Mnogo govorimo o obrazovanju, pedagogiji, metodama učenja i tako dalje i tako dalje. Ali ko zaista može reći šta je ispravno za nas i naše dijete? Ko ima "istinu" u džepu? Nema niko. Niko ne može znati šta može "funkcionisati" u našoj situaciji.
Ali postoje univerzalni zakoni koji zaslužuju da ih svi prihvate. Zakoni o ljudskom dostojanstvu, na primjer, su svjetska baština i svi ih trebaju poštovati.Na isti način, Maria Montessori je posvetila čitav život djetetu i njegovom razvoju. Neke riječi se ne mogu zaboraviti.
Fraze koje sam danas sakupio za vas su dio suštine njenog učenja.
1) "Obrazovanje je prirodan proces koji dijete sprovodi i ne stieče se kroz slušanje riječi, već kroz iskustva djeteta u okruženju. Okolina mora biti bogata interesnim sferama koje su pogodne za aktivnosti i pozivaju dijete da sprovodi svoja vlastita iskustva. "
Neka razmišljanja o ovoj rečenici: kada pomislimo da "me diejte ne sluša ", to je istina, ali ne zato što on želi da nam prkosi, već zato što je postao imun na takva učenja koja bi poslala njegovog unutrašnjeg učitelja na kurs. Zbog toga moramo razgovarati s djetetom kroz okolinu. Kroz okruženje koje je spremno da ga prihvati i prihvati njegove potrebe.
2) "Kada se ruka usavrši spontano u izabranom radu, i kada se rodi volja za uspjehom, da bi se prevazišla prepreka, savjest je obogaćena nečim sasvim drugačijim od jednostavne spoznaje: to je svijest o vlastitoj vrijednosti."
Koliko odraslih znamo, ako ne i nas same, koji osjećaju da su malo vrijedni? Da ne radimo dovoljno? Da bi odrasli sigurni u sebe i svoju vrijednost, moramo djeci omogućiti da eksperimentišu i pokušaju ponovo i ponovo dok ne budu uspješni, tako da se proces završi na pozitivan način.
3)"Potrebno je da odrasla osoba pokuša da stekne znanje o infantilnim potrebama i nauči kako da obuzda sopstveni ponos u ovom procesu."
Previše puta mi odrasli i roditelji vjerujemo da smo svemoćni. Mislimo da znamo sve, da znamo šta je bolje ili gore za drugu osobu, uključujući i našu djecu. Pa, Maria Montessori nam kaže: "Korak nazad. Neka se dijete manifestuje za ono što jeste i ne dopustite da vas ponese šarm svemoći. "
Fraze koje sam danas sakupio za vas su dio suštine njenog učenja.
1) "Obrazovanje je prirodan proces koji dijete sprovodi i ne stieče se kroz slušanje riječi, već kroz iskustva djeteta u okruženju. Okolina mora biti bogata interesnim sferama koje su pogodne za aktivnosti i pozivaju dijete da sprovodi svoja vlastita iskustva. "
Neka razmišljanja o ovoj rečenici: kada pomislimo da "me diejte ne sluša ", to je istina, ali ne zato što on želi da nam prkosi, već zato što je postao imun na takva učenja koja bi poslala njegovog unutrašnjeg učitelja na kurs. Zbog toga moramo razgovarati s djetetom kroz okolinu. Kroz okruženje koje je spremno da ga prihvati i prihvati njegove potrebe.
2) "Kada se ruka usavrši spontano u izabranom radu, i kada se rodi volja za uspjehom, da bi se prevazišla prepreka, savjest je obogaćena nečim sasvim drugačijim od jednostavne spoznaje: to je svijest o vlastitoj vrijednosti."
Koliko odraslih znamo, ako ne i nas same, koji osjećaju da su malo vrijedni? Da ne radimo dovoljno? Da bi odrasli sigurni u sebe i svoju vrijednost, moramo djeci omogućiti da eksperimentišu i pokušaju ponovo i ponovo dok ne budu uspješni, tako da se proces završi na pozitivan način.
3)"Potrebno je da odrasla osoba pokuša da stekne znanje o infantilnim potrebama i nauči kako da obuzda sopstveni ponos u ovom procesu."
Previše puta mi odrasli i roditelji vjerujemo da smo svemoćni. Mislimo da znamo sve, da znamo šta je bolje ili gore za drugu osobu, uključujući i našu djecu. Pa, Maria Montessori nam kaže: "Korak nazad. Neka se dijete manifestuje za ono što jeste i ne dopustite da vas ponese šarm svemoći. "
4) "Tišina izoštrava našu senzibilnost. Budući da ćutimo, ne samo da možemo pažljivije slušati riječ drugog i stoga "upoznati ga", već možemo duboko shvatiti stvarnost koja nas okružuje. Stoga je važno omogućiti djetetu da živi i tu dimenziju, uvijek održavajući pozitivan i podržavajući odnos s njim."
Tišina ne znači, međutim, nametanje, utišavanje djeteta, već stvaranje uslova da se ono manifestuje spontano: djetetu je potrebno svakako ne-bučno okruženje, potrebno je ne prkidari ga verbalno kada obavlja neku aktivnost sa zanimanjem, dozvoljavajući mu da posmatra insekte koje hvata ili mali kamen na zemlji, dopuštajući mu da isproba i osjeti a ne prepričavati mu događaj našim riječima. "
Koliko je tišina teška? Za odrasle jako puno ... Izgubili smo slatkoću i potrebu za tišinom. Negativan dio riječi ostao je živ, shvaćen kao odsustvo a ne kao poklon. Sve je užurbano, brzo teče, nemamo vremena stajati tamo i uživati u pejzažu. I mi takođe ispunjavamo tišinu djece beskorisno, dosadnim riječima koje odvlače dijete od njegovog stvarnog rada: građenja čovjeka.
Neka tišina uđe u naše živote i dopusti djeci da uživaju u daru tišine koja nam omogućava da zaista slušamo stvarnost koja nas okružuje i koju njegujemo u našim srcima.
5) "Ako postoji nada spasa i pomoći čovječanstvu, ova pomoć može doći samo od djeteta, jer je čovjek u njemu izgrađen. Shvatimo da je dijete radnik i da je svrha njegovog rada da proizvede čovjeka."
Novi svijet može biti izgrađen samo od temelja. Dijete koje već ima sve odgovore, mora mu dopustiti da se manifestuje i radi svoj ogroman posao bez ometanja.
6)"Prva premisa za razvoj djeteta je koncentracija. Koncentrisano dijete je neizmjerno srećno."
Rad daje sreću. Koncentracija je poput "zdravog zujanja", od kojeg se čovjek osjeća ponovno rođen. U tom smislu se vraća tema tišine. Kada se dijete koncentriše u svom radu i tišini, nemojmo ga prekidati ili oduzimati od njegovog stanja riječima, gestovima ili zvukovima, treba ga pustiti da uživa u svojoj sreći.
Rad daje sreću. Koncentracija je poput "zdravog zujanja", od kojeg se čovjek osjeća ponovno rođen. U tom smislu se vraća tema tišine. Kada se dijete koncentriše u svom radu i tišini, nemojmo ga prekidati ili oduzimati od njegovog stanja riječima, gestovima ili zvukovima, treba ga pustiti da uživa u svojoj sreći.
7) "Nikada ne pomažite dijetetu dok on obavlja zadatak u kojem osjeća da može uspjeti."
I ovdje je ponovo predložena osnovna tema: "Pomozi mi da učinim sam". Mantra Montessori koja podsjeća na koncept o kojem smo govorili gore. Ako uspijem u onome što radim osjećam da imam vrijednost. Ako ti to uradiš za mene, shvatam da nisam u stanju i zbog toga će moje samopoštovanje znatno opasti.
8) "Dokaz ispravnosti naše obrazovne aktivnosti je sreća djeteta."
Uvijek kažem .. važnost osmijeha je jedan od aspekata u koji najviše vjerujem. U svijetu u kome se osmijeh broji na prstima ruke, a brojne studije potvrđuju koliko je zdravo smijati se, neophodno je doprineti sreći naše djece a osmijeh je jedan od onih spontanih činova koji nam omogućavaju da shvatimo da li je osoba srećna ili ne .
9) “Kažu da moramo učiti djecu da vole svoju majku, svog oca, svog učitelja; moramo ih naučiti da vole svakog i sve. A ko je taj gospodar ljubavi, ko želi da nauči djecu da vole? Odrasla osoba ne može postati učitelj ljubavi bez posebne vježbe i bez otvaranja očiju svijesti. Moramo biti obrazovani ako želimo da obrazujemo druge. "
Tako je ... ove riječi Marije Montesori su veoma jasne. Kako možemo "naučiti" ljubav?
10) "Više od struje, koja baca svijetlo na tamu, više od eteričnih talasa, koji dozvoljavaju našem glasu da prelazi prostor, više od bilo koje energije koju je čovjek otkrio i eksploatisao, ljubav je najvažnija: Dijete je izvor ljubavi; kada ga dodirneš, dodirneš ljubav. "
U našim rukama imamo ljubav koja će stvoriti muškarca i ženu sjutrašnjice: budimo ćutljivi, pripremimo prikladno okruženje da ih dočekamo, dopuštajući im da se skoncentrišo bez prekidanja to je minimum što možemo da uradimo da im pomognemo u njihovom zadatku obnove čitavog čovječanstva.
Montessori vam želi osmijehe, tišinu, ljubav i puno svijesti!
Manuela Griso
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/60040/10-frasi-di-maria-montessori-per-una-vita-damore-e-di-consapevolezza.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
