Da li znamo da se zahvalimo? Sada ne govorimo samo o tome da kažemo "hvala" kada nam urade dobro, iako to takođe može biti za nekoga korak naprijed.
|
|
Riječ o toj zahvalnosti - koja zahvata unutrašnje i spoljašnje biće, kada se u čovjeku otkriva stremljenje da nešto da od srca ... da uspostavi neki nevidljivi balans u prostoru, da stvori oko svoga bića polje harmonije.
|
Naš život, postojanje, odvija se u prostoru gdje je sve igra i interakcija energija. U stvari, to je jedna sveobuhvatna Energija, Svijest-Istina, Svijest-Snaga koja, samo igra, koja teče u mnogim potocima i rečicama, i manifestuje se u različitim kvalitetima.
Kada nama se dogodi, iz bilo kog izvora, čin darovanja - to znači da je na nas iz ovog izvora usmjerena "porcija" Energije. Obično smo zadovoljni što smo dobili nešto. Bilo koji poklon, je čin Milosti. A ako naše unutrašnje psihičko biće živi već ispoljenom svojom prirodom, onda shvatamo da bi bilo kakav takav čin-dar - u vezi nas trebao biti vrednovan. Vrednovan u toj mjeri da se odmah iz dubine bića pojavljuje želja da se zahvali: a to znači da nešto damo. I damo malo više od primljenog.
Postoji zakon koji su mnogi već provjerili u svom životu:
Što više daješ - pri tome bez koristi, bez razmišljanja za nešto dobijeno zauzvrat - tim će više darova ti dolaziti.
Univerzum je veoma velikodušan. Ali radi u skladu sa zakonom Eha, prema zakonu odraza(refleksije). On vidi ono što daješ i on ti daje. Ali, pošto je Univerzum neizmjerno bogatiji od bilo koga od nas, zato i ne daruje kraljevski, već po istinskoj Božanskoj velikodušnosti.
Govoreno je već o ljudima sa razvijenim darom davanja- zahvalnosti. Kada se čovjek zahvaljuje - bez razmišljanja. Međutim, među nama na planeti ima puno mladih duša koje čine bukvalno prve korake u osvajanju prostora svoje duše, svoga duhovnog srca. Takvim ljudima treba samo lagano pomoći. Kako? Generalno, uvijek je najbolji, najefikasniji i najpouzdaniji način - vlastitim primjerom. Neko će reći da je ovaj način računa na vremenski udaljene rezultate. Ništa, nije strašno. Ne treba uopšte da brinemo o vremenu ili o rezultatu. Glavno je samo to uraditi.
Treba napomenuti da je zahvalnost naš stalni plemeniti i veoma lijep učitelj. I ona bi trebala da se pojavljuje u našim životima barem jednom, da bi neprimjetno postala naš stalni saputnik. Zato što prva ostvarena želja uz zahvalnost prerasta u neophodnost. Zahvalnost postaje potreba našeg srca.
Kada naučimo da budemo zahvalni, naš život se potpuno mijenja na magičan način. Prvo, u nama se otkriva dar viđenja / osjećanja toga, zašto treba da smo zahvalni u svakom danu svoga postojanja.
Probudimo se ujutro, otvorimo prozor - i udahnemo grudima čist vazduh. Bože, hvala ti!
I zahvaljujete se svemu, shvatate da su to sitnice - da vam je neko dao dio svog vremena, poslao zrak pažnje, talas nježnosti - usmjerio tok energije u vašem pravcu. I u vašem srcu iznenada se otvara tako lijep, mirisan i trepereći cvijet ... Taj cvijet je vaša zahvalnost.
Dešava se da pitate za pomoć, savjet, podršku - i odmah univerzum vam šalje to: neko dolazi u pomoć, pruža ruku, protura rame ... i bezuslovno daje svoje vrijeme, energiju, svoju ljubav - ni ne pomišljajući da vam nešto daruje. Mi sami to moramo da shvatimo. I ne treba biti samo korisnik darova, već i neprestalno ih davati. Da bi se održao balans energije u prostranstvu, da ne biste postali energetski dužnici.
U kom obliku da se zahvalimo? U nama uvijek postoji nevidljivi znak, kako treba da delujemo u ovom ili onom trenutku. To je naša intuicija, dio naše probuđene svijesti. Treba naučiti da se ona oslušne, jer je njen glas često tako tih i tanak ...
Kada nama se dogodi, iz bilo kog izvora, čin darovanja - to znači da je na nas iz ovog izvora usmjerena "porcija" Energije. Obično smo zadovoljni što smo dobili nešto. Bilo koji poklon, je čin Milosti. A ako naše unutrašnje psihičko biće živi već ispoljenom svojom prirodom, onda shvatamo da bi bilo kakav takav čin-dar - u vezi nas trebao biti vrednovan. Vrednovan u toj mjeri da se odmah iz dubine bića pojavljuje želja da se zahvali: a to znači da nešto damo. I damo malo više od primljenog.
Postoji zakon koji su mnogi već provjerili u svom životu:
Što više daješ - pri tome bez koristi, bez razmišljanja za nešto dobijeno zauzvrat - tim će više darova ti dolaziti.
Univerzum je veoma velikodušan. Ali radi u skladu sa zakonom Eha, prema zakonu odraza(refleksije). On vidi ono što daješ i on ti daje. Ali, pošto je Univerzum neizmjerno bogatiji od bilo koga od nas, zato i ne daruje kraljevski, već po istinskoj Božanskoj velikodušnosti.
Govoreno je već o ljudima sa razvijenim darom davanja- zahvalnosti. Kada se čovjek zahvaljuje - bez razmišljanja. Međutim, među nama na planeti ima puno mladih duša koje čine bukvalno prve korake u osvajanju prostora svoje duše, svoga duhovnog srca. Takvim ljudima treba samo lagano pomoći. Kako? Generalno, uvijek je najbolji, najefikasniji i najpouzdaniji način - vlastitim primjerom. Neko će reći da je ovaj način računa na vremenski udaljene rezultate. Ništa, nije strašno. Ne treba uopšte da brinemo o vremenu ili o rezultatu. Glavno je samo to uraditi.
Treba napomenuti da je zahvalnost naš stalni plemeniti i veoma lijep učitelj. I ona bi trebala da se pojavljuje u našim životima barem jednom, da bi neprimjetno postala naš stalni saputnik. Zato što prva ostvarena želja uz zahvalnost prerasta u neophodnost. Zahvalnost postaje potreba našeg srca.
Kada naučimo da budemo zahvalni, naš život se potpuno mijenja na magičan način. Prvo, u nama se otkriva dar viđenja / osjećanja toga, zašto treba da smo zahvalni u svakom danu svoga postojanja.
Probudimo se ujutro, otvorimo prozor - i udahnemo grudima čist vazduh. Bože, hvala ti!
I zahvaljujete se svemu, shvatate da su to sitnice - da vam je neko dao dio svog vremena, poslao zrak pažnje, talas nježnosti - usmjerio tok energije u vašem pravcu. I u vašem srcu iznenada se otvara tako lijep, mirisan i trepereći cvijet ... Taj cvijet je vaša zahvalnost.
Dešava se da pitate za pomoć, savjet, podršku - i odmah univerzum vam šalje to: neko dolazi u pomoć, pruža ruku, protura rame ... i bezuslovno daje svoje vrijeme, energiju, svoju ljubav - ni ne pomišljajući da vam nešto daruje. Mi sami to moramo da shvatimo. I ne treba biti samo korisnik darova, već i neprestalno ih davati. Da bi se održao balans energije u prostranstvu, da ne biste postali energetski dužnici.
U kom obliku da se zahvalimo? U nama uvijek postoji nevidljivi znak, kako treba da delujemo u ovom ili onom trenutku. To je naša intuicija, dio naše probuđene svijesti. Treba naučiti da se ona oslušne, jer je njen glas često tako tih i tanak ...
|
Kada steknete sposobnost da budete zahvalni za bilo kakvu sitnicu, sa iznenađenjem ćete shvatiti da malih stvari, u stvari, i nema: "Jer maloga, u stvari, nema: sve u svijetu ispunjeno značenjem; crta do crte slika priču, a tanke niti tkaju kretanje Postojanja... "
|
|
Ispostavlja se da sve te naše svakodnevne sitnice - su neophodne slagalice, da bi se složila kompletna slika našega života. Da bi on bio potpun, da bi postao istinski i miomirisan.
I onda, sa otvaranjem u vašem srcu toka zahvalnosti, u vašem životu počinju da se dešavaju stvarna čuda. Jer, sjetimo se: Univerzum je naš odraz. I kada se kod nas budi velikodušnost zahvalnosti, Univerzum-Život počinje da nas besktrajno zasipa svojim darovima. I onda, hodajući ulicom, iznenada možete primijetiti tok koji ide iz srca potoka. Zato jer shvatate koliko je velikodušan život prema vama i koliko vas voli ...
Shvatate da se svakodnevno kupate u okeanu njegovog Obilja: jer u vaš život stalno dolazi nešto novo, dobijate nove mogućnosti, nove veze. U vašem životu dolaze ljudi- darocjeni: Misteriozna prijateljstva-ljubavi ili ljudi dragulji. Oni vas jednostavno privlače - po zakonu Sličnosti, po zakonu Davanja i Zahvalnosti.
Učite zahvaljivati se i nemojte se umoriti od zahvalnosti. Posmatrajte bilo koju sitnicu u toku dana, koja je dar: neko vas je utješio i ohrabrio, neko pomogao u pronalaženju knjige, neko vas je samo nasmijao ( humor - je uvijek dar od Boga, koji je najveći humorista od svih koje znamo), neko vam je dao nešto svoje, ne manje njemu potrebno, neko je napisao: "Šaljem ti ljubav i nježnost" ... Zahvalite za uzvrat.
Zahvalite nosiocima darova, zahvalite za samu mogućnost zahvalnosti, zahvalite Univerzumu, Gospodu, Životu - jer sve to je Jedno. I nije važno kome se zahvaljujete - glavno je da Energija zahvalnosti stalno izlazi iz vas.
Moj omiljeni učitelj Šri Ramana Maharši jednom je rekao jednu frazu koja sadrži cijelu filozofiju i mudrost Jedinstva: " Radeći nešto za nekoga, to radite za sebe."
Osvijestite svu duboku snagu i tajnu smisla rečenoga. Ova fraza je vrijedna meditacije. I u tom procesu duboke, sveobuhvatne meditacije cijelo vaše biće, će otkrivati malo po malo, do dna ovu sakralnu mudrost za sva vremena ...
Natalja Šulgina-Bardina
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/10/blog-post_175.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
