"Ono što nas ne ubije – ojača nas" to je rekao Niče.
Prevara, izdaja, niskost, nezahvalnost, okrutnost, nepravda mogu odmah da ne ubiju. Već kap po kap, ...
Strpimo se, izdržimo, rana će zarasti. Ožiljak ostaje - gruba koža. I tako, postepeno, tom kožom se prekriješ, a da ne primijetiš - kako se to dogodilo?
I možeš sebe da tješiš - postao sam jači! Da. Ali u duši je još jedna struna prekinuta, još jedno kristalno zvono utihnulo. Nešto ili neko je tamo u duši umro - dobra vila ili mali anđeo. Koji su bili dio nas.
I već tačno znaš kako da odgovoriš na udarac. Kako na okrutne riječi. Kako da uzvratiš, ako je potrebno. I tačno znaš da mogu udarati - tek tako, ni zbog čega. Ili umjesto zahvalnosti. I nijesi uopšte iznenađen. Navikao si na to.
Sve što nas ne ubije, jednostavno nas ne ubije odmah. Ali, da li će nas učiniti jačim ili neosjetljivim? - ko zna.
Treba nam manje onoga što ubija. I onih koji ubijaju treba nam takođe manje. Jer su oni ipak ubice. Ubice tuđih nježnih duša i dobrih poriva ...
Anna Kirjanova
Prevod teksta: https://vk.com/id224283523?w=wall224283523_22765
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com