog. Možemo samo dati drugom čovjeku znanje i pokazati način kako da se promijeni (pod uslovom da je spreman da nas sluša i želi to), ali samo se on sam može promijeniti. 

"Kod svih ljudi  je um taj koji usmjerava tijelo na zdravlje ili na bolest, kao i na sve ostalo."
~ Antifonte 

Ko je hrabar? Hrabrim se može nazvati onaj koji svakog jutra ustaje i daje najbolje od sebe. Onaj koji uprkos svemu nastavlja da se  smije i savlada sve što mu se dešava. Ko ne čeka određeni razlog da pruži sve od sebe i učini svijet svojim. Oni koji i dalje vjeruju drugima su hrabri uprkos razočarenjima koja su pretrpjeli.

​Mi imamo naviku da zovemo prijateljima ljude koji to često nijesu. 

​Kršenje granica mora biti odmah zaustavljeno. Momentalno. U djeliću sekunde. Tada će biti moguće izbjeći ozbiljan sukob i krajnje nezgodan, uvredljiv period kompromisa i trpljenja.

​
​Život je mudar učitelj koji veoma skupo cijeni svoje časove. To nije rečeno zbog lijepe riječi, već je potvrđeno iskustvom. U školi života nemoguće je zaobići lekciju. 

​Recimo da vas nešto brine, a ne znate gdje i kome da se obratite. Šta da radite? 

​Pitam se zašto su neka stanja ohrabrena od strane ljudskog društva, dok druga nijesu. Dobro je biti dobar, srećan i zdrav. I nije dobro biti tužan, bespomoćan ili izgubljen.