Četiri priče koje će promijeniti vašu predstavu o porijeklu genetskog siromaštva i bijede.
1. Mentalitet
U djetinjstvu kod kuće drugarice iz odjeljenja, često smo skakale po kauču, dok nas nijesu videli odrasli. Bile smo veoma zadovoljne skokovima, ponekad vrlo blizu plafona; oduševljavala nas je prašina, koja je izlijetjela u oblacima iz kauča od naših skokova.
Kada sam dvadeset godina kasnije došla kod moje drugarice iz detinjstva, bila sam začuđena kada sam vidjela u uglu isti kauč po kome smo nekada skakale.
Nije se mnogo promijenio, koliko se sjećam, ali sada sam bila šokirana siromaštvom i bijednom situacijom. Misaono sam računala koliko bi mogla da košta kupovina novog kauča, zamijena masnih stolica, ogledala, slomljenih i uprljanih od čokolade prozora.
Dok smo razgovarale, u svojoj mašti, bijelila sam plafon i mijenjala pozadinu. Želela sam da operem prozore, koje su muve uprljale, bacam štapove i kutije koji su bili ispod kauča, otučeni cvjetni lonac. "A šta ako novca nema?" - mislila sam ... Ali mozak se suprostavljao i predlagao da kupim barem jeftin ljepljivi tapet u boji drveta i oblijepim sa njim sto. Gdje god da sam pogledala, moj pogled bi pao na nešto slomljeno, prljavštinu, mrlju i smeće.
Mozak mi je iznenada rekao: "Zašto misliš da zajedno sa siromaštvom uvijek ide prljavština?" Sada postavljam vama isto pitanje.
Čak i ako zamijenite riječ "uvijek" sa "skoro uvijek" ili "često", onda je lakše to ne činiti. Prljavština nije manifestacija nedostatka novca, već mentaliteta. Razmislite o tome: prljavština je manifestacija odgovarajućeg mentaliteta. A pošto su prljavština i siromaštvo susjedi, siromaštvo je neka vrsta mentaliteta.
Siromaštvo se nalazi u neopranoj glavi.
2. Filistejstvo (malograđanstvo)
U školi sam imala nevjerovatnu nastavnicu književnosti - Tamaru Grigorjevnu, izuzetan um, vrlo pronicljiva žena. Ona je rekla frazu, koju sam zapamtila za cio život. Neko ju je pitao šta znači filistejstvo, a ona je odgovorila: "Filistinizam znači piti iz stare otučene čaše, kada nova u vitrini stoji."
Tako je uobičajeno u mnogim ruskim kućama: novac se čuva za crne dane, a za bijele dane nova čaša u vitrini stoji, samo bijeli dani bivaju rijetko, a crnim je ispunjen cio život. Ko živi čekajuči budućnost, za toga ona nikad ne dolazi. I tada sam shvatila ovo: sramota je biti siromašan; sramota je biti prljav. Sramota je imati u glavi pustoš, što neizbežno utiče na životni prostor i na mentalitet djece.
Život u očekivanju budućnosti dovodi do pustoši.
3. Kompleks Pepeljuge
Znam jednu ženu koja je više od dvadeset godina štedila novac da kupi daču(vikendicu). Sama je podizala dvije ćerke. Djevojčice su preživljavale od danas do sutra, na nekim žitaricama, a starija od njih mi je ispričala da ju je bilo sramota da izlazi u dvorište u starim somot pantalonama sa zakrpama na koljena. Devojčica je rasla i svake godine su joj pantalone magično rasle. Centimetar po centimer produžavale po dnu tkanine.
Ne treba ni govoriti da sistem u državi nije dozvoljavao dovoljnu zaradu. Ja ne napadam sistem, već trip u mozgu. Za isti novac može se izgledati pristojno ili prosjački. Kada je majka konačno kupila vikendicu, dvije odrasla ćerke nije ni najmanje interesovala ta vikendica, i beskrajno su zamjerale majci što ih nije naučila šta znači biti žena.
Kod djevojaka se formirao kompleks Pepeljuge. One su, navikle da vide okrpljene stolice i stare posude, pocijepane peškire i kapute stare sedam godina, kasnije kada su odrasle, plašile su se da troše novac za sebe.
Kada sam dvadeset godina kasnije došla kod moje drugarice iz detinjstva, bila sam začuđena kada sam vidjela u uglu isti kauč po kome smo nekada skakale.
Nije se mnogo promijenio, koliko se sjećam, ali sada sam bila šokirana siromaštvom i bijednom situacijom. Misaono sam računala koliko bi mogla da košta kupovina novog kauča, zamijena masnih stolica, ogledala, slomljenih i uprljanih od čokolade prozora.
Dok smo razgovarale, u svojoj mašti, bijelila sam plafon i mijenjala pozadinu. Želela sam da operem prozore, koje su muve uprljale, bacam štapove i kutije koji su bili ispod kauča, otučeni cvjetni lonac. "A šta ako novca nema?" - mislila sam ... Ali mozak se suprostavljao i predlagao da kupim barem jeftin ljepljivi tapet u boji drveta i oblijepim sa njim sto. Gdje god da sam pogledala, moj pogled bi pao na nešto slomljeno, prljavštinu, mrlju i smeće.
Mozak mi je iznenada rekao: "Zašto misliš da zajedno sa siromaštvom uvijek ide prljavština?" Sada postavljam vama isto pitanje.
Čak i ako zamijenite riječ "uvijek" sa "skoro uvijek" ili "često", onda je lakše to ne činiti. Prljavština nije manifestacija nedostatka novca, već mentaliteta. Razmislite o tome: prljavština je manifestacija odgovarajućeg mentaliteta. A pošto su prljavština i siromaštvo susjedi, siromaštvo je neka vrsta mentaliteta.
Siromaštvo se nalazi u neopranoj glavi.
2. Filistejstvo (malograđanstvo)
U školi sam imala nevjerovatnu nastavnicu književnosti - Tamaru Grigorjevnu, izuzetan um, vrlo pronicljiva žena. Ona je rekla frazu, koju sam zapamtila za cio život. Neko ju je pitao šta znači filistejstvo, a ona je odgovorila: "Filistinizam znači piti iz stare otučene čaše, kada nova u vitrini stoji."
Tako je uobičajeno u mnogim ruskim kućama: novac se čuva za crne dane, a za bijele dane nova čaša u vitrini stoji, samo bijeli dani bivaju rijetko, a crnim je ispunjen cio život. Ko živi čekajuči budućnost, za toga ona nikad ne dolazi. I tada sam shvatila ovo: sramota je biti siromašan; sramota je biti prljav. Sramota je imati u glavi pustoš, što neizbežno utiče na životni prostor i na mentalitet djece.
Život u očekivanju budućnosti dovodi do pustoši.
3. Kompleks Pepeljuge
Znam jednu ženu koja je više od dvadeset godina štedila novac da kupi daču(vikendicu). Sama je podizala dvije ćerke. Djevojčice su preživljavale od danas do sutra, na nekim žitaricama, a starija od njih mi je ispričala da ju je bilo sramota da izlazi u dvorište u starim somot pantalonama sa zakrpama na koljena. Devojčica je rasla i svake godine su joj pantalone magično rasle. Centimetar po centimer produžavale po dnu tkanine.
Ne treba ni govoriti da sistem u državi nije dozvoljavao dovoljnu zaradu. Ja ne napadam sistem, već trip u mozgu. Za isti novac može se izgledati pristojno ili prosjački. Kada je majka konačno kupila vikendicu, dvije odrasla ćerke nije ni najmanje interesovala ta vikendica, i beskrajno su zamjerale majci što ih nije naučila šta znači biti žena.
Kod djevojaka se formirao kompleks Pepeljuge. One su, navikle da vide okrpljene stolice i stare posude, pocijepane peškire i kapute stare sedam godina, kasnije kada su odrasle, plašile su se da troše novac za sebe.
Svaki put kad su nešto kupile, bile su loše raspoložene: kao da su se osjećale nedostojne za nove dobre stvari. Ovo se, moji prijatelji, zove sa dvije riječi: genetsko siromaštvo. Ono je već u svijesti, u ćelijama, u krvi, u kostima.
Strah da se potroši novac na sebe čini vas siromašnim.
Strah da se potroši novac na sebe čini vas siromašnim.
4. Programiranje
Djeca koja vide otrcane uglove podsvijesno se programiraju na siromaštvo. Već u adolescenciji počinju da shvataju njegovu težinu. Još je Anton Pavlovič Čehov primijetio da otrcani zidovi i prljavi hodnici loše utiču na sposobnost učenika da uče.
Prljavština i siromaštvo dave čovjeka, uobičajeni vid bijednog okruženja programira da se bude gubitnik.
Možda možete reći da mržnja prema siromaštvu stimuliše neke ljude da se razvijaju i zarade novac, ali ću vam reći da mnogo više ljudi se lomi pod teretom siromaštva.
Riječi "bijeda(nevolja)" i "bijeda (siromaštvo)" imaju isti korjen. Gonite bijedu od sebe. Gonite daleko siromaštvo. Kako mi se sviđa fraza: "Bogatstvo je stanje uma". Tako, siromaštvo je takođe stanje uma.
Bogatstvo i siromaštvo - to je stanje vašeg uma i vaših misli.
Iz knjige Natalje Grejs "Zakoni Grejs"
Natalja Grejs je psiholog i autor čuvene knjige "Zakoni Grejs"12 životnih zakona: Ljudi koji nijesu tvoji, svejedno će otići od tebe
Izvor: http://www.cluber.com.ua/lifestyle/samorazvitie-lifestyle/2014/04/chetyire-prichinyi-geneticheskoy-nishhetyi/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Djeca koja vide otrcane uglove podsvijesno se programiraju na siromaštvo. Već u adolescenciji počinju da shvataju njegovu težinu. Još je Anton Pavlovič Čehov primijetio da otrcani zidovi i prljavi hodnici loše utiču na sposobnost učenika da uče.
Prljavština i siromaštvo dave čovjeka, uobičajeni vid bijednog okruženja programira da se bude gubitnik.
Možda možete reći da mržnja prema siromaštvu stimuliše neke ljude da se razvijaju i zarade novac, ali ću vam reći da mnogo više ljudi se lomi pod teretom siromaštva.
Riječi "bijeda(nevolja)" i "bijeda (siromaštvo)" imaju isti korjen. Gonite bijedu od sebe. Gonite daleko siromaštvo. Kako mi se sviđa fraza: "Bogatstvo je stanje uma". Tako, siromaštvo je takođe stanje uma.
Bogatstvo i siromaštvo - to je stanje vašeg uma i vaših misli.
Iz knjige Natalje Grejs "Zakoni Grejs"
Natalja Grejs je psiholog i autor čuvene knjige "Zakoni Grejs"12 životnih zakona: Ljudi koji nijesu tvoji, svejedno će otići od tebe
Izvor: http://www.cluber.com.ua/lifestyle/samorazvitie-lifestyle/2014/04/chetyire-prichinyi-geneticheskoy-nishhetyi/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
