1. Pravilno se hraniti.

2. Boraviti češće u prirodi, u planinama.

3. Baviti se fizičkim aktivnostima.

​U ne tako dalekim vremenima, zova je bila omiljena igračka djece , zahvaljujući svojim granama, nudila je djeci maštovite igre poput puhača ili malih flauta i zvižduka. Bilo je dovoljno da isječete grančicu prečnika nekoliko centimetara, ispraznite nježnu srž i napravite nekoliko dubokih ureza u kore da jednostavnu granu pretvorite u čarobnu flautu.

​U danu čini se postoji trenutak koji presijeca vrijeme: onaj u kojem, iako živite u užurbanom gradu, možete da čujete šuštanje vjetra, jer su ulice puste, a okolo nikoga nema, taj sat ste samo vi i svijet koji još spava. Ovo je idealno vrijeme da ukradete neko vreme od Morfeja i posvetite se nečemu zbog čega se osjećate dobro (osim spavanja, naravno): ritual buđenja.

​Ovakva vrsta ishrane će nam pomoći da kontrolišemo svoju uznemirenost od hrane, što čini da izgubimo težinu na zdrav način.

​Naše tijelo somatizira u svojoj materiji ono što duh proživljava. Ono što naša nesvijesna strana ćuti, naše bolesti, bolove i malaksalost. Bolest je sukob između ličnosti i duše.

​Prema metodi Marije Kondo, sređivanje kuće nam pomaže da uspostavimo ravnotežu u životu. Nered objekata je odraz određenog unutrašnjeg haosa. Istovremeno, ovaj spoljni lavirint stvara osjećaj očaja. Oba  aspekta su međusobno snažno povezana.

​Najopasnija je poluporcija. Kad je čitava porcija sve je u redu. Mi dobijamo svoju porciju, siti smo, dovoljno nam je. Kada je tanjir prazan, to nije dobro. Ali to je ono zbog čega ustajemo i krećemo u potragu za hranom. U suprotnom, umrijećemo od gladi. 

​Zašto ići na odmor, trošiti novac za hotel ili užinati u kafiću, ako možete sjediti kod kuće i opustiti se? I jesti uobičajnu hranu, a ne trošiti novac na finu kuhinju i razne sosove i šnicle? 

​Nije neuobičajeno da se veliko interesovanje za estetiku i briga o nečijem fizičkom izgledu posmatra kao hladan i površan stav, čineći jasnu razliku u aspektima života koji se umjesto toga smatraju „dubokim“ ili zanimljivim za analizu. To označava veliko neznanje, jer briga o svom tijelu - kada to ne postane opsesija - znači brigu o svom blagostanju na holistički način.

​Postoje rane koje se ne vide, ali koje se mogu ukorijeniti duboko u našu dušu i ostati tamo do kraja naših života. To su emocionalne rane, znakovi koje ostavljaju iza sebe probleme koje smo imali tokom detinjstva i koji su ponekad presudni za kvalitet života u odrasloj dobi.