Zdrav dom je vjerovatno jedan od najvažnijih elemenata u našem psihološkom utvrđenju. Isto tako, i suprotno je tačno da nas: "bolesna" kuća čini ranjivim i sklonijim mentalnim i fizičkim oboljenjima.
|
|
Kuća je takođe i porodična jedinica, predstavlja oca, majku, djecu, to je mjesto gdje živimo i koje dijelimo sa braćom i sestrama, prijateljima, roditeljima, ponekad sa kućnim ljubimcima ili povremenim posjetiocima. Danas ćemo govoriti o kućama u kojima se živi, a ne o onima u kojima živi samo jedna osoba.
|
"Postoji samoća u kući bez pometnje, bez vijesti, bez zelenila, bez djetinjstva".
~ Cesar Vallejo
Kvalitet veza koje uspostavljamo kod kuće je presudan za naše emocionalno zdravlje. Tamo gdje postoji koegzistencija, postoje i sukobi. Ali kod kuće ne bi trebalo dozvoliti ulazak u određeno ponašanje koje može postati pravi psihološki otrov. Danas želimo da govorimo o tri toksična stava koji nikada ne bi trebali upotrebljavati kada prođemo kroz vrata našeg doma.
Vrištanje pretvara kuću u pakao
Mi često vrištimo na početku nakon iznenadnog događaja, tolerancija se ističe kako bi ona postala navika. Ovo se događa a da toga nismo svjesni. Danas vrištimo jer ne shavatamo činjenicu da drugi ne razumeju ono što im govorimo a sjutra, jer su shvatili previše, ili zato što, ako ne vrištiš, niko te čuje (ili barem ti tako misliš).
U činu vikanja, što je više gest uznemiravanja nego dijelo, počinju da se stvaraju otrovne klice: što dovodi do nasilja. Vikanje pretvara normalan konflikt u situaciju koja psihološki oštećuje. To je gest koji namjerava da nametne moć, koji želi da uznemiri razum.
Dobre riječi mogu postati lijepa navika. Ne vičite i ne dozvoliti da vrište na vas: tako ćete ojačati suživot i povećati samopouzdanje, poštovanje i samokontrolu. "Ovdje se ne viče" bi trebao biti znak koji treba da visi u svakoj kući.
Ozbiljna greška nepoštovanja ličnih prostora
Za zdravu zajednicu, veoma je važno znati kako poštovati prostore drugih. Pod izrazom "prostor" ne mislimo samo fizička mjesta koja pripadaju svakom članu porodice, ali svakako to je dobar početak.
Mora postojati apsolutno poštovanje stvari drugih ukućana i mjesta koja su dio njihovog ličnog konteksta. Isto tako, od suštinskog je značaja da svi definišu svoje granice i informišu druge. Za neke granice možemo i moramo pregovarati; zapamtite da je uvijek dobro vrijeme za to. Svako u kući mora imati svoj lični prostor i biti autonoman u njemu, sa sigurnošću da drugi neće ići dalje od te granice.
|
Kroz poštovanje fizičkih prostora, učimo se poštovanju privatnost drugih. Iako zajedno živimo, svako ima svoj život, a neko drugi može da uđe u ovaj psihološki prostor samo sa pozivom ili dozvolom. Ukratko, svako ima pravo na svoju tišinu, tajne i uvjerenja. |
|
Treće toksično ponašanje: prenošenje ličnih dužnosti na druge
Svaka kuća obuhvata niz dužnosti koje nijesu uvijek najljepše, ali koje moraju biti završene; Govorimo o kućnim poslovima. Da bi svi mogli da funkcionišu najbolje, kući treba malo pažnje i moraju se garantovati određene usluge: struja, topla voda, uređaji itd. Prostor i njegove komponente moraju se očistiti i čuvati u dobrom stanju.
Zajednica je mnogo zdravija kada se zadaci distribuiraju ravnopravno. Ponekad je moguće postići pravičnu organizaciju; možda nije lako to uraditi, ali moramo pokušati. Upravo zbog toga su potrebni konsenzusi, da se na razuman način pododele zadaci. U svakom slučaju, pored distribucije zadataka, veoma je važno da se izvrše.
Svi članovi kuće su odgovorni za to. Ovo stanje podstiče solidarnost, saradnju, poštovanje i pojednostavljuje život . Osim toga, podržava ideju da u svakoj grupi postoje zadaci koji se obavljaju za dobrobit sebe i drugih.
Često se upoređuje kuća sa hramom, i to nije glupa metafora. Ako je kuća poštovana, sigurno će se pretvoriti u inspirativnu silu koja će se projektovati na sve socijalne prostore; ako se, umjesto toga, zanemaruje ili degradira, može postati prvi klizač dugog lanca ličnih neuspjeha.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/veleni-psicologici-casa/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
