Ako se prihvati život kao dah vjetra...

​... On odlazi isto tako, kao što je došao; ne može se zadržati, ne može se uhvatiti za njega.

​Dah vjetra dolazi, kao šapat. Ne pravi buku, ne najavljuje svoj dolazak, on dolazi tiho i bešumno, odjednom - je ovdje!

​I isto tako Bog dolazi ... - dolazi istina ... - dolazi blaženstvo ... - dolazi ljubav: svi oni se, pojavljuju kao šapat vjetra, bez bubnjeva i truba.

​Oni dolaze iznenada, čak ne najavljuju susret, čak ne traže vašu dozvolu za ulazak. Baš kao što vjetar piri: trenutak ranije nije ga bilo, u ovom trenutku je ovdje.

I još jedno: on odlazi tačno tako kao što je došao; ne može se zadržati, ne može se uhvatiti za njega.

Radujte se njemu, dok je sa vama, a kada ode, opustite se. Budite zahvalni što je došao. Ne tajite uvrijeđenost, ne žalite. Ako je nestao, više ga nema - i ništa se ne može uraditi u vezi toga.

Ali svi se mi trudimo da se vezujemo.

Kada dolazi ljubav, mi smo srećni, ali kada odlazi, nama je veoma bolno.
To je vrlo nesvjesno, nezahvalno ... Nerazumijevanje.

Ne zaboravite, ljubav je otišla na isti način kao što je i došla. Nije tražila dozvolu prije nego što je došla ... zašto bi sada tražila dozvolu da nestane? To je bio dar onostranog, misteriozan dar, isto tako misteriozno mora i nestati.

 Ako se prihvati život kao dah vjetra, tada neće biti težnje da se veže, nikakve vezanosti - opsesije. Čovjek jednostavno biva otvoren, i šta god da se dešava - sve je dobro. ​


© Osho

​
Prevod teksta: http://econet.ru 

​Izvor (87): ​http://www.baytallaah.com/bookspdf/186.pdf
​
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com