Usamljenost se često doživljava kao nešto vrlo bolno i tužno, nešto što treba izbjeći na sve načine. Ovo je još više zastrašujuće ako se čini da su djeca sama ili žive trenutke samoće. Majke, očevi, bake i deke, svi su uvijek spremni da ispune trenutke mališana kako ne bi doživeli trenutke usamljenosti.
"Ako ste tužni kad ste sami, verovatno ste u lošem društvu."
~Jean-Paul Sartre
Usamljenost: biti sam ili se osjećati usamljeno?
Realnost je takva da postoji samoća i usamljenost. Šta podrazumevamo pod ovim? Pretpostavimo 3 situacije. Mislimo na osobu koja odluči da vrijeme provodi sama, da zauzme prostor za sebe ili koja je iz bilo kog razloga u određenom trenutku svog postojanja fizički sama na nekom mjestu, možda zbog posla, potrebe ili nečeg drugog. Rečeno na ovaj način deluje vrlo ružno i veoma tužno, ali ova osoba je odlučila da bude sama, zna da može da pozove prijatelja u bilo kom trenutku i dugo razgovara. Mogli bismo jednostavnijo smatrati osamljenom osobom.
Sada pomislimo na drugu osobu koja, s druge strane, nema nikoga na emocionalnom nivou, ima vrlo malo kontakata sa drugima i nema stabilne i važne veze u svom životu. Ona nema prava prijateljstva, možda se i preselila. Ova osoba je vjerovatno sama, čak i uprkos njenim željama i doživljava neželjenu usamljenost.
Ali možda postoji još jedan uslov, možda i najteži: onaj u kome je čovejk okružen mnogim ljudima i osjeća se veoma usamljeno i sa velikom egzistencijalnom prazninom, prazninom duše koju treba naučiti prepoznati.
To su veoma različiti uslovi koji se mogu otvoriti različitim posledicama i perspektivama. Čak i kod djece možemo pronaći ove stvarnosti i dobro je razumeti prirodu i znakove usamljenosti kako ne bismo napravili brzoplete interpretacije i pogrešno postupali.
"Samo oni koji su samodovoljni mogu biti sami, većina ljudi prati gomilu."
~Bruce Lee
~Jean-Paul Sartre
Usamljenost: biti sam ili se osjećati usamljeno?
Realnost je takva da postoji samoća i usamljenost. Šta podrazumevamo pod ovim? Pretpostavimo 3 situacije. Mislimo na osobu koja odluči da vrijeme provodi sama, da zauzme prostor za sebe ili koja je iz bilo kog razloga u određenom trenutku svog postojanja fizički sama na nekom mjestu, možda zbog posla, potrebe ili nečeg drugog. Rečeno na ovaj način deluje vrlo ružno i veoma tužno, ali ova osoba je odlučila da bude sama, zna da može da pozove prijatelja u bilo kom trenutku i dugo razgovara. Mogli bismo jednostavnijo smatrati osamljenom osobom.
Sada pomislimo na drugu osobu koja, s druge strane, nema nikoga na emocionalnom nivou, ima vrlo malo kontakata sa drugima i nema stabilne i važne veze u svom životu. Ona nema prava prijateljstva, možda se i preselila. Ova osoba je vjerovatno sama, čak i uprkos njenim željama i doživljava neželjenu usamljenost.
Ali možda postoji još jedan uslov, možda i najteži: onaj u kome je čovejk okružen mnogim ljudima i osjeća se veoma usamljeno i sa velikom egzistencijalnom prazninom, prazninom duše koju treba naučiti prepoznati.
To su veoma različiti uslovi koji se mogu otvoriti različitim posledicama i perspektivama. Čak i kod djece možemo pronaći ove stvarnosti i dobro je razumeti prirodu i znakove usamljenosti kako ne bismo napravili brzoplete interpretacije i pogrešno postupali.
"Samo oni koji su samodovoljni mogu biti sami, većina ljudi prati gomilu."
~Bruce Lee
Blagodati usamljenosti kod djece
Usamljenost djece nije zastrašujuća, to je zapravo važna prilika za djecu da razviju mnoge aspekte važne za njihov rast.
Prvo, deca uče o svojim osećanjima i iskustvima, kako negativnim, poput frustracije, dosade (kao u slučaju letnje dosade), tuzi, strahu, tako i pozitivnijim kao što je mogućnost doživljavanja malih ličnih uspeha, uživanja u prostoru, igri , situacija itd. Mogućnost eksperimentisanja posebno prvih senzacija daje detetu mogućnost da vremenom nauči da ih toleriše i upravlja njima, tražeći različite strategije i načine za prevazilaženje usamljenosti. Tako djeca postaju jača i mogu razviti otpornost. Pored ovoga, samoća aktivira maštu i kreativnost.
Tokom pandemije deca su doživela puno usamljenosti, možda i previše. Stoga je važno razumeti znake stanja normalne usamljenosti i sve u svemu, pozitivne i funkcionalne, od one koja stvara nelagodu i patnju.
"Usamljenost može dovesti do izvanrednih oblika slobode."
~Fabrizio De Andre
Milena Rota
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/70393/risorse-per-gestire-la-solitudine-nei-bambini.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Usamljenost djece nije zastrašujuća, to je zapravo važna prilika za djecu da razviju mnoge aspekte važne za njihov rast.
Prvo, deca uče o svojim osećanjima i iskustvima, kako negativnim, poput frustracije, dosade (kao u slučaju letnje dosade), tuzi, strahu, tako i pozitivnijim kao što je mogućnost doživljavanja malih ličnih uspeha, uživanja u prostoru, igri , situacija itd. Mogućnost eksperimentisanja posebno prvih senzacija daje detetu mogućnost da vremenom nauči da ih toleriše i upravlja njima, tražeći različite strategije i načine za prevazilaženje usamljenosti. Tako djeca postaju jača i mogu razviti otpornost. Pored ovoga, samoća aktivira maštu i kreativnost.
Tokom pandemije deca su doživela puno usamljenosti, možda i previše. Stoga je važno razumeti znake stanja normalne usamljenosti i sve u svemu, pozitivne i funkcionalne, od one koja stvara nelagodu i patnju.
"Usamljenost može dovesti do izvanrednih oblika slobode."
~Fabrizio De Andre
Milena Rota
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/70393/risorse-per-gestire-la-solitudine-nei-bambini.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
