"Ono što nas ne ubije, ojača nas" - to su lijepe rječi ali ...

​"Ono što nas ne ubije – ojača nas" to je rekao Niče. 

To lijepe rječi, ali to nije istina. Sve što nas odmah ne ubije, ubija nas polako, neprimjetno. Ubija našu dobrotu i povjerenje. Nježnost i iskrenost. Otvorenost, velikodušnost,  bistar pogled i meko srce ... 

​
Prevara, izdaja, niskost, nezahvalnost, okrutnost, nepravda mogu odmah da ne ubiju. Već kap po kap, ... 

Strpimo se, izdržimo, rana će zarasti. Ožiljak ostaje - gruba koža. I tako, postepeno, tom kožom se prekriješ, a da ne primijetiš - kako se to dogodilo? 

I možeš sebe da tješiš - postao sam jači! Da. Ali u duši je još jedna struna prekinuta, još jedno kristalno zvono utihnulo. Nešto ili neko je tamo  u duši umro - dobra vila ili mali anđeo. Koji su bili dio nas. 

I već tačno znaš kako da odgovoriš na udarac. Kako   na okrutne riječi. Kako da uzvratiš, ako je potrebno. I tačno znaš da mogu udarati - tek tako, ni zbog čega. Ili umjesto zahvalnosti. I nijesi uopšte iznenađen. Navikao si na to. 

Naučio si da trpiš ili da se braniš. Ali nešto je nepovratno izgubljeno sa svakim udarcem, izdajom, razočaranjem. Zauvijek to odlazi i umire. Da, ti postaješ jači. Ali na račun drugih važnih kvaliteta.

Sve što nas ne ubije, jednostavno nas ne ubije odmah. Ali, da li će nas učiniti jačim ili neosjetljivim? - ko zna. 

Treba nam manje onoga što ubija. I onih koji ubijaju treba nam takođe manje. Jer su oni ipak ubice. Ubice tuđih nježnih duša i dobrih poriva ...


Anna Kirjanova


Prevod teksta: https://vk.com/id224283523?w=wall224283523_22765

​Prevela: Beba Muratović - bebamur.com