Nešto se nepopravljivo promijenilo u nama. Više nijesmo isti. Kao da eksterijer više ne odgovara unutrašnjosti: više nijesmo isti kao prije. Ali mi i dalje vjerujemo da će proći, da će se naš stari način života vremenom prilagoditi onome što smo postali, ili još bolje, kako smo sami sebe isforsirali jer su nas teški životni udarci na taj način transformisali.
Nešto se nepopravljivo promijenilo u nama. Više nijesmo isti. Kao da eksterijer više ne odgovara unutrašnjosti: više nijesmo isti kao prije. Ali mi i dalje vjerujemo da će proći, da će se naš stari način života vremenom prilagoditi onome što smo postali, ili još bolje, kako smo sami sebe isforsirali jer su nas teški životni udarci na taj način transformisali.
A šta ako prestanemo da insistiramo na tome? Možda je vrijeme da odbacimo onaj stari život u kojem se osjećamo tako nelagodno i otvorimo se nečemu novom što više odgovara onome što sada jesmo. Mogli bismo pozdraviti našu metamorfozu i prepustiti je prošlosti, jednom zauvijek. Na kraju krajeva, ako smo se rodili kao leptiri, zašto bismo i dalje puzali po zemlji ako smo zaslužili krila?
Svaka velika kriza vas zauvijek mijenja
Dramatični trenuci našeg života, kao što su tugovanje, razdvajanja, traume, duboko nas mijenjaju; više nijesmo isti nakon što smo ih doživijeli. U stvari, oni obilježavaju prije i poslije u našem životu. Ali ako nijesmo isti nakon njih to znači da smo ostavili dio nas u prošlosti, tj. da bismo izašli iz te krize morali smo da platimo zalog. Ta cijena je bila dio nas.
Da bismo se izvukli od boli, moramo se pustiti, odvojiti se od dijela nas, pustiti ga da umre, da ne bismo završili poput gusjenice. Jedan dio nas umire, ali drugi se ponovo rađa.
Da bi se rodio, leptir mora zaboraviti da je bio gusjenica, jer je sada potpuno drugačije biće. Ako nastavi da puzi i hrani se stvarima iz prošlosti, umrijeće, a ovaj put će to biti stvarna i konačna smrt i više neće biti uvod u metamorfozu. Živimo na isti način: ako se nakon promjene priklonimo prošlosti, pokušavajući da živimo na isti način kada iznutra znamo da više nijesmo isti, povrijedićemo sebe do tačke da isključimo svoj prirodni evolutivni impuls. Ići ćemo protiv naše prirode i izgubiti smisao svog života.
A šta ako prestanemo da insistiramo na tome? Možda je vrijeme da odbacimo onaj stari život u kojem se osjećamo tako nelagodno i otvorimo se nečemu novom što više odgovara onome što sada jesmo. Mogli bismo pozdraviti našu metamorfozu i prepustiti je prošlosti, jednom zauvijek. Na kraju krajeva, ako smo se rodili kao leptiri, zašto bismo i dalje puzali po zemlji ako smo zaslužili krila?
Svaka velika kriza vas zauvijek mijenja
Dramatični trenuci našeg života, kao što su tugovanje, razdvajanja, traume, duboko nas mijenjaju; više nijesmo isti nakon što smo ih doživijeli. U stvari, oni obilježavaju prije i poslije u našem životu. Ali ako nijesmo isti nakon njih to znači da smo ostavili dio nas u prošlosti, tj. da bismo izašli iz te krize morali smo da platimo zalog. Ta cijena je bila dio nas.
Da bismo se izvukli od boli, moramo se pustiti, odvojiti se od dijela nas, pustiti ga da umre, da ne bismo završili poput gusjenice. Jedan dio nas umire, ali drugi se ponovo rađa.
Da bi se rodio, leptir mora zaboraviti da je bio gusjenica, jer je sada potpuno drugačije biće. Ako nastavi da puzi i hrani se stvarima iz prošlosti, umrijeće, a ovaj put će to biti stvarna i konačna smrt i više neće biti uvod u metamorfozu. Živimo na isti način: ako se nakon promjene priklonimo prošlosti, pokušavajući da živimo na isti način kada iznutra znamo da više nijesmo isti, povrijedićemo sebe do tačke da isključimo svoj prirodni evolutivni impuls. Ići ćemo protiv naše prirode i izgubiti smisao svog života.
Razvijajte svoje "super-moći" tokom metamorfoze
Tokom svoje srednje faze, biće, više nije gusjenica, a još nije ni leptir, razvija svoju "super-moć". Upravo ova faza zatvaranja, simboličke smrti, dovodi do ispoljavanja nove sposobnosti koja je zapravo bila aspekt ličnosti koji je trebalo osloboditi.
"Super-moć" bivše gusjenice su njena krila, što je čini leptirom; za osobu koja je pala mnogo puta, to bi mogla biti otpornost, ono što je čini ratnikom; za one koji su izgubili važnu osobu u svom životu, to bi mogla biti sposobnost da prepoznaju vrijednost svake sekunde prošlosti sa onima koje vole, što ih čini duboko mudrim. Može biti mnogo primjera "super-moći" koje neko može razviti nakon velike krize.
Tokom svoje srednje faze, biće, više nije gusjenica, a još nije ni leptir, razvija svoju "super-moć". Upravo ova faza zatvaranja, simboličke smrti, dovodi do ispoljavanja nove sposobnosti koja je zapravo bila aspekt ličnosti koji je trebalo osloboditi.
"Super-moć" bivše gusjenice su njena krila, što je čini leptirom; za osobu koja je pala mnogo puta, to bi mogla biti otpornost, ono što je čini ratnikom; za one koji su izgubili važnu osobu u svom životu, to bi mogla biti sposobnost da prepoznaju vrijednost svake sekunde prošlosti sa onima koje vole, što ih čini duboko mudrim. Može biti mnogo primjera "super-moći" koje neko može razviti nakon velike krize.
Svaka osoba koja doživi novo rađanje je novo biće sa određenom sposobnošću koja će obilježiti ostatak njenog života. Međutim, biće potrebno napustiti stari život da bi se prihvatio novi.
Zadržavanje prošlosti stvara bol i patnju
Bol nas uvijek mijenja i važno je prihvatiti činjenicu da se ono što je slomljeno nikada neće vratiti kao ranije, a to nije ni dobro ni loše, već je prirodno. Ako razbijemo ploču na dva dijela, bez obzira koliko pokušavali da je popravimo, moraćemo da priznamo da se neće vratiti u sasvim isto stanje.
Prihvatanjem promjena pozdravljamo ponovno rađanje, ali ako se priklonimo prošlosti, sprečavamo da se dogodi ovaj prirodni proces; forsirajući našu energiju da djeluje prema prošlosti, blokiramo prirodni tok života i tako kreiramo svojevrsni vrtlog iz koga će tada biti teško izaći. Prepuštanje prošlosti omogućava nam da se vratimo prirodnom toku našeg života i rastemo kao osoba, tačnije, omogućava nam da se ponovo rodimo. A ovo je možda najveće učenje o leptirima: metamorfoza.
"Sugestivnost leptira ne potiče samo od boja i simetrije: dublji motivi tome doprinose. Ne bismo ih definisali kao lijepe da ne lete ili kada bi samo letjeli pravo kao pčele ili ako bi nas uboli ili iznad svega da nijesu prešli uznemirujuću misteriju metamorfoze. "
~ Primo Levi
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/66079/se-sei-diventato-farfalla-smetti-di-vivere-da-bruco-e-accogli-il-cambiamento.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Zadržavanje prošlosti stvara bol i patnju
Bol nas uvijek mijenja i važno je prihvatiti činjenicu da se ono što je slomljeno nikada neće vratiti kao ranije, a to nije ni dobro ni loše, već je prirodno. Ako razbijemo ploču na dva dijela, bez obzira koliko pokušavali da je popravimo, moraćemo da priznamo da se neće vratiti u sasvim isto stanje.
Prihvatanjem promjena pozdravljamo ponovno rađanje, ali ako se priklonimo prošlosti, sprečavamo da se dogodi ovaj prirodni proces; forsirajući našu energiju da djeluje prema prošlosti, blokiramo prirodni tok života i tako kreiramo svojevrsni vrtlog iz koga će tada biti teško izaći. Prepuštanje prošlosti omogućava nam da se vratimo prirodnom toku našeg života i rastemo kao osoba, tačnije, omogućava nam da se ponovo rodimo. A ovo je možda najveće učenje o leptirima: metamorfoza.
"Sugestivnost leptira ne potiče samo od boja i simetrije: dublji motivi tome doprinose. Ne bismo ih definisali kao lijepe da ne lete ili kada bi samo letjeli pravo kao pčele ili ako bi nas uboli ili iznad svega da nijesu prešli uznemirujuću misteriju metamorfoze. "
~ Primo Levi
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/66079/se-sei-diventato-farfalla-smetti-di-vivere-da-bruco-e-accogli-il-cambiamento.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
