Sjedim u kafiću, radim na knjizi. Ljudi je neuobičajeno malo, a ja sam u prošlosti razmišljam o tom glavnom paradoksu Univerzuma - ljudima.
Imam drugu poznanicu. Došavši iz malog sela, zahvaljujući svojoj inteligenciji i marljivosti, napravila je veliku karijeru u glavnom gradu. Bezumno duhovna djevojka, u jednom trenutku odlučila je da promijeni svoj način života. Sada ide samo u najskuplje klubove, odjeća joj je isključivo luksuzni brendovi, blisko okruženje - jedino oni koji sebi mogu priuštiti da pođu za vikend u Švajcarsku i Provansu.
Traži svog muškarca isključivo u tom okruženju. Zbog toga redovno odlazi u salone ljepote i fitnes studije, pokušava da dovede figuru do parametara modela, jer muškarce sa kojima komunicira interesuju samo takvi tipovi.
Imam još jednu poznanicu. Ona je bezumno nasmijan lik. U svakom društvu, izaziva tonu smijeha i stalno sve zabavlja. Obožavam je zbog toga. Svako je voli. Ali u poslednjih nekoliko godina, nije imala uspješnu vezu. Posle još jednog pokušaja, neposredno prije Nove godine, kroz suze mi je rekla: "Znaš, možda i ne treba da budem takav klovn. Neću više da se šalim. Biću drugačija. "
I ja sam se zamislila.
Kada u našem životu dođe trenutak u kojem odlučujemo da odustanemo od sebe i svog istinskog "Ja"? Zašto donosimo tu odluku? Zašto nijesmo u svom okruženju? Zašto se srećemo sa ljudima sa drugim vrijednostima i pravilima koji nijesu naši?
Pošto nam nedostaje ljubav, spremni smo da se prilagodimo cijelom svijetu u nadi da ćemo biti nagrađeni zbog svoje žrtve? Zašto je tuđe mišljenje za nas uvijek važnije od našeg? Zbog čega neko drugo mišljenje vremenom počinjemo iskreno da doživljavamo kao svoje sopstveno?
Sada mi je sve to smiješno, ali i ja sam bila takva. Prije skoro deset godina sam se odrekla svog "ja" jer me nijesu voljeli i prevarili su me. I požurila sam u eksperiment, u naivnoj nadi da ću naći nešto bolje od mog istinskog "Ja" koji mi je dat od rođenja. Igrala sam fatalnu ženu, biznis-vumen, joga boginju, boginju milosrđa, idealnu ženu, Keri Bredšo, Samantu Džons, Odri Hepbern, Opru Vinfri.
Bile su potrebne tri banje suze i noći pune straha, da opet dozvolim sebi da se ponašam kako sam uvijek željela i što je bilo prirodno za mene. Od prve sekunde pojavio se osjećaj da sam se vratila kući. I da više nikada neću biti sama. I to je najbolje što mi se dogodilo u životu.
Toliko vremena, energije i snage trošimo da postanemo neko drugi, iako nam je najbolja varijanta bila data od rođenja. Ne trošite svoje vrijeme. Uživajte u sebi.
Ja pijem kafu sa puno mlijeka, u udobnim cipelama u svom omiljenom kafiću, širokom bijelom džemperu i pišem knjigu. Nema na meni ništa po standardima moderne uspješne žene. Ali odavno mi nije bilo tako dobro.
Uživam u sebi.

Autor: Tamriko Šoli
Prevod teksta:http://www.transurfing-real.ru/2018/02/blog-post_20.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com