Možda prolazite kroz loš trenutak: jedan od onih tamnih i osjećate potrebu za nekim ko vas razumije, ko zna kroz šta prolazite ...
Postoje trenuci u životu u kojima želite plakati, ali rijeka suza ostaje zaglavljena kao grumen u grlu, postoje trenuci u kojimase osjećate tako loše unutar sebe da želite vrištati, ali izgleda da nema nikoga da vas sluša, postoje trenuci u kojima ti treba samo zagrljaj, ruka u kosi da podrži tvoje misli, "sve će biti u redu" da ti šapne na uho, ali nema nikoga, niko osim tebe, niko osim mene koji sada piše ovo pismo za tebe.
Pišem da vam kažem da niste sami i da je istina da život nije šetnja.
Istina je, ponekad je život težak
Često se čini da smo na toboganu: postoje usponi, padovi, ponekad ne znate više kuda idete i želite da zaustavite sve, da siđete sa karusela jer ste bolesni i više se ne zabavljate, ali to je život i ne možete da padnete, još nije vrijeme za to.
Zašto boli? Možda zato što ste u nekom trenutku zaboravili zašto ste došli na tu vožnju, možda ste zaboravili da ste prije nego što ste došli na tu vožnju imali zvijezde koje su sijale u vašim očima samo gledajući obrate i obrte koje ste mogli učiniti: činilo se tako smiješno; onda niste mogli da znate da biste mogli imati bolove u stomaku, da biste se plašili, da biste se osjetili usamljenima u svemu ovome, da biste morali da vrištite svoj bol u svijetu.
Ali niste sami: pogledajte oko sebe. Toliko nas ima na tom toboganu; ako pažljivo pogledate, možete videti i na najsmešnijim licima tragove suza koje su se osušile na obrazima, ali zašto se sada smeju? Zašto se čini da se zabavljaju čak i u najgorim trenucima?
Možda zato što su shvatili da nije potrebno potiskivati taj vrisak koji je želeo da izađe, oni su dozvolili da izađe ono što su zadržavali unutra, otpustili su.
Pišem da vam kažem da niste sami i da je istina da život nije šetnja.
Istina je, ponekad je život težak
Često se čini da smo na toboganu: postoje usponi, padovi, ponekad ne znate više kuda idete i želite da zaustavite sve, da siđete sa karusela jer ste bolesni i više se ne zabavljate, ali to je život i ne možete da padnete, još nije vrijeme za to.
Zašto boli? Možda zato što ste u nekom trenutku zaboravili zašto ste došli na tu vožnju, možda ste zaboravili da ste prije nego što ste došli na tu vožnju imali zvijezde koje su sijale u vašim očima samo gledajući obrate i obrte koje ste mogli učiniti: činilo se tako smiješno; onda niste mogli da znate da biste mogli imati bolove u stomaku, da biste se plašili, da biste se osjetili usamljenima u svemu ovome, da biste morali da vrištite svoj bol u svijetu.
Ali niste sami: pogledajte oko sebe. Toliko nas ima na tom toboganu; ako pažljivo pogledate, možete videti i na najsmešnijim licima tragove suza koje su se osušile na obrazima, ali zašto se sada smeju? Zašto se čini da se zabavljaju čak i u najgorim trenucima?
Možda zato što su shvatili da nije potrebno potiskivati taj vrisak koji je želeo da izađe, oni su dozvolili da izađe ono što su zadržavali unutra, otpustili su.
Oslobađanje bola je dio igre
Znate šta? Kad su vrisnuli, ljudi bliski njima su takođe hrabro vrištali, njihovi glasovi bili su ujedinjeni u jednom oslobađajućem vrisku.
U tom trenutku su se osjećali ujedinjeni čak i ako su bili savršeni stranci i čarolija se tamo odvijala: zabava je dijelom zavisila od dijeljenja tog snažnog trenutka s drugima, od razumijevanja da čak i ako svi imaju drugačiji razlog da budu tamo, u tom vrisku, postojalo je nešto što ih je ujedinilo: oslobodili su se i shvatili da u stvarnosti niko nije bio sam.
Oslobađajući sebe, dali su drugima priliku da učine isto.
Dopustite mi da vam kažem nešto iako se možda nikada nećemo sresti, čak i ako će ove linije biti jedini trag koji ću ostaviti u vašem životu kao što su riječi napisane na pijesku koje odlaze s prvim talasom, dopustite mi da vam ovo kažem: niste sami.
Znate šta? Kad su vrisnuli, ljudi bliski njima su takođe hrabro vrištali, njihovi glasovi bili su ujedinjeni u jednom oslobađajućem vrisku.
U tom trenutku su se osjećali ujedinjeni čak i ako su bili savršeni stranci i čarolija se tamo odvijala: zabava je dijelom zavisila od dijeljenja tog snažnog trenutka s drugima, od razumijevanja da čak i ako svi imaju drugačiji razlog da budu tamo, u tom vrisku, postojalo je nešto što ih je ujedinilo: oslobodili su se i shvatili da u stvarnosti niko nije bio sam.
Oslobađajući sebe, dali su drugima priliku da učine isto.
Dopustite mi da vam kažem nešto iako se možda nikada nećemo sresti, čak i ako će ove linije biti jedini trag koji ću ostaviti u vašem životu kao što su riječi napisane na pijesku koje odlaze s prvim talasom, dopustite mi da vam ovo kažem: niste sami.
Zaista, znate li šta vam kažem? Pošto smo svi na ovom ludom toboganu, pošto smo svi ovde sa razbarušenom kosom i suzama koje su prošarane sa tugom i radošću, zašto ne bismo iskoristili priliku da se malo zabavimo?
Možemo izraziti svoje emocije: vrištanje, plakanje, smejanje. Jednostavno se tako osjećamo živima. Možda možemo da trčimo da se uzdignemo i divimo se svim zorama našeg života, a zatim da se spustimo, otpustimo, oslobodimo se svojih tereta, zamjerki, tuge, od svega što ugnjetava naša srca, da se onda ponovo podignemo; možemo to da uradimo zajedno jer smo svi na tom toboganu: ja, ti i mnogo drugih ljudi.
Uvek će postojati anđeo, poruka na tvom putu
Na svom putu ćete uvijek pronaći nekoga "nesvesnog anđela" koji će vam ponuditi onaj osmijeh koji će zagrejati vaše srce poput avgustovskog sunca, tu će biti taj neočekivani poziv starog prijatelja kojeg niste čuli godinama i koji će učinit da se prisjetite lijepih trenutaka provedenih zajedno.
Uvijek će postojati ta neočekivana milost koju će vam život poslati na najneočekivanije načine: ta ohrabrujuća poruka koju je stranac napisao na zidovima vašeg grada, nesvjestan da bi njegove riječi tada podigle vašu dušu.
Jedino što treba da uradite je da vežete sigurnosni pojas, čvrsto držite iotvarate oči: pred vama je najveći tobogan na svetu, najzahtevniji, najteži i najuzbudljiviji. Prije nekoliko godina obećali smo da ćemo se provozati zajedno, sada smo svi ovde: ja, ti i još mnogo drugih ljudi.
Možda smo mogli izabrati mirniju vožnju, ali smo radije slijedili mudri savjet Maye Angelou: "Život se ne mjeri brojem udisaja, već kroz trenutke koji nas ostavljaju bez daha".
Zato smo izabrali tobogan: to je bio najbolji izbor za potpuno iskustvo ove lude avanture.
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/61522/se-stai-passando-un-momento-difficile-questa-lettera-e-per-te.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Možemo izraziti svoje emocije: vrištanje, plakanje, smejanje. Jednostavno se tako osjećamo živima. Možda možemo da trčimo da se uzdignemo i divimo se svim zorama našeg života, a zatim da se spustimo, otpustimo, oslobodimo se svojih tereta, zamjerki, tuge, od svega što ugnjetava naša srca, da se onda ponovo podignemo; možemo to da uradimo zajedno jer smo svi na tom toboganu: ja, ti i mnogo drugih ljudi.
Uvek će postojati anđeo, poruka na tvom putu
Na svom putu ćete uvijek pronaći nekoga "nesvesnog anđela" koji će vam ponuditi onaj osmijeh koji će zagrejati vaše srce poput avgustovskog sunca, tu će biti taj neočekivani poziv starog prijatelja kojeg niste čuli godinama i koji će učinit da se prisjetite lijepih trenutaka provedenih zajedno.
Uvijek će postojati ta neočekivana milost koju će vam život poslati na najneočekivanije načine: ta ohrabrujuća poruka koju je stranac napisao na zidovima vašeg grada, nesvjestan da bi njegove riječi tada podigle vašu dušu.
Jedino što treba da uradite je da vežete sigurnosni pojas, čvrsto držite iotvarate oči: pred vama je najveći tobogan na svetu, najzahtevniji, najteži i najuzbudljiviji. Prije nekoliko godina obećali smo da ćemo se provozati zajedno, sada smo svi ovde: ja, ti i još mnogo drugih ljudi.
Možda smo mogli izabrati mirniju vožnju, ali smo radije slijedili mudri savjet Maye Angelou: "Život se ne mjeri brojem udisaja, već kroz trenutke koji nas ostavljaju bez daha".
Zato smo izabrali tobogan: to je bio najbolji izbor za potpuno iskustvo ove lude avanture.
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/61522/se-stai-passando-un-momento-difficile-questa-lettera-e-per-te.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
