Volim ljude koji se ne plaše da ostare. Oni su pametni i oni su ratnici. Bez proteza, bez liposukcija, ali sa mišlju u očima, sa unucima, sa konkretnom materijom u rukama. Ako osoba dočeka starost bez bijesa, onda postoji nešto iza duše osobe.
Takođe volim ljude koji su čisti na oko. Čisto u kući, čisto na teritoriji pored kuće, čisto na radnom mestu. Ako vidite svinjac okolo, onda ljudi unutra imaju isti svinjac. Prljavština u mozgovima i smrad u dubini srca neminovno će se manifestovati kroz hrpe praznih flaša okolo, planine omota slatkiša, lokve prolivenog pića i natpise na ogradama.
Volim ljude koji mogu da iznenade... Mislite: jednostavna osoba je krajnje obična. Čak ni zanimljiva. I odjednom, vremenom, otkriva sve više i više aspekata karaktera, i jasno je da ima mnogo od ovih aspekata. Ona jednostavno ne ističe sve odjednom i ne razmeće se bezuspešno.
Dobri su oni koji nešto rade svojim rukama i ne samo da se ne plaše nikakvog posla, već ga i vole. Vredni radnici obično ćute. Čvrsta osoba ne voli da troši energiju na razgovore. On zna da ništa ne prazni i ne slabi dušu toliko kao besplodno i besmisleno brbljanje.
Ako mi se sviđaju ovi ljudi, onda oni postoje. Ja ili druga osoba ne mogu voleti nešto što ne postoji u prirodi. Ima takvih ljudi! Ali nema ih mnogo, jer ono što jeste uvek gubi vrednost i prestaje da zadivljuje.
Ima ljudi koji mi se sviđaju, iako ih može biti više. Svet mora da stoji na nečemu, i tako može da stoji na njima.
Protojerej Andrej Tkačev
Prevod teksta:
http://www.cluber.com.ua/lifestyle/psihologiya-lifestyle/2022/02/esli-chelovek-vstrechaet-starost-bez-isterik-znachit-est-nechto-za-dushoj/
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com