Gotovo uvijek imamo tendenciju da sudimo ljudima prema njihovom izgledu, ne čekajući da ih bolje upoznamo. Ipak, trebali bismo znati da spoljni sud koji formulišemo o čovjeku nakon što ga vidimo ne odgovara uvijek stvarnosti.

​Ko vas traži samo u vrijeme potrebe, ne zaslužuje da vas pronađe. Ne zaslužuje da ga zovete prijateljemi ne zaslužuje vašu pažnju.

Odlučila sam da mogu, moram i zaslužujem. Danas ću obući novi par cipela i obnovljenu čvrstinu. 

Tokom zore, naše misli lete poput telegrama u potrazi za primaocima. U ovoj čarobnoj liniji između noći i dana žive čitaoci, melanholični sanjari, kreativni umovi i ljubavnici. Zora nije samo teritorija nesanice ili noćnih sova. 

Danas se osjećam dobro gledajući se u ogledalo i ne moram da se slikam da bi to i drugi vidjeli. Izašla sam iz kuće i  uputila osmijeh svima koje sam srela. Odlučila sam da ne objavljujem ništa na društvenim mrežama da bih dobila "lajkove", jer su mi osmijesi drugih bili dovoljni.

​Društvo je neko vrijeme podgrevalo hiperočinstvo, drugim riječima, opsesiju koju roditelji imaju prema svojoj djeci da postignu određene školske vještine koje im garantuju profesionalnu budućnost. Možda smo kao društvo zaboravili da školske ocijene ne definišu našu djecu.

​Sudbina čini da mnogi ljudi prolaze kroz naš život, ali ostaju samo najbolji. Oni sa kojima su naše veze najiskrenije i najsnažnije utvrđuju se u našem životu, a zatim ostaju čvrsto u našim srcima.

Verbalno nasilje je jedan od najnjegativnijih oblika agresije. S jedne strane, riječi imaju moć da ostavljaju tragove koji imaju posledice i mnogo godina kasnije. S druge strane, jezičko tj verbalno nasilje često je dobro ukorijenjeno i društveno legitimisano. Nije vidljivo kao fizičko nasilje, pa je teže intervenisati.

​Uspavana ljubav je poput ptice u kavezu. Postoji, živi, ali nije moguće čuti njenu pjesmu, taktove, iako nikad ne prestaje da otvara krila. To je situacija koju doživljavaju mnogi zaljubljeni parovi. Postoji duboka naklonost, oboje to znaju, ali ona se ne manifestuje i ne ispunjava njihov život magijom.

Neki ljudi ulaze u naš život da bi nas naučili da ne budemo poput njih. Jer, kao što je rekao Oscar Wilde: "Neki ljudi donose sreću gdje god stignu; drugi samo kad odu ". Pa ipak, ovi ljudi nas takođe nečemu nauče, čine da patimo, jer nam daju mogućnost da svoja osjećanja upravljamo na drugačiji način od njihovog.