Slušam strah od mnogih žena: "Nikada više neću nikoga naći" i divim se kakve lukavo-umne zamke mozak postavlja. U tridesetoj? Nećeš naći? Ozbiljno?! Sjećam se sebe ...
Sa dvadeset tri sam bila sigurna da ako se razvedem, to je kraj - niko sa razvedenom neće željeti da živi. Sa trideset jednom, popustila sam malo, kada sam počela da primjećujem kakvo interesovanje izazivam kod suprotnog pola.
Uzgred, da li vi primjećujete? Mnogi u stvari, ne gledaju oko sebe, idu kroz život u bukvalnom i prenosnom smislu "gledajući u pod". Kasnije sam odbacila one koji na prvom sastanku počnu da cvile: "Pa, ti imaš dvoje djece, da i godine."
Nikad više neću naći nikoga
Htjela sam da odgovorim, i odgovatala sam: "To je kod tebe starost, a kod mene će svega biti. Zaobiđi, ne ometaj.", ponekad bih čak dodala da kod starijih mačo, kotiranje svake godine katastrofalno brzo pada, jer žene traže odnos.
Jednom mi je prijetilo da me ponese (muž mi ne čita), dva mjeseca smo se družili, ozbiljno družili. Gotovo cijelo djetinjstvo jedno drugom ispričali, dopisivali satima, dijelili sve utiske, išli u bioskop.
Romantika! Ono što mu je nedostajalo bilo je samopouzdanje i oslonac. Ali, mislila sam, doći će s vremenom.
I onda je čovjek nestao. Iznenada, bez upozorenja. Pet dana tišine. Odlučila sam da saznam šta je i pojasnim sliku. Obećanja sa te strane već je bilo dato mnogo. Otprilike toliko, koliko je bilo i zadovoljstava.
Na moje iznenađenje, rečeno mi je, i tada sam saznala da sam "suviše topla", da kod mene nedostaje hladnoće.
Nijesam željela da igram tu igru. Pored toga, rečeno mi je da je "da med u meni postoji, ali ne toliko koliko bi želio."
Bilo je uvredljivo! I bolno.
Do tada sam imala tvrdo ubjeđenje - "moje će biti moje" Ako se nije poklopilo i nije dogodilo, znači, to nije moje.
Nijesam ni pokušala da analiziram sebe, da nešto nije u redu sa mnom. Jasno sam shvatila da "nije u redu" sa njim - vuče ka stvaranju emocionalne zavisnosti. A ja sam protiv toga.
Kada sam rekla: "Srećno, ja ću čekati ljubav." zasmijao se: "Odustani, kakva ljubav u našim godinama. Hajde samo da se sastajemo i donosimo jedno drugom radost.".
Nikad više neću naći nikoga
Htjela sam da odgovorim, i odgovatala sam: "To je kod tebe starost, a kod mene će svega biti. Zaobiđi, ne ometaj.", ponekad bih čak dodala da kod starijih mačo, kotiranje svake godine katastrofalno brzo pada, jer žene traže odnos.
Jednom mi je prijetilo da me ponese (muž mi ne čita), dva mjeseca smo se družili, ozbiljno družili. Gotovo cijelo djetinjstvo jedno drugom ispričali, dopisivali satima, dijelili sve utiske, išli u bioskop.
Romantika! Ono što mu je nedostajalo bilo je samopouzdanje i oslonac. Ali, mislila sam, doći će s vremenom.
I onda je čovjek nestao. Iznenada, bez upozorenja. Pet dana tišine. Odlučila sam da saznam šta je i pojasnim sliku. Obećanja sa te strane već je bilo dato mnogo. Otprilike toliko, koliko je bilo i zadovoljstava.
Na moje iznenađenje, rečeno mi je, i tada sam saznala da sam "suviše topla", da kod mene nedostaje hladnoće.
Nijesam željela da igram tu igru. Pored toga, rečeno mi je da je "da med u meni postoji, ali ne toliko koliko bi želio."
Bilo je uvredljivo! I bolno.
Do tada sam imala tvrdo ubjeđenje - "moje će biti moje" Ako se nije poklopilo i nije dogodilo, znači, to nije moje.
Nijesam ni pokušala da analiziram sebe, da nešto nije u redu sa mnom. Jasno sam shvatila da "nije u redu" sa njim - vuče ka stvaranju emocionalne zavisnosti. A ja sam protiv toga.
Kada sam rekla: "Srećno, ja ću čekati ljubav." zasmijao se: "Odustani, kakva ljubav u našim godinama. Hajde samo da se sastajemo i donosimo jedno drugom radost.".
Ja sam protiv takve radosti. Tačno sam znala da mi treba moj čovjek, a sve ostalo je - falcifikat, koji će oduzeti vrijeme mog života i odvratiti me od onoga što mi se može desiti u njemu.
Uvijek sam brala ljubav: da vjerujem u nju, da idem ka njoj.
I još mi veoma pomaže sigurnost, da ću biti sama, samo tada kad to poželim.
Žao mi je, kada vi ne vjerujete, da i vi možete isto.
Sva ograničenja su u vašim uvjerenjima, i još malo u tome, da sve dolazi u svoje vrijeme.
Lilija Ahremčik
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/185751-esli-ne-sovpalo-i-ne-sluchilos-znachit-ne-vashe
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Uvijek sam brala ljubav: da vjerujem u nju, da idem ka njoj.
I još mi veoma pomaže sigurnost, da ću biti sama, samo tada kad to poželim.
Žao mi je, kada vi ne vjerujete, da i vi možete isto.
Sva ograničenja su u vašim uvjerenjima, i još malo u tome, da sve dolazi u svoje vrijeme.
Lilija Ahremčik
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/185751-esli-ne-sovpalo-i-ne-sluchilos-znachit-ne-vashe
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
