Ako nemate poštovanje, postavite granice i zaštitite se od agresije (direktne ili indirektne). Nismo došli na svijet da trpimo napade drugih, bez obzira na to kako su sakriveni, a još manje smo učinili nešto da ih zaslužimo. Ne možemo da kontrolišemo ponašanje drugih, ali možemo naučiti da uspostavimo granice i posledice ako se granice prekorače.
|
|
Mi smo došli u situaciju da normalizujemo nedostatak poštovanja kao da je to ravnopravan odnos moći. Kao da je to prihvatljiv aspekt u odnosima između ljudi "različitih hijerarhijskih nivoa". Izvinjavamo se i opravdavamo ostale. "Nemojte očekivati da vas lijepo tretiraju samo zato što ste novi" i mnogo sličnih fraza.
|
Linija koja odvaja toleranciju od netolerancije je vrlo zbunjujuća, kao da je povučena olovkom i pratimo je prstom, izbledivši je. Sa druge strane, svako od nas ima sposobnost i obavezu postavljanja granica. Ono što je sigurno je da mnogo puta ne znamo da li su granice poštovanja prekoračene ili nisu u nekom odnosu.
Ograničenja nas štite od nepoštovanja
Neophodno je razjasniti šta smo spremni da tolerišemo a šta ne u nekom odnosu, bilo između prijatelja, poznanika, kolega ili porodice. Trudimo se i pokušavmo da slušamo signale našeg tijela kad neko pređe granicu.
Kada nemamo poštovanje, naše tijelo, vrlo mudro, uvijek nas upozorava. Naš novi zadatak je da slušamo naše tijelo i postanemo svjesni toga.
U ljudskim odnosima, niko nije superiorniji od drugih. Svi smo različiti i pokrivamo različite uloge, ali niko nije "superioran". Dakle, ako dozvolimo nekome da nas povrijedi, ne bi trebalo da mislimo da je superiornost validan razlog. Ono što ne postoji ne može biti razlog.
U suprotnom, svi "nadređeni" ljudi bi imali pravo da nas povrijede i nanesu nam štetu. Ako niko nije superiorniji od drugih, možda bi se trebali zapitati koliko snage mi dajemo onoj osobi ili onima koji nas povrijeđuju. Dajemo snagu bez razloga.
Na kraju smo dali ljudima moć da nas povijrede i da se razbolimo. Kako? Prihvatamo nedostatak poštovanja kao normalnu stvar i mi im to odobravamo. "Pustio sam te da uđeš u moj zamak i možeš učiniti sve što želiš".
Ograničenja nas štite od nepoštovanja
Neophodno je razjasniti šta smo spremni da tolerišemo a šta ne u nekom odnosu, bilo između prijatelja, poznanika, kolega ili porodice. Trudimo se i pokušavmo da slušamo signale našeg tijela kad neko pređe granicu.
Kada nemamo poštovanje, naše tijelo, vrlo mudro, uvijek nas upozorava. Naš novi zadatak je da slušamo naše tijelo i postanemo svjesni toga.
U ljudskim odnosima, niko nije superiorniji od drugih. Svi smo različiti i pokrivamo različite uloge, ali niko nije "superioran". Dakle, ako dozvolimo nekome da nas povrijedi, ne bi trebalo da mislimo da je superiornost validan razlog. Ono što ne postoji ne može biti razlog.
U suprotnom, svi "nadređeni" ljudi bi imali pravo da nas povrijede i nanesu nam štetu. Ako niko nije superiorniji od drugih, možda bi se trebali zapitati koliko snage mi dajemo onoj osobi ili onima koji nas povrijeđuju. Dajemo snagu bez razloga.
Na kraju smo dali ljudima moć da nas povijrede i da se razbolimo. Kako? Prihvatamo nedostatak poštovanja kao normalnu stvar i mi im to odobravamo. "Pustio sam te da uđeš u moj zamak i možeš učiniti sve što želiš".
Ako ne postavimo granice, dozvoljavamo drugima da nas povrijedež
Postoji mnogo načina na koji mi dozvoljavamo drugima da nas "stopiraju", šaljemo signale koji ih pozivaju da to učine. Uzmimo primjer: neko čini da se osjećamo neprijatno zbog neprijatnih komentara o nama. Umjesto da skrenemo pažnju toj osobi, zatvorićemo to poglavlje i smjestiti u ugao našeg sjećanja. Mi tako preobraćamo nedostatak poštovanja osobe prema nama u otrov.
Prihvatajući ovo ponašanje, mi takođe šaljemo jasnu poruku drugoj osobi: u budućnosti je vjerovatno da ćemo dozvoliti istu stvar. Na neki način, to je kao da smo im indirektno rekli: "možda vam nedostaje poštovanje prema meni , ako želite, dopuštam vam to".
Možda bismo se zapitali: da li taj stav čini da se osjećamo bolje? Da li zadržavanje tijela i zatišje riječi stvarno može da nam pomogne da poboljšamo naše odnose?
Mnogo puta smo se nasmejali ili "širili veo milosti" kako bi ispali pošteni i nismo bili dosledni našim ograničenjima. Ništa se ne dešava ako to učinimo, zapravo to je često pitanje preživljavanja.
Još jedan slučaj u kojem ćutimo jeste što se osjećamo krivim zbog toga što smo povrijeđeni. Znamo toliko malo o ovoj oblasti da je često naša poruka cenzure prema posmatranom stavu nejasna.
Postoji mnogo načina na koji mi dozvoljavamo drugima da nas "stopiraju", šaljemo signale koji ih pozivaju da to učine. Uzmimo primjer: neko čini da se osjećamo neprijatno zbog neprijatnih komentara o nama. Umjesto da skrenemo pažnju toj osobi, zatvorićemo to poglavlje i smjestiti u ugao našeg sjećanja. Mi tako preobraćamo nedostatak poštovanja osobe prema nama u otrov.
Prihvatajući ovo ponašanje, mi takođe šaljemo jasnu poruku drugoj osobi: u budućnosti je vjerovatno da ćemo dozvoliti istu stvar. Na neki način, to je kao da smo im indirektno rekli: "možda vam nedostaje poštovanje prema meni , ako želite, dopuštam vam to".
Možda bismo se zapitali: da li taj stav čini da se osjećamo bolje? Da li zadržavanje tijela i zatišje riječi stvarno može da nam pomogne da poboljšamo naše odnose?
Mnogo puta smo se nasmejali ili "širili veo milosti" kako bi ispali pošteni i nismo bili dosledni našim ograničenjima. Ništa se ne dešava ako to učinimo, zapravo to je često pitanje preživljavanja.
Još jedan slučaj u kojem ćutimo jeste što se osjećamo krivim zbog toga što smo povrijeđeni. Znamo toliko malo o ovoj oblasti da je često naša poruka cenzure prema posmatranom stavu nejasna.
Ne obmanjujte sami sebe, ne zaslužujete nedostatak poštovanja
Čak i ako je u nekim trenucima podnošenje nedostataka poštovanja stvar preživljavanja, to ne znači da je uvijek tako. Ako nekome često nedostaje poštovanje, onda treba da se zapitamo da li prihvatamo da preživimo ili jednostavno ne možemo da postavimo granice i ne možemo dovoljno da cijenimo nas same.
Mi ne zaslužujemo da nas ostali ne poštuju, bez razloga. Dakle, dragi čitaoci, zapitajte se da li je zaista vrijedno nositi taj bol i sa osmjehom promijeniti temu ,ili je umjesto toga, bolje napomenuti da su prekoračili granicu. Možete puno učiniti ako obnovite svoje granice i istaknete kada su prekršene.
Nema sumnje da je to veliki izazov i zahtjeva određeni napor, posebno kada se niste navikli da poštujete sebe. Međutim, to morate uraditi. Moramo da se poštujemo, a ne da dozvolimo drugima da nas ne poštuju samo zato što želimo njihovo odobravanje.
Još jednom je u pitanju ljubav prema sebi. Izazov je pronaći sreću u društvu lažnih principa. Dakle, pošto život ne čeka i iznad svega to je vaš život, odlučite se poštovati sebe kada drugi to ne rade!
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/mancano-rispetto-stabilite-limiti/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Čak i ako je u nekim trenucima podnošenje nedostataka poštovanja stvar preživljavanja, to ne znači da je uvijek tako. Ako nekome često nedostaje poštovanje, onda treba da se zapitamo da li prihvatamo da preživimo ili jednostavno ne možemo da postavimo granice i ne možemo dovoljno da cijenimo nas same.
Mi ne zaslužujemo da nas ostali ne poštuju, bez razloga. Dakle, dragi čitaoci, zapitajte se da li je zaista vrijedno nositi taj bol i sa osmjehom promijeniti temu ,ili je umjesto toga, bolje napomenuti da su prekoračili granicu. Možete puno učiniti ako obnovite svoje granice i istaknete kada su prekršene.
Nema sumnje da je to veliki izazov i zahtjeva određeni napor, posebno kada se niste navikli da poštujete sebe. Međutim, to morate uraditi. Moramo da se poštujemo, a ne da dozvolimo drugima da nas ne poštuju samo zato što želimo njihovo odobravanje.
Još jednom je u pitanju ljubav prema sebi. Izazov je pronaći sreću u društvu lažnih principa. Dakle, pošto život ne čeka i iznad svega to je vaš život, odlučite se poštovati sebe kada drugi to ne rade!
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/mancano-rispetto-stabilite-limiti/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
