Princeza koja je sama spasila sebe

​Jednom davno bila je princeza koja je sama spasila sebe. Anonimna princeza, jedna od onih koje hodaju svakodnevno ulicama i koje se ne plaše ni sunca, ni vjetra.

​Ona je od onih koje se spotiču, a onda ustaju, one koje sakupljaju strahove, ali i pobjede i zanimljiva intereosovanja.

​Niko ne govori o njihovoj hrabrosti; ali nema potrebe, jer je sve urezano u srcu.

Ova princeza nema potrebu za hrabrim princem jer, umjesto da se zatvori u uglu svoje ćelije, ona pronalazi hrabrost da pogleda kroz prozor da gleda zmaja i pronađe svoje slabosti. Zato što je proučavala hemiju i u stanju je da izgradi brz i efikasan protivotrov za otrov, prije nego što se paralizuje.

U njenoj priči nema principa niti poljupca, njena hrabrost je rođena u njoj i nije bila inspirisana drugima, njena draž je u akciji, a ne u očekivanjima.

Govorimo o princezi koja šeta kroz život otvorenih očiju...

Princeza koja se sama spasila

Ova princeza se sama spasila, jer je imala sreće da ima za roditelje one koji su shvatili njen ogroman potencijal. Roditelji koji nijesu oklijevali ni trenutak da podže njene snove, iako nijesu imali nikakve veze sa rozom ili ljubičastom bojom, uprkos tome što kao dijeca nijesu vodili lutku u šetnju ili češljali kosu jedne Barbike. Sve ovo, međutim, nije bilo opterećenje, zaista, nikada nijesu smatrali takve stavove kao nedostatke.

Sama se spasila, jer nije bila naivna i postala je odmah sumnjičava kada je vidjela baku u krevetu. Nije dala vuku priliku da je pojede: ona je izvadila pušku i objavila rat. Izvukla je lisice i uhapsila sve loše likove koji su kršili njene moralne principe.
 

Princeza kojoj je bila potrebna pomoć drugih
 
Trebao joj je neko, to je normalno. Međutim, nikako princ koji bi joj recitovao scenario sličan onome o čudovištima, u njihovim naizgled nevinim pričama. Bila joj je potrebna podrška od ljudi koji su na njenoj strani, običnih smrtnika sa mnogim greškama, ali spremnih da je podrže, spremnih da joj daju predloge, ili ponekad čak da ukažu na najbolji put, ali nikad da djeluju umjesto nje. Kada bi se to dogodilo, ona bi im se odmah zahvalila i uzvratila.
​

​Zato što princeza koja je spasila sebe zna da živimo u svijetu koji se hrani i radi zahvaljujući reciprocitetu. Međutim, ona je takođe shvatila da se ona ne mora nužno vratiti poljubcima i ljubavima: ona može da ih ponudi drugima. Može spasiti sebe, a ne biti spašena.

​Ona to radi svakog dana kada odlazi u bolnicu i nosi svoj bijeli mantil, boreći se uzdignute glave protiv bolesti koje uzimaju druga tijela. Kada očekuje svijet u kome je nijedan čovjek ne gleda od glave do pete i nijedna zena je ne prezire zbog njenog postojanja.

Princeza koja je ponosna na sebe baš onakvu kakva jeste

Princeza koja se spasila, ponosna je na svoju osjetljivost. Ona ima djelove tijela koje bi možda radije malo promjenila, ali ne može a da ne vjeruje da su njen nos i uši poklon: čine je drugačijom, omogućavajući joj da osjeti otkucaje srca drugih. Vremenom je naučila da prihvati i cijeni sve što je čini drugačijom.

Jednom je pročitala poruku napisanu na kamenu koja je govorila da voljeti ono što se ne može promjeniti je vježba inteligencije. Baš kao i poruka koju je pročitala na zidu stanice metroa, koju svaki dan gleda kada ide na posao: "Postoji život, prije smrti".

Od tada je sve počelo, ne smatrajuči čudnim ono što radi: ona jednostavno misli da su njene akcije posledica i cilj njenih sposobnosti.

Takva je bila ta princeza, izgledala je krhko, a spasila je sebe.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/principessa-che-si-salvo-da-sola/

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​