Ali tolerišemo i ne pokazujemo da smo neprijatni zbog njihove gluposti, masnih šala i bezobrazluka. Žvakanje, vulgarne šale, šta god. Ali trpimo.
0 Comments
Ponekad biramo za sebe najteže puteve jer se... plašimo. Plašimo se da postoje druge opcije, čak i bolje, da možda nemamo najbolju opciju, za neke – da, a za nas – ne. Mada bi bilo jako kul da uspemo. I već moramo stalno da se nosimo sa poteškoćama.
Ponekad sretnemo nekoga sa kim nam je teško i dobro u isto vreme. Želimo da se približimo ovoj osobi - ali se plašimo.
Ne postoji način da se uspostavi dijalog sa osobom koja svaku tvoju reč čuje kao prekor sebi. Ko tuđe mišljenje doživljava kao uvredu za sebe. Ko koristi sarkazam kao odbranu.
Toliko toga ima okolo da vredi malo utihnuti da čujemo šuštanje onoga ko drži naše živote u svojim rukama.
Uživo sada! Tako je lako, mislim, zamisliti sebe sa osamdeset godina. A onda se osvrnite na svoj današnji dan... trideset... četrdeset... četrdeset pet...
U pozadini naših glava živi nada da će se projekat završiti, dete porasti, biti više novca, a onda...
Život je tako ustrojen da je nemoguć bez borbe. Svakim danom, prevazilazeći teškoće, boreći se sa nedaćama, postajemo jači. Učimo da pobeđujemo. Ovo je jedini način da ostvarite svoj san. Važno je zapamtiti da je cena odustajanja od pobede poraz.
Život nije ravna, ravna linija. I ovo nije skup grafikona i rasporeda. Označavanjem polja u nekoj vrsti „kontrolne liste“ naših života uništavamo svoje živote.
|
Kopiranje i prenošenje teksta na druge portale strogo je zabranjeno!
Categories
All
|