Ja se klanjam pred Ijudima, pred majkama, očevima, njihovim najbližim koji žive sa tim ljudima, koji pokušavaju da ih zaštite. Koji pokušavaju da pomognu da se talent otkrije, da se nekako manifestuje. I naravno, želim da kažem, da ovi Ijudi treba da budu okruženi pažnjom, brigom i Ijubavi.
Ovaj tekst je napisala devojka sa autizmom - Sonja Šatalova:
"Kažu da se svi Ijudi rađaju talentovani. Da, to je istina Gospod nikog ne pušta u svijet bez dara talenta. Uključujući i te koje zovu "osobe sa ograničenim sposobnostima". Jednostavno talenti su veoma različiti: ne samo intelektualni ili umjetnički, nego i emotivni, duševni, tjelesni, razni. Ali većina talenta ostaje neotkrivena, ne zbog krivice čovjeka."
"Kažu da se svi Ijudi rađaju talentovani. Da, to je istina Gospod nikog ne pušta u svijet bez dara talenta. Uključujući i te koje zovu "osobe sa ograničenim sposobnostima". Jednostavno talenti su veoma različiti: ne samo intelektualni ili umjetnički, nego i emotivni, duševni, tjelesni, razni. Ali većina talenta ostaje neotkrivena, ne zbog krivice čovjeka."
Vladimir Mišukov: "Od početka postoji pogrešan odnos prema čovjeku. Odnos se temelji isključivo na spoljašnjem izgledu. Kad se dijete rodi, objasne mu, ko je čovjek: crta, crta, kružić i nastao je čovječuljak. I kažu djetetu opisa čovjeka: glava, dvije ruke, trup, dvije noge. Zar ne? Čini mi se da to nije ispravno. Zato što moramo biti spremni da čovjek može imati tri ruke, jednu ruku i glava mu može biti drugačije postavljena. Mi trebamo reći da je čovjek, duša i srce koji su zatvoreni u određenoj Ijusci, koja može biti različita. To je ono što je čovjekova suština."
"Djeca sa Daunovim sindromom imaju različite osobenosti. Oni imaju apsolutno sto postotnu svijest, samostalno se razvijaju." Irina Hakamada, socijalni radnik, majka dvoje djece. Njezina kćerka ima Dounov sindrom: "Oni zahtevaju posebnu adaptaciju u Ijudskom svijetu, To je teško za njih - jer kod njih nema zla. Oni su nešto poput bića sa druge planete. Zato oni imaju druge mogućnosti. Nije ni čudno, što se kaže "osobe sa ograničenim mogućnostima". To je ispravan naziv, jer mogućnosti im daje društvo. Oni nemaju mogućnosti, zbog zemlje u kojoj žive. Da nijesu ograničeni, oni bi bili integrisani. I tada ne bi bili Ijudi sa ograničenim sposobnostima."
Vladimir Mišukov, fotograf, otac je četvero djece. Njegov najmlađi sin ima Dounov sindrom: "Rođenje sina Platona sa Daunovim sindromom je ubrzalo moje razmišIjanje, u tom pravcu. Došlo je jednostavno do ubrzavanja razmišljanja. To je kao poezija. Kako poezija utiče na čovjeka? Ona ubrzava razmišIjanje.
Moje fotografije - su u principu moji pokušaji da uhvatim sopstveno viđenje i podijelim ga, to je sve. Samo se mora prepustiti i gledati bez predrasuda. Opustiti se. Zaboraviti klišeje, zaboraviti etikete i sve ostalo. Jednostavno sve to zaboravite i samo gledajte čovjeka.
Ja znam Ijude koji sude o Daunovom sindromom često negativno, ali oni samo žive i nikada se sa tim ne susreću. Postoji stereotip, da su Ijudi sa Daunovim sindromom - mentalno zaostali. Nijesam to otkrio. Pri bliskom posmatranju, otkrio sam da su mentalno drugačiji.
Postavljao sam sebi ovo pitanje, i tek nedavno sam našao odgovor na njega. Šta stvarno može podijeliti čovjek drugom čovjeku? Šta mislite? Čovjek može da podijeli toplinu u bukvalnom smislu te riječi. Reći ću ne originalanu misao: Čovjek se rađa, da bi činio dobro i volio."
"Djeca sa Daunovim sindromom imaju različite osobenosti. Oni imaju apsolutno sto postotnu svijest, samostalno se razvijaju." Irina Hakamada, socijalni radnik, majka dvoje djece. Njezina kćerka ima Dounov sindrom: "Oni zahtevaju posebnu adaptaciju u Ijudskom svijetu, To je teško za njih - jer kod njih nema zla. Oni su nešto poput bića sa druge planete. Zato oni imaju druge mogućnosti. Nije ni čudno, što se kaže "osobe sa ograničenim mogućnostima". To je ispravan naziv, jer mogućnosti im daje društvo. Oni nemaju mogućnosti, zbog zemlje u kojoj žive. Da nijesu ograničeni, oni bi bili integrisani. I tada ne bi bili Ijudi sa ograničenim sposobnostima."
Vladimir Mišukov, fotograf, otac je četvero djece. Njegov najmlađi sin ima Dounov sindrom: "Rođenje sina Platona sa Daunovim sindromom je ubrzalo moje razmišIjanje, u tom pravcu. Došlo je jednostavno do ubrzavanja razmišljanja. To je kao poezija. Kako poezija utiče na čovjeka? Ona ubrzava razmišIjanje.
Moje fotografije - su u principu moji pokušaji da uhvatim sopstveno viđenje i podijelim ga, to je sve. Samo se mora prepustiti i gledati bez predrasuda. Opustiti se. Zaboraviti klišeje, zaboraviti etikete i sve ostalo. Jednostavno sve to zaboravite i samo gledajte čovjeka.
Ja znam Ijude koji sude o Daunovom sindromom često negativno, ali oni samo žive i nikada se sa tim ne susreću. Postoji stereotip, da su Ijudi sa Daunovim sindromom - mentalno zaostali. Nijesam to otkrio. Pri bliskom posmatranju, otkrio sam da su mentalno drugačiji.
Postavljao sam sebi ovo pitanje, i tek nedavno sam našao odgovor na njega. Šta stvarno može podijeliti čovjek drugom čovjeku? Šta mislite? Čovjek može da podijeli toplinu u bukvalnom smislu te riječi. Reći ću ne originalanu misao: Čovjek se rađa, da bi činio dobro i volio."
Ja se klanjam pred Ijudima, pred majkama, očevima, njihovim najbližim koji žive sa tim ljudima, koji pokušavaju da ih zaštite. Koji pokušavaju da pomognu da se talent otkrije, da se nekako manifestuje. I naravno, želim da kažem, da ovi Ijudi treba da budu okruženi pažnjom, brigom i Ijubavi. To je strašno što su u našoj zemlji, apsolutno zanemareni. Ja to smatram jednostavno kriminalom. To ne bi smjelo da se dešava.
( fragment teksta iz filma "Pečat na duši")
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
( fragment teksta iz filma "Pečat na duši")
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
