John Arden neurofiziolog, ljekar sa velikim iskustvom, govori kako možemo da koristimo znanje neurofiziologije da popravimo svoje raspoloženje, smanjimo napetost i češće doživljavamo radosne emocije.
|
|
Njegovi savjeti zasnovani su na najnovijim dostignućima u nauci koji su dokazani u medicini.
John Arden: pokušajte da se pretvarate da ste srećni - to će vam pomoći da se osjećate bolje! |
1. Osmjehujući se i mršteći se, šaljete signal podkortičkim oblastima ili korteksu, što se poklapa sa srećnim ili tužnim osjećanjima. Zato pokušajte da se pretvarate da ste srećni - to će vam pomoći da se bolje osjećate!
2. Ako neprestano obraćate pažnju na mogućnosti umjesto na ograničenja, moći ćete da preusmjerite mozak. Kada počnete da se fokusirate na mogućnosti, umjesto da se koristite uobičajene veze koje povećavaju negativne emocije, formiraće se nove veze između neurona u mozgu.
3. Neophodno je odoljeti iskušenju da se izbjegnu neprijatne situacije, čak i ako se čini da će tada biti bolje.
Ovaj princip ja nazivam prevazilaženje paradoksa. Prevazilaženje paradoksa podrazumijeva da se čovjek sreće sa strahom licem u lice. Umjesto da ga izbegava, otvoreno mu ide u susret.
Namjerno dovodeći sebe u neugodne situacije, čovjek se navikava na njih, a njegov osećaj zabrinutosti i neugodnosti postepeno se smanjuje.
4. Suština ovih metoda je u interesantnom paradoksu reakcije na bol: umjesto da pokušava da ne razmišlja o njemu, zadatak je da ga prihvati. Ovo može izgledati čudno.
Zašto se truditi da se prihvati bol?
Zar to ne vodi do još oštrijeg osjećaja bola?
Odgovor je ne, bol se smanjuje.
Praktika osviješćenosti mijenja rad mozga i povećava prag bola. Posmatrajući i prihvatajući bol, na paradoksalan način se distancirate od stepena njegovog intenziteta.
5. Ako je čovjek sklon da bude češće u određenom raspoloženju, možemo reći da to raspoloženje formira njegovu percepciju svih događaja. Ovo je bazni emocionalni fon, to raspoloženje po defaultu, je centar privlačenja u njegovom životu. Većina onoga što se dešava u životu zasniva se na tome i vrti oko toga.
6. Pokušajte što je moguće više da podržite emocionalno raspoloženje, u kom želite da budete uvijek, kako bi vam na kraju krajeva to uspijevalo lako i bez prisile.
7. Što češće ciljnousmjereno izazivate u sebi određeno stanje, na primjer, smirenost ili nadu, veća je vjerovatnoća da će to stanje postati navika. Što se češće dešava aktivacija neurona odgovornih za to stanje, to će biti lakše ponovo izazvati to stanje i pretvoriti ga u naviku.
2. Ako neprestano obraćate pažnju na mogućnosti umjesto na ograničenja, moći ćete da preusmjerite mozak. Kada počnete da se fokusirate na mogućnosti, umjesto da se koristite uobičajene veze koje povećavaju negativne emocije, formiraće se nove veze između neurona u mozgu.
3. Neophodno je odoljeti iskušenju da se izbjegnu neprijatne situacije, čak i ako se čini da će tada biti bolje.
Ovaj princip ja nazivam prevazilaženje paradoksa. Prevazilaženje paradoksa podrazumijeva da se čovjek sreće sa strahom licem u lice. Umjesto da ga izbegava, otvoreno mu ide u susret.
Namjerno dovodeći sebe u neugodne situacije, čovjek se navikava na njih, a njegov osećaj zabrinutosti i neugodnosti postepeno se smanjuje.
4. Suština ovih metoda je u interesantnom paradoksu reakcije na bol: umjesto da pokušava da ne razmišlja o njemu, zadatak je da ga prihvati. Ovo može izgledati čudno.
Zašto se truditi da se prihvati bol?
Zar to ne vodi do još oštrijeg osjećaja bola?
Odgovor je ne, bol se smanjuje.
Praktika osviješćenosti mijenja rad mozga i povećava prag bola. Posmatrajući i prihvatajući bol, na paradoksalan način se distancirate od stepena njegovog intenziteta.
5. Ako je čovjek sklon da bude češće u određenom raspoloženju, možemo reći da to raspoloženje formira njegovu percepciju svih događaja. Ovo je bazni emocionalni fon, to raspoloženje po defaultu, je centar privlačenja u njegovom životu. Većina onoga što se dešava u životu zasniva se na tome i vrti oko toga.
6. Pokušajte što je moguće više da podržite emocionalno raspoloženje, u kom želite da budete uvijek, kako bi vam na kraju krajeva to uspijevalo lako i bez prisile.
7. Što češće ciljnousmjereno izazivate u sebi određeno stanje, na primjer, smirenost ili nadu, veća je vjerovatnoća da će to stanje postati navika. Što se češće dešava aktivacija neurona odgovornih za to stanje, to će biti lakše ponovo izazvati to stanje i pretvoriti ga u naviku.
|
8. Ako je tuga, depresija ili ljutnja konstantno emocionalno stanje čovjeka, onda on izgleda kao izgrebana gramofonska ploča. Igla gramofona upada u ogrebotinu na površini ploče, i jedna te ista muzička fraza počinje da svira bez kraja. U tom je suštini izraza "zvuči kao pokvarena ploča".
|
|
Da bi pjesma prestala da se ponavlja, treba podići iglu i premestiti je za nekoliko žljebova. Ako je čovjek upao u stanje depresije, tuge ili ljutnje, on mora naći način da "pomjeri iglu".
9. Ako se fokusirate na ono što ne postoji, blokirate percepciju onoga što je zaista. U tom slučaju vas vodi negativni koordinatni sistem.
Pretpostavimo da očekujete određeni rezultat, ali sve se ispostavlja drugačije. Umjesto da ocijenite trenutnu situaciju, vi ste opsjednuti činjenicom da se sve ispostavilo drugačije nego što ste se nadali.
Ova dilema podsjeća na fenomen, koji se u psihologiji zove kognitivna disonanca: kada je već formirano mišljenje o nečemu biva teško da se prihvati drugačije mišljenje po tom pitanju, koje se ne poklapa sa našim.
10. Nedavna istraživanja su pokazala da se u hipokampusu dešava proces formiranja novih neurona - neurogeneza. Ranije se neurogeneza smatrala nemogućom. Otkrivanje novih neurona u tom dijelu mozga gdje postoji akumulacija poslednjih informacija, naglašava važnost treniranja rada memorije za preusmjerenje mozga.
11. U stanju stresa, značajan dio energije troši se na održavanje napetosti mišića, pa se stoga čovjek osjeća napeto i iscrpljeno.
12. Još jedan način kako pokušavate da izbjegnete zabrinutost, koji je zapravo samo povećava, je što pokušavate da čvrsto kontrolišete svoje stanje. Opsesivna želja za kontrolom svega dovodi do izbjegavanja.
U nastojanju da kontrolišete dešvanja, kako bi izbjegli zabrinutost, upadate u zamku da stalno pokušavate da predvidite budućnost, kako ne biste dopustili čak i ni mogućnost nespokojstva.
U tom slučaju izbjegavajuće ponašanje poprima složenu formu.
Kada pokušavate da predvidite šta se može dogoditi, pripremate se za situaciju koja se možda nikada neće desiti.
13. Ako nepristrasno posmatrate svoje doživljaje, dešava se interesantna stvar: " lanac nespokojstva " nestaje.
14. Ako se stalno žalite na neke probleme i neuspjehe, to ne samo da čini nesrećnim vas i okruženje, već se i negativno odražava na vašu sposobnost da pamtite, zato što ste zauzeti uzaludnim poslom.
15. Ako ste skloni depresivnom stanju, trebalo bi da aktivirate lijevi prednju dio mozga, baveći se nečim konstruktivnim - to će pomoći da se promijeni konstantno negativan emocionalni fon.
16. Negativan lični stav lišava vas bilo kakve nade ili očekivanja da ste u stanju da se nosite sa neprijatnom situacijom. On vas unaprijed usmjerava na neuspjeh, jer ne ostavlja nikakvu nadu.
Ako ste uvjereni da ne možete da započnete novu vezu, preformulišite takav lični stav na sljedeći način: "Ja sam dobar čovek, i kada me ljudi bolje upznaju, to će shvatiti."
17. Promjena ličnih stavova je ozbiljniji zadatak nego rekonfigurisanje automatskih misli i uvjerenja. Ali uz istovremen rad koji je usmjeren na reformisanje ličnih uvjerenja, dva manja nivoa mogu biti harmonizovana za efikasan rad.
18. Što češće čovjek na određeni način govori o događajima u svom životu, tim su jače neuronske veze koje predstavljaju te misli.
9. Ako se fokusirate na ono što ne postoji, blokirate percepciju onoga što je zaista. U tom slučaju vas vodi negativni koordinatni sistem.
Pretpostavimo da očekujete određeni rezultat, ali sve se ispostavlja drugačije. Umjesto da ocijenite trenutnu situaciju, vi ste opsjednuti činjenicom da se sve ispostavilo drugačije nego što ste se nadali.
Ova dilema podsjeća na fenomen, koji se u psihologiji zove kognitivna disonanca: kada je već formirano mišljenje o nečemu biva teško da se prihvati drugačije mišljenje po tom pitanju, koje se ne poklapa sa našim.
10. Nedavna istraživanja su pokazala da se u hipokampusu dešava proces formiranja novih neurona - neurogeneza. Ranije se neurogeneza smatrala nemogućom. Otkrivanje novih neurona u tom dijelu mozga gdje postoji akumulacija poslednjih informacija, naglašava važnost treniranja rada memorije za preusmjerenje mozga.
11. U stanju stresa, značajan dio energije troši se na održavanje napetosti mišića, pa se stoga čovjek osjeća napeto i iscrpljeno.
12. Još jedan način kako pokušavate da izbjegnete zabrinutost, koji je zapravo samo povećava, je što pokušavate da čvrsto kontrolišete svoje stanje. Opsesivna želja za kontrolom svega dovodi do izbjegavanja.
U nastojanju da kontrolišete dešvanja, kako bi izbjegli zabrinutost, upadate u zamku da stalno pokušavate da predvidite budućnost, kako ne biste dopustili čak i ni mogućnost nespokojstva.
U tom slučaju izbjegavajuće ponašanje poprima složenu formu.
Kada pokušavate da predvidite šta se može dogoditi, pripremate se za situaciju koja se možda nikada neće desiti.
13. Ako nepristrasno posmatrate svoje doživljaje, dešava se interesantna stvar: " lanac nespokojstva " nestaje.
14. Ako se stalno žalite na neke probleme i neuspjehe, to ne samo da čini nesrećnim vas i okruženje, već se i negativno odražava na vašu sposobnost da pamtite, zato što ste zauzeti uzaludnim poslom.
15. Ako ste skloni depresivnom stanju, trebalo bi da aktivirate lijevi prednju dio mozga, baveći se nečim konstruktivnim - to će pomoći da se promijeni konstantno negativan emocionalni fon.
16. Negativan lični stav lišava vas bilo kakve nade ili očekivanja da ste u stanju da se nosite sa neprijatnom situacijom. On vas unaprijed usmjerava na neuspjeh, jer ne ostavlja nikakvu nadu.
Ako ste uvjereni da ne možete da započnete novu vezu, preformulišite takav lični stav na sljedeći način: "Ja sam dobar čovek, i kada me ljudi bolje upznaju, to će shvatiti."
17. Promjena ličnih stavova je ozbiljniji zadatak nego rekonfigurisanje automatskih misli i uvjerenja. Ali uz istovremen rad koji je usmjeren na reformisanje ličnih uvjerenja, dva manja nivoa mogu biti harmonizovana za efikasan rad.
18. Što češće čovjek na određeni način govori o događajima u svom životu, tim su jače neuronske veze koje predstavljaju te misli.
Izjave bivaju pozitivne ili negativne. Na primjer, ako stalno tvrdite: "To je teško", "Ja ne znam da li mogu to preživjeti" ili "To se neće dobro završiti," - vrijeme je da promijenite način na koji razmišljate.
19. Ako razvijete u sebi nezasitnu radoznalost, svako okruženje u kom se nađete postaće za vas izvor novih utisaka i znanja. Emocionalno i intelektualno bogata sredina stimuliše neuroplastičnost mozga, dok sredina koja je lišena ovih osobina dovodi do degradacije.
20. Ambicioznost i radoznalost igraju važnu ulogu u tome koliko efikasno radi mozak. Razvoj ova dva kvaliteta u sebi pomoći će da imate energiju i žeđ za životom.
Prevo teksta: https://econet.ru/articles/179277-20-sekretov-neyrofiziologa-kak-chuvstvovat-sebya-luchshe
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
19. Ako razvijete u sebi nezasitnu radoznalost, svako okruženje u kom se nađete postaće za vas izvor novih utisaka i znanja. Emocionalno i intelektualno bogata sredina stimuliše neuroplastičnost mozga, dok sredina koja je lišena ovih osobina dovodi do degradacije.
20. Ambicioznost i radoznalost igraju važnu ulogu u tome koliko efikasno radi mozak. Razvoj ova dva kvaliteta u sebi pomoći će da imate energiju i žeđ za životom.
Prevo teksta: https://econet.ru/articles/179277-20-sekretov-neyrofiziologa-kak-chuvstvovat-sebya-luchshe
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
