​Postoji način da se sakrijete od svijeta koji se sastoji od ispoljavanja i pričanja toliko da se možete sakriti iza riječi, apsolutno ništa ne govoreći o sebi, ostavljajući suprotan dojam. To je strateška taktika da se izbjegne tišina i intimnost koja slijedi.

​Postoje dvije vrste ljudi: oni tužni i negativni, sposobni da nas preplave sa svojim vibracijama koje usisavaju gotovo svu našu vitalnu energiju, a tu su i oni pozitivni, srećni ljudi koji daju pozitivnu energiju iz svih njihovih pora i stavljaju nas u dobro raspoloženje. 

​Kada je uzrok nerviranja ili drugih negativnih emocija drugi čovjek, onda se situacija obično ne može promijeniti. Zato što ne možemo promijeniti drugog. Možemo samo dati drugom čovjeku znanje i pokazati način kako da se promijeni (pod uslovom da je spreman da nas sluša i želi to), ali samo se on sam može promijeniti. 

​Da li znate onaj osjećaj kada razgovarajući sa nekom osobom, mislite da nešto nije u redu? Ili kada morate da donesete odluku, a nešto vas gura ka određenom izboru, ali onda postoje razlozi, razmišljajte, procenjujete i mijenjate svoje mišljenje a u  stvarnosti prvi izbor je bio onaj pravi?

"Kod svih ljudi  je um taj koji usmjerava tijelo na zdravlje ili na bolest, kao i na sve ostalo."
~ Antifonte 

Ko je hrabar? Hrabrim se može nazvati onaj koji svakog jutra ustaje i daje najbolje od sebe. Onaj koji uprkos svemu nastavlja da se  smije i savlada sve što mu se dešava. Ko ne čeka određeni razlog da pruži sve od sebe i učini svijet svojim. Oni koji i dalje vjeruju drugima su hrabri uprkos razočarenjima koja su pretrpjeli.

"Ne postoji bolji lijek za one koji tuguju od riječi utjehe iskrenog prijatelja."
- Euripide

​Mi imamo naviku da zovemo prijateljima ljude koji to često nijesu. 

​Kršenje granica mora biti odmah zaustavljeno. Momentalno. U djeliću sekunde. Tada će biti moguće izbjeći ozbiljan sukob i krajnje nezgodan, uvredljiv period kompromisa i trpljenja.