​​Ljubav ima jedno čudno svojstvo: teško ju je izraziti riječima.

​"Buongiorno principessa!" - Dobro jutro, princezo!
Ovo je jedna od onih fraza koju kada čujete odmah pomislite na remek- djelo koje je Roberto Benigni režirao i interpretirao u filmu "Život je lijep".

​Fridrih Niče je priznao da je Dostojevski jedini autor-psiholog, koji je djelimično bio njegov učitelj.

​Postoje trenuci u kojima život bijesni protiv nas: ne prestaje da nas udara, nedostaje nam snage da krenemo naprijed i imamo osjećaj da raditi dobre stvari nema smisla, jer se sve uvijek loše završi.

​Pripovjedači su vjerovatno ljudi koji najbolje razumijuju ljudsku prirodu. Možda zato, čak i kao odrasli, oni uspijevaju da zadrže dječju nevinost i umjeće da vidi čuda u svemu.

​Stara Čiroki legenda kaže da je jednog dana poglavica velikog sela odlučio da je vrijeme da nauči svog omiljenog unuka kakav je život. 

​Mi imamo naviku da zovemo prijateljima ljude koji to često nijesu. 

​Recimo da vas nešto brine, a ne znate gdje i kome da se obratite. Šta da radite? 

​Dan tek što je počeo, a već je šest uveče.

Nedjelja je počela u ponedeljak, a već je petak...

​Rumi odgovara učenicima: