"Tajna mozga i jeste tajna stvaranja. " Akademik Vladimir Behterev
Kako pokoriti masu? Je li moguće uticati na Ijudsku psihu? Upravljati umovima miliona, je vjekovni san vladara svih naroda u svim vremenima. Jer je kontrola svijesti mnogo efikasnija od najmoćnijeg savremenog oružja. Rešavanjem ovog pitanja u više navrata su se bavili naučnici, mađioničari, psiholozi i ekstrasensi. Mnogo puta im se učinilo da su blizu rešenja, ipak mi još uvijek ne znamo mnogo, i naša psiha je kao i prije misterija.
Kako pokoriti masu? Je li moguće uticati na Ijudsku psihu? Upravljati umovima miliona, je vjekovni san vladara svih naroda u svim vremenima. Jer je kontrola svijesti mnogo efikasnija od najmoćnijeg savremenog oružja. Rešavanjem ovog pitanja u više navrata su se bavili naučnici, mađioničari, psiholozi i ekstrasensi. Mnogo puta im se učinilo da su blizu rešenja, ipak mi još uvijek ne znamo mnogo, i naša psiha je kao i prije misterija.
Prve korake u tom pravcu su napravili ruski naučnici. Jedan od njih je bio Aleksandar Vasiljevič Barčenka. Krug njegovih interesovanja je bio nevjerovatno širok, no bila je tema kojoj je posvetio posebnu pažnju. To je izučavanje Ijdskih paranormalnih sposobnosti, i vid energije koji ima uticaj na njegovo djelanje, život i zdravlje.
Aleksandar Vasiljevič Barčenka, ruski naučnik Ijekar - neurolog, pisac, filozof, profesor na fakultetu za mozak. Rodio se 1881. god. u gradu Jeljecu u porodici notara. Majka mu je poticala iz svešteničke porodice.
U mladosti Aleksandar se interesovao za medicinu, ali njega nijesu interesovali načini liječenja čovjeka, već proučavanje neobičnih mogućnosti čovječijeg organizma: telepatije, hipnoze, svih mogućih stanja transa. Upravo je to privlačilo mladog prirodnjaka.
Zbog produbljivanja svog znanja 1904. godine Barčenka se upisuje na medicinski fakultet Kazanjskog univerziteta. On ima 23 godine i pored medicine izučava pslihologiju, astrologiju i druga mistička učenja. A 1905. godine prelazi na Tartu Univerzitet (Estonija) gdje se upoznaje sa profesorom Rimskog prava Krivcovim poznavaocem mnogih tajnih učenja. Profesor je smatrao da su prije naše postojale razvijenije civilizacije, koje su nam ostavili svoje znanje i čuvari tih znanja su još uvijek na Zemlji.
Aleksandar Barčenka se zainteresovao za te ideje. Kao Ijekar on je odlično razumio da je najneizučeniji objekat na Zemlji, Ijudski mozak. Interesovalo ga je: Zašto na primjer naš mozak koristi samo okolo 4% svojih mogućnosti? Zbog čega je priroda stvorila ostalih 96%?
Barčenka je pretpostavljao da je u istoriji čovječanstva postojao dugi period kada jasnoviđenje, telepatija, mogućnost slobodnog prelaska u druge dimenzije su stalno koristili u svakodnevnom životu obični Ijudi. Naime, ta svojstva ne koristi mozak savremenog čovjeka. No, i sada postoji mali broj izabranih koji posjeduju neobične sposobnosti. Oni mogu da predskažu budućnost, utiču na mišIjenje drugih Ijudi, snagom misli pomjeraju predmete i čak da levitiraju.
Možda je njima dostupan cio potencijal mozga? Mogu li se otkriti za svakog tajne naše posvijesti? Kako rade za većinu Ijudi nedostupni djelovi mozga?
Naučnik radi eksperimente na najrazličitijim Ijudima. Godine 1911. sprovodi jedinstvene eksperimente i registruje telepatske talase instrumentima.
Jelena Rusalkina - Zamjenik direktora Instituta za mozak: "On je pokušavao da sprovodi eksperimente u vezi predaje misli na rastojanje - telepatije. Za to je koristio šlemove koje je sam konstruisao od aluminijuma koji su povezani sa provodnicima. I ti šlemovi su stavljani na glave dva ispitanika. Njima su se periodično pojavljivale neke slike, zatim riječi. U slučaju sa video slikama, kako mi to zovemo sa slikama, podudarnosti je bilo relativno mnogo. Tj. moglo se sa sigurnošću reći da je eksperiment potvrdio telepatiju."
Kako je naučnik mogao da dokaže da telepatija postoji? On izučava tajanstvene zrake koji mogu da prenose misli i povezuje ih sa energijom Sunca. On izučava čovjekove mogućnosti da utiče na druge Ijude. U suštini radovi Barčenke bili su početni koraci u izučavanji i stvaranju psihotronog oružja.
U decembarskom broju žurnala "Život za svakog" 1911. godine pojavljuje se članak Aleksandra Vasiljeviča " Duša prirode " u njemu se govori o zračnoj energiji Sunca. Sunce nije posebno interesovalo Barčenku, on je sanjao da otkrije čovjekove nove talente i da nađe Ijude koji posjeduju te talente. Još je sanjao da pronađe dvije najmisterioznije oblasti na svijetu: Šambalu i Hiperboreju. U štampi 1911. godine pojavljuju se članci Aleksandra Barčenke: "Prenošenje misli na daljinu" "Eksperimenti za zracima mozga" "Hipnoza životinja". Njegove priče se pojavljuju na stranicama takvih uvaženih žurnala kao: "Svijet avanture" "Ruski hodočasnici" "Priroda i Ijudi" i "Istorijski žurnal".
Barčenka je prihvatio revoluciju. On je bio romantičar, vjerovao je u ideje jednakosti, bratstva i sreće. On je čak držao predavanja na brodovima Baltičke flote. "Zlatni vijek uspostavljen na ideje čistog komunizma nekada je vladao na Zemlji - zaneseno je govori mornarima Aleksandar Vasiljevič. To je bila baza Tibet i Indija." Nastupi Barčenkini su bili toliko zapaljivi da mu je grupa baltičkih mornara predložila da boravi sa borcima na Tibet. Mornari su čak napisali pismo pretpostavljenima, ali naravno odgovor nijesu dobili.
Uprkos toga za ideje Barčenkine su se zainteresovali čekisti. U tajnim operativnim izveštajima, prezime Barčenka se pojavljuje 1918. Barčenka Aleksandar Vasiljevič, profesor, bavi se istraživanjima iz oblasti drevne nauke, održava veze sa članovima masonske lože, sa stručnjacima za Tibet, na provokativna pitanja sovjetske vlasti ponašao se lojalno.
Aleksandar Vasiljevič Barčenka, ruski naučnik Ijekar - neurolog, pisac, filozof, profesor na fakultetu za mozak. Rodio se 1881. god. u gradu Jeljecu u porodici notara. Majka mu je poticala iz svešteničke porodice.
U mladosti Aleksandar se interesovao za medicinu, ali njega nijesu interesovali načini liječenja čovjeka, već proučavanje neobičnih mogućnosti čovječijeg organizma: telepatije, hipnoze, svih mogućih stanja transa. Upravo je to privlačilo mladog prirodnjaka.
Zbog produbljivanja svog znanja 1904. godine Barčenka se upisuje na medicinski fakultet Kazanjskog univerziteta. On ima 23 godine i pored medicine izučava pslihologiju, astrologiju i druga mistička učenja. A 1905. godine prelazi na Tartu Univerzitet (Estonija) gdje se upoznaje sa profesorom Rimskog prava Krivcovim poznavaocem mnogih tajnih učenja. Profesor je smatrao da su prije naše postojale razvijenije civilizacije, koje su nam ostavili svoje znanje i čuvari tih znanja su još uvijek na Zemlji.
Aleksandar Barčenka se zainteresovao za te ideje. Kao Ijekar on je odlično razumio da je najneizučeniji objekat na Zemlji, Ijudski mozak. Interesovalo ga je: Zašto na primjer naš mozak koristi samo okolo 4% svojih mogućnosti? Zbog čega je priroda stvorila ostalih 96%?
Barčenka je pretpostavljao da je u istoriji čovječanstva postojao dugi period kada jasnoviđenje, telepatija, mogućnost slobodnog prelaska u druge dimenzije su stalno koristili u svakodnevnom životu obični Ijudi. Naime, ta svojstva ne koristi mozak savremenog čovjeka. No, i sada postoji mali broj izabranih koji posjeduju neobične sposobnosti. Oni mogu da predskažu budućnost, utiču na mišIjenje drugih Ijudi, snagom misli pomjeraju predmete i čak da levitiraju.
Možda je njima dostupan cio potencijal mozga? Mogu li se otkriti za svakog tajne naše posvijesti? Kako rade za većinu Ijudi nedostupni djelovi mozga?
Naučnik radi eksperimente na najrazličitijim Ijudima. Godine 1911. sprovodi jedinstvene eksperimente i registruje telepatske talase instrumentima.
Jelena Rusalkina - Zamjenik direktora Instituta za mozak: "On je pokušavao da sprovodi eksperimente u vezi predaje misli na rastojanje - telepatije. Za to je koristio šlemove koje je sam konstruisao od aluminijuma koji su povezani sa provodnicima. I ti šlemovi su stavljani na glave dva ispitanika. Njima su se periodično pojavljivale neke slike, zatim riječi. U slučaju sa video slikama, kako mi to zovemo sa slikama, podudarnosti je bilo relativno mnogo. Tj. moglo se sa sigurnošću reći da je eksperiment potvrdio telepatiju."
Kako je naučnik mogao da dokaže da telepatija postoji? On izučava tajanstvene zrake koji mogu da prenose misli i povezuje ih sa energijom Sunca. On izučava čovjekove mogućnosti da utiče na druge Ijude. U suštini radovi Barčenke bili su početni koraci u izučavanji i stvaranju psihotronog oružja.
U decembarskom broju žurnala "Život za svakog" 1911. godine pojavljuje se članak Aleksandra Vasiljeviča " Duša prirode " u njemu se govori o zračnoj energiji Sunca. Sunce nije posebno interesovalo Barčenku, on je sanjao da otkrije čovjekove nove talente i da nađe Ijude koji posjeduju te talente. Još je sanjao da pronađe dvije najmisterioznije oblasti na svijetu: Šambalu i Hiperboreju. U štampi 1911. godine pojavljuju se članci Aleksandra Barčenke: "Prenošenje misli na daljinu" "Eksperimenti za zracima mozga" "Hipnoza životinja". Njegove priče se pojavljuju na stranicama takvih uvaženih žurnala kao: "Svijet avanture" "Ruski hodočasnici" "Priroda i Ijudi" i "Istorijski žurnal".
Barčenka je prihvatio revoluciju. On je bio romantičar, vjerovao je u ideje jednakosti, bratstva i sreće. On je čak držao predavanja na brodovima Baltičke flote. "Zlatni vijek uspostavljen na ideje čistog komunizma nekada je vladao na Zemlji - zaneseno je govori mornarima Aleksandar Vasiljevič. To je bila baza Tibet i Indija." Nastupi Barčenkini su bili toliko zapaljivi da mu je grupa baltičkih mornara predložila da boravi sa borcima na Tibet. Mornari su čak napisali pismo pretpostavljenima, ali naravno odgovor nijesu dobili.
Uprkos toga za ideje Barčenkine su se zainteresovali čekisti. U tajnim operativnim izveštajima, prezime Barčenka se pojavljuje 1918. Barčenka Aleksandar Vasiljevič, profesor, bavi se istraživanjima iz oblasti drevne nauke, održava veze sa članovima masonske lože, sa stručnjacima za Tibet, na provokativna pitanja sovjetske vlasti ponašao se lojalno.
U oktobru 1918. Barčenku su pozvali u Petrovgradski ČK. U kabinetu gdje su pozvali naučnika bilo je nekoliko čekista, među njima je bio i Jakov Bljumkin, revolucionar i terorist, koji je sanjao da se dokopa tajni drevnog istoka. Bljumkin je bivao i u stanu Barčenkinom.
Edvard Kastrubin - profesor, doktor medicinskih nauka: "Ja sam čitao uspomene jednog koji je prisustvovao kod njega kući, moment kada je pokazao radnicima OGPU među njima i tom poznatom po skandalima Jakovu Bljumkinu kad je oslobodio težine dubovi sto. Oni su svi sjeli za taj sto uzeli se za ruke kao u spiritualnim seansama tako se opisuje u uspomenama i odjednom je sto izgubio težinu, to jest, postao je bez težine i uzdigao se u vazduh. To je proizvelo na sve Ijude koji su to radili sa Barčenkom ogroman utisak."
Bljumkin je izjavio da naučno istraživanje Aleksndra Vasiljeviča ima veliki odbrambeni značaj, da to oružje može biti odlučujuće u velikoj bici proleterijata za osvajanje planete. On je shvatio kakve se mogućnosti kriju iza eksperimenata Barčenkinih. "To će biti najmoćnije oružje koje su mogli smisliti Ijudi, psihotrono oružje. Biće samo pravedno ako istraživanje takvog karaktera finansira OGPU ili obavještajna služba Crvene Armije. " I već 20-ih godina Barčenka se navodi kao radnik Saveznog vijeća nacionalne ekonomije kojim je rukovodio sam gvozdeni Feliks (Feliks Dzeržinski).
U Ljubljanki Barčenka je predavao lekcije o okultizmu za čekiste. Pored toga Aleksandar Vasiljevič je organizovao ekspedicije u rejonima gdje su uočavane abnormalne pojave. Prva ekspedicija je bila formirana na zahtjev Instituta mozga i Barčenka je imao ovlašćenje koji je potpisao sam akademik Behterev.
Jevgenij Lazarev - pisac: "On je procijenio uputio ga je u takvu misiju u najteže vrijeme kada, malo prije toga rešavao se status Kolskog poluostrva da bude Laponsko-Rusko ili Rusko, ili da se da kao što je data Aljaska. Kad je 99% neriješeno političko pitanje poluostrva ne bi tamo slučajno čovjeka poslali, sigurno."
30. januara 1920. na zahtjev akademika Bektereva Aleksandar Barčenka je bio poslat u Laponiju (Lappland) zbog istraživanja zagonetne bolesti - arktičke histerije. Ekspedicija je boravila u rejonu jezera koje se nalazi u samom centru poluostrva Kola. Zimi tu vlada polarna noć, a Ijeti sunce ne zalazi. U malim naseljima i logorima živi lokalno stanovništvo Laponci.
Laponci ili Saami od davnina su koristili moći nenadmašnih vračeva. Oni su mogli da izazovu vjetar potreban ribarima, da mijenjaju vremenske prilike po svojoj želji. Laponci su predskazivali budućnost, imali sposobnost da vide dešavanje na daljinu i čak mijenjali svoju spoljašnost.
Laponci su se bavili ribolovom i uzgajali irvase. Naime, ovdje je rasprostranjena neobična bolest koja se zove "merjačenje" arktička histerija (polarno ludilo) ili zov polarne zvijezde. Ljudi koji padaju u stanje histerije počinju da ponavljaju kretanje drugog, bez pogovora ispunjavaju sve naredbe. Ako se čovjek u takvom stanju ubode nožem, nož mu neće nanijeti štetu. Sada se slično stanje zove zombiranje.
Barčenka počinje da izučava tu čudnu pojavu. Nažalost zagonetka arktičke histerije nije se dala otkriti. Međutim dala se otkriti neka interesantna zakonomjernost. Broj bolesnih se naglo povećavao u vrijeme maksimalne sučeve aktivnosti, kada je bilo najjače polarno zračenje. Dvije godine Barčenka se bavio ispitivanjem neobičnih sposobnosti Laponaca i oblasti u kojoj su živjeli.
Ovdje je naučnik napravio još jedno otkriće, našao je potvrdu za postojanje legendarne zemlje - Hiperboreje. Evo šta je zapisao čIan ekspedicije astrofizičar Aleksandar Kondjain u svom dnevniku 10. aprila 1921. godine: "U jednom od kanjona vidjeli smo tajanstvene predmete: žućkasto-bijeli stub uzdizao se kao gigantska svijeća, a uz njega ogromni kubni kamen. Sve je to bilo očigledno vještačkog porijekla. "
Čudesa se na tome nijesu završila, ubrzo blizu stijene su otkrili piramide, u njihovom podnožju Ijudi su osjećali vrtoglavicu, strah, halucinacije. Pronašli su isto i drevni dvokilometarski popločani put i zagonetnu pukotinu koja se proteže u dubinu zemlje. Barčenka nije ni sumnjao da je pronašao tragove najstarije civilizacije na zemlji - Hiperboreje.
Hiperboreja je legendarna drevna sjeverna zemlja. Priče o njoj mogu se naći praktično kod svih naroda evroazijskog kontinenta. Hiperboreju spominju i naučnici. Postoje i stare karte sa ucrtanom tom zagonetnom zemljom.
Drevni rimski naučnik Plinije Stariji pisao je o Hiperboreji sledeće: "Iza Rifejskih planina, postoji srećan narod - Hiperborejci. Sunce tamo sija samo šest mjeseci, od proljećnje ravnodnevnice do jesenje. Ova zemlja je s povoljnom klimom i lišena bilo kog nepovoljnog vjetra. Tamo su nepoznati razdori i bolesti a smrt dolazi samo kad Hiperborejci požele. "
Prema spominjanju drevnih istoričara Hiperborejci su umjeli da lete i mogli su da opšte telepatski. Grčki pisac i istoričar Lucian koji je živio u II vijeku nove ere je pisao: "Ja u početku nijesam povjerovao u to kad sam prvi put vidio letećeg Hiperborejca ostao sam poražen. A šta mi je preostalo kad je na moje oči čovjek letio po vazduhu, išao po vodi i laganim korakom išao kroz vatru. Svi Hiperborejci su posjedovali taj talenat. "
Stvarno u antičko doba sposobnost letenja su pripisivali Hiperborejcima. Za drevne Grke i Rimljane Hiperborejci su bili potpuno realan drevni narod. Antički autori spominju samo sposobnosti Hiperborejaca. Zovu ih po imenima, najpoznatiji Hiperborejac je Abaris, kome su pripisivali čudne sposobnosti takve vrste.
Postoji još jedan važan dokaz za postojanje visoko razvijene polarne civilizacije. Godine 1513. šest godina prije prvog Magelanovog putovanja, turski general Piri Reis je napravio kartu svijeta. Na njoj su ucrtani ne samo Amerika i Magelanov moreuz nego i Antarktik, a ruski pomorci su ga otkrili 300 godina kasnije. Linija obale i detalji reljefa na karti Piri Reisa su ucrtani sa tačnošću koja se može postići samo aerosnimcima.
Međutim, na karti generala Reisa Antarktik nije pokriven ledom tu postoje i rijeke i planine. Postoji cio niz kartografskih izvora koji su neobjašnjivi sa stanovišta naše zvanične istoriografije. Jedni od najpoznatijih su karte gdje su Greland i Antarktik prikazani bez leda ili djelimično bez leda. Prema drevnim izvorima u stara vremena klima današnjeg ruskog sjevera bila je topla i čak žarka. Još je Lomonosov pisao: "U sjevernim krajevima u drevnim vremenima bile su velike vrućine, gdje su se mogli slonovi rađati i razmnožavati. ".
Sedamdesetih godina sovjetska ekspedicija je zaključila da da je Antarktički led star oko 20.000 godina. Ispostavlja se da je starost praizvora karte turskog generala 200 vjekova. To jest, tada je na Zemlji postajala civilizacija, koja je imala mogućnost da stvori preciznu kartu. To su mogli biti legendarni Hiperborejci. Sposobnošću Hiperborejaca da lete objašnjava se zagonetka zašto je karta napravljena tako kao da se drevni kartograf nalazio visoko iznad zemlje.
Kad i na koji način se promijenila klima na Zemlji i cvjetni Antarktik se pokrio ledom mi ne znamo tačno. Međutim postoji verzija da nestala kao rezultat klimatske kataklizme visoko razvijena civilizacija Hiperboreja je ostavila posle sebe potomke. Laponce, sa svojim neobičnim sposobnostima Barčenka je smatrao potomcima drevnih Hiperborejaca. Naučnik je proveo u Laponiji cijele dvije godine, on je čak izučavao vještine laponskih šamana.
Vrativši se u Petrovgrad naučnik je izvijestio o svojim otkrićima zaposlene u Institutu mozga. Njegov izvještaj je veoma visoko ocijenio akademik Behterev. "Prof. Barčenko otkrio je ostatke kulture, koja se odnosi na period stariji od doba nastanka egipatske civilizacije " saopštila je čitaocima " Krasnaja Gazeta" 19. februara 1923. članak se završio riječima: "Postoji predanje da je čovječanstvo već doživjelo prije 100.000 godina kulturu mnogo razvijeniju od naše. Ostaci te kulture prenose sa koljena na koljeno tajnim društvima."
A sada rešenje te zgonetke može otkriti čovjekov mozak, njegova podsvijest.
Jelena Rusalkina - zamjenik direktora Instituta za mozak: "Podsvijest je u suštini skladište svih informacija koje čovjek posjeduje, uključujući genetsku, koja se prenosi iz pokoljenja u pokoljenje i drevnu informaciju. To jest, to i jeste semantička tj smislena naša memorija. Podsvijest je memorija i naših predaka i naša sopstvena. I davno pamćenje i pamćenje toga što je bilo prije dvije sekunde. To je naša podsvijest."
Ali, kako otkriti tajnu naše podsvijesti? Jer u normalnom stanju čovjek se ne sjeća mnogo toga što čuva njegov mozak. Kako djelovati na čovječiji mozak, da bi se izvukla iz njega informacija o razvoju čovječanstva. Zašto naša svijest blokira mnogo toga što znamo? Time su se bavili i Barčenka i Behterev time se bave naučnici i danas.
Bukvalno zadnjih 10 godina na Kalifornijskom univerzitetu naučnik Miler, a kod nas u Peterburgu sin Natalije Behtreve - Medvedev su se uvjerili u to da postoje zone koje aktivno ometaju čovjeka da koristi ekstrasenzorne sposobnosti. I kad je Miler pokušao da nekako uključi te djelove kod studenata svoje grupe, kod njih su se odmah raskrile mogućnosti i telepatije, i levitacije i druge slične sposobnosti. Mozak još uvijek ima neku zonalnost koja je povezana sa tim da je on pripadao ne samo našoj civilizaciji, već je pripadao i drugim civilizacijama.
U naše doba prema Lovozeru se uputila ekspedicija " Hiperboreja - 97 " a zatim i " Hiperboreja- 2007". Potvrđeni su artefakti koje je otkrio Aleksandar Barčenka. Dvokilometaski popločan put, piramidalno kamenje. Naučnici su ponijeli sa sobom najsavremeniji geofizički uređaj koji probija kroz unutrašnjost bilo kog objekata kao rengen. Zaključak geologa bio je nedvosmislen: "Piramide su djelo Ijudskih ruka, njihova starost je najmanje 9.000 godina. ". To znači da piramide Kolskog poluostrva su dva puta starije od egipatskih. I danas zagonetna Hiperboreja privlači pažnju naučnika.
Barčenka je maštao da nađe i drugu zagonetnu oblast na planeti, Šambalu koja se nalazi na Tibetu. "Konatak sa Šambalom može izvući čovječanastvo iz krvavog ćorsokaka bezumlja. To jest iz žestoke borbe u koju ono beznadežno tone. " govorio je Barčenka. I ta se fraza ispostavila kobnom za njega.
Da organizuje ekspediciju na Šambalu omele su mu političke intrige. Na Tibetu vlastima nije bio potreban naučnik, potreban im je bio špijun. Zajedno sa istomišIjenicima je organizovao centar pod nazivom "Ujedinjeno radničko bratstvo". U njega su ulazili čekisti, boljševici i čak državni službenici. Članovi bratstva su posumnjali u dostignuća revolucije zato su bili uhapšeni i strijeljani.
Aleksandar Barčenka je uhapšen u maju 1937. optužili su ga za špijunažu i terorizam. Davajući izjavu isledniku NKVD-a Barčenka je rekao: "Kako se kretala revolucija narušile su se opšte Ijudske vrijednosti, uklanjali su se najbolji Ijudi zato sam se zapitao: Zašto su se ugroženi ratni heroji preobratili u zvjerski urličuću masu koja uništava misleće radnike. Diktatura proletijata nije odgovarala mom pogledu na svijet. Ja sam pretpostavio da se ključ za rešavanje problema nalazi u Šambali. Tamo se čuva znanje društva koje se nalazilo na višem stadijumu razvoja od savremenog društva. Zato je neophodno naći put za Šambalu i uspostaviti sa njom vezu. "
Tada to nije bila samo smjelost, to je bila ludost. Sad je jasno zašto se traganje za tajnama prošlosti završilo tragično za naučnika. Njega su osudili na strijeljanje, ali sa strijeljanjem NKVD-ci nijesu žurili. Barčenku su ubili tek tada kad je na papir detaljno izložio sve svoje ideje i sav svoj rad. Zato je trebalo godinu dana. Aleksandra Vasiljeviča su strijeljali 25. aprila 1938. godine.
Gdje se sada nalazi rad naučnika? Jer su od njega oduzeli sve knjige, rukopise, i njegovo glavno djelo "Uvod u tehniku eksperimentalnih dejstava energopolja". To je bio rad Aleksandra Vasiljeviča o dejstvu na psihu mase.
Došavši do štampane informacije, arhiva naučnika koristila se u praktične svrhe sve do 90-ih godina XX vijeka. Na osnovu Barčenkovog istraživanja sprovođen je razvoj moćnog psihotronog oružja, koji može da potčini milione.
(Tekst iz filma "Tajne vremena - Aleksandar Vasiljevič Barčenka)
Prevod i obrada: Beba Muratović - bebamur.com
Edvard Kastrubin - profesor, doktor medicinskih nauka: "Ja sam čitao uspomene jednog koji je prisustvovao kod njega kući, moment kada je pokazao radnicima OGPU među njima i tom poznatom po skandalima Jakovu Bljumkinu kad je oslobodio težine dubovi sto. Oni su svi sjeli za taj sto uzeli se za ruke kao u spiritualnim seansama tako se opisuje u uspomenama i odjednom je sto izgubio težinu, to jest, postao je bez težine i uzdigao se u vazduh. To je proizvelo na sve Ijude koji su to radili sa Barčenkom ogroman utisak."
Bljumkin je izjavio da naučno istraživanje Aleksndra Vasiljeviča ima veliki odbrambeni značaj, da to oružje može biti odlučujuće u velikoj bici proleterijata za osvajanje planete. On je shvatio kakve se mogućnosti kriju iza eksperimenata Barčenkinih. "To će biti najmoćnije oružje koje su mogli smisliti Ijudi, psihotrono oružje. Biće samo pravedno ako istraživanje takvog karaktera finansira OGPU ili obavještajna služba Crvene Armije. " I već 20-ih godina Barčenka se navodi kao radnik Saveznog vijeća nacionalne ekonomije kojim je rukovodio sam gvozdeni Feliks (Feliks Dzeržinski).
U Ljubljanki Barčenka je predavao lekcije o okultizmu za čekiste. Pored toga Aleksandar Vasiljevič je organizovao ekspedicije u rejonima gdje su uočavane abnormalne pojave. Prva ekspedicija je bila formirana na zahtjev Instituta mozga i Barčenka je imao ovlašćenje koji je potpisao sam akademik Behterev.
Jevgenij Lazarev - pisac: "On je procijenio uputio ga je u takvu misiju u najteže vrijeme kada, malo prije toga rešavao se status Kolskog poluostrva da bude Laponsko-Rusko ili Rusko, ili da se da kao što je data Aljaska. Kad je 99% neriješeno političko pitanje poluostrva ne bi tamo slučajno čovjeka poslali, sigurno."
30. januara 1920. na zahtjev akademika Bektereva Aleksandar Barčenka je bio poslat u Laponiju (Lappland) zbog istraživanja zagonetne bolesti - arktičke histerije. Ekspedicija je boravila u rejonu jezera koje se nalazi u samom centru poluostrva Kola. Zimi tu vlada polarna noć, a Ijeti sunce ne zalazi. U malim naseljima i logorima živi lokalno stanovništvo Laponci.
Laponci ili Saami od davnina su koristili moći nenadmašnih vračeva. Oni su mogli da izazovu vjetar potreban ribarima, da mijenjaju vremenske prilike po svojoj želji. Laponci su predskazivali budućnost, imali sposobnost da vide dešavanje na daljinu i čak mijenjali svoju spoljašnost.
Laponci su se bavili ribolovom i uzgajali irvase. Naime, ovdje je rasprostranjena neobična bolest koja se zove "merjačenje" arktička histerija (polarno ludilo) ili zov polarne zvijezde. Ljudi koji padaju u stanje histerije počinju da ponavljaju kretanje drugog, bez pogovora ispunjavaju sve naredbe. Ako se čovjek u takvom stanju ubode nožem, nož mu neće nanijeti štetu. Sada se slično stanje zove zombiranje.
Barčenka počinje da izučava tu čudnu pojavu. Nažalost zagonetka arktičke histerije nije se dala otkriti. Međutim dala se otkriti neka interesantna zakonomjernost. Broj bolesnih se naglo povećavao u vrijeme maksimalne sučeve aktivnosti, kada je bilo najjače polarno zračenje. Dvije godine Barčenka se bavio ispitivanjem neobičnih sposobnosti Laponaca i oblasti u kojoj su živjeli.
Ovdje je naučnik napravio još jedno otkriće, našao je potvrdu za postojanje legendarne zemlje - Hiperboreje. Evo šta je zapisao čIan ekspedicije astrofizičar Aleksandar Kondjain u svom dnevniku 10. aprila 1921. godine: "U jednom od kanjona vidjeli smo tajanstvene predmete: žućkasto-bijeli stub uzdizao se kao gigantska svijeća, a uz njega ogromni kubni kamen. Sve je to bilo očigledno vještačkog porijekla. "
Čudesa se na tome nijesu završila, ubrzo blizu stijene su otkrili piramide, u njihovom podnožju Ijudi su osjećali vrtoglavicu, strah, halucinacije. Pronašli su isto i drevni dvokilometarski popločani put i zagonetnu pukotinu koja se proteže u dubinu zemlje. Barčenka nije ni sumnjao da je pronašao tragove najstarije civilizacije na zemlji - Hiperboreje.
Hiperboreja je legendarna drevna sjeverna zemlja. Priče o njoj mogu se naći praktično kod svih naroda evroazijskog kontinenta. Hiperboreju spominju i naučnici. Postoje i stare karte sa ucrtanom tom zagonetnom zemljom.
Drevni rimski naučnik Plinije Stariji pisao je o Hiperboreji sledeće: "Iza Rifejskih planina, postoji srećan narod - Hiperborejci. Sunce tamo sija samo šest mjeseci, od proljećnje ravnodnevnice do jesenje. Ova zemlja je s povoljnom klimom i lišena bilo kog nepovoljnog vjetra. Tamo su nepoznati razdori i bolesti a smrt dolazi samo kad Hiperborejci požele. "
Prema spominjanju drevnih istoričara Hiperborejci su umjeli da lete i mogli su da opšte telepatski. Grčki pisac i istoričar Lucian koji je živio u II vijeku nove ere je pisao: "Ja u početku nijesam povjerovao u to kad sam prvi put vidio letećeg Hiperborejca ostao sam poražen. A šta mi je preostalo kad je na moje oči čovjek letio po vazduhu, išao po vodi i laganim korakom išao kroz vatru. Svi Hiperborejci su posjedovali taj talenat. "
Stvarno u antičko doba sposobnost letenja su pripisivali Hiperborejcima. Za drevne Grke i Rimljane Hiperborejci su bili potpuno realan drevni narod. Antički autori spominju samo sposobnosti Hiperborejaca. Zovu ih po imenima, najpoznatiji Hiperborejac je Abaris, kome su pripisivali čudne sposobnosti takve vrste.
Postoji još jedan važan dokaz za postojanje visoko razvijene polarne civilizacije. Godine 1513. šest godina prije prvog Magelanovog putovanja, turski general Piri Reis je napravio kartu svijeta. Na njoj su ucrtani ne samo Amerika i Magelanov moreuz nego i Antarktik, a ruski pomorci su ga otkrili 300 godina kasnije. Linija obale i detalji reljefa na karti Piri Reisa su ucrtani sa tačnošću koja se može postići samo aerosnimcima.
Međutim, na karti generala Reisa Antarktik nije pokriven ledom tu postoje i rijeke i planine. Postoji cio niz kartografskih izvora koji su neobjašnjivi sa stanovišta naše zvanične istoriografije. Jedni od najpoznatijih su karte gdje su Greland i Antarktik prikazani bez leda ili djelimično bez leda. Prema drevnim izvorima u stara vremena klima današnjeg ruskog sjevera bila je topla i čak žarka. Još je Lomonosov pisao: "U sjevernim krajevima u drevnim vremenima bile su velike vrućine, gdje su se mogli slonovi rađati i razmnožavati. ".
Sedamdesetih godina sovjetska ekspedicija je zaključila da da je Antarktički led star oko 20.000 godina. Ispostavlja se da je starost praizvora karte turskog generala 200 vjekova. To jest, tada je na Zemlji postajala civilizacija, koja je imala mogućnost da stvori preciznu kartu. To su mogli biti legendarni Hiperborejci. Sposobnošću Hiperborejaca da lete objašnjava se zagonetka zašto je karta napravljena tako kao da se drevni kartograf nalazio visoko iznad zemlje.
Kad i na koji način se promijenila klima na Zemlji i cvjetni Antarktik se pokrio ledom mi ne znamo tačno. Međutim postoji verzija da nestala kao rezultat klimatske kataklizme visoko razvijena civilizacija Hiperboreja je ostavila posle sebe potomke. Laponce, sa svojim neobičnim sposobnostima Barčenka je smatrao potomcima drevnih Hiperborejaca. Naučnik je proveo u Laponiji cijele dvije godine, on je čak izučavao vještine laponskih šamana.
Vrativši se u Petrovgrad naučnik je izvijestio o svojim otkrićima zaposlene u Institutu mozga. Njegov izvještaj je veoma visoko ocijenio akademik Behterev. "Prof. Barčenko otkrio je ostatke kulture, koja se odnosi na period stariji od doba nastanka egipatske civilizacije " saopštila je čitaocima " Krasnaja Gazeta" 19. februara 1923. članak se završio riječima: "Postoji predanje da je čovječanstvo već doživjelo prije 100.000 godina kulturu mnogo razvijeniju od naše. Ostaci te kulture prenose sa koljena na koljeno tajnim društvima."
A sada rešenje te zgonetke može otkriti čovjekov mozak, njegova podsvijest.
Jelena Rusalkina - zamjenik direktora Instituta za mozak: "Podsvijest je u suštini skladište svih informacija koje čovjek posjeduje, uključujući genetsku, koja se prenosi iz pokoljenja u pokoljenje i drevnu informaciju. To jest, to i jeste semantička tj smislena naša memorija. Podsvijest je memorija i naših predaka i naša sopstvena. I davno pamćenje i pamćenje toga što je bilo prije dvije sekunde. To je naša podsvijest."
Ali, kako otkriti tajnu naše podsvijesti? Jer u normalnom stanju čovjek se ne sjeća mnogo toga što čuva njegov mozak. Kako djelovati na čovječiji mozak, da bi se izvukla iz njega informacija o razvoju čovječanstva. Zašto naša svijest blokira mnogo toga što znamo? Time su se bavili i Barčenka i Behterev time se bave naučnici i danas.
Bukvalno zadnjih 10 godina na Kalifornijskom univerzitetu naučnik Miler, a kod nas u Peterburgu sin Natalije Behtreve - Medvedev su se uvjerili u to da postoje zone koje aktivno ometaju čovjeka da koristi ekstrasenzorne sposobnosti. I kad je Miler pokušao da nekako uključi te djelove kod studenata svoje grupe, kod njih su se odmah raskrile mogućnosti i telepatije, i levitacije i druge slične sposobnosti. Mozak još uvijek ima neku zonalnost koja je povezana sa tim da je on pripadao ne samo našoj civilizaciji, već je pripadao i drugim civilizacijama.
U naše doba prema Lovozeru se uputila ekspedicija " Hiperboreja - 97 " a zatim i " Hiperboreja- 2007". Potvrđeni su artefakti koje je otkrio Aleksandar Barčenka. Dvokilometaski popločan put, piramidalno kamenje. Naučnici su ponijeli sa sobom najsavremeniji geofizički uređaj koji probija kroz unutrašnjost bilo kog objekata kao rengen. Zaključak geologa bio je nedvosmislen: "Piramide su djelo Ijudskih ruka, njihova starost je najmanje 9.000 godina. ". To znači da piramide Kolskog poluostrva su dva puta starije od egipatskih. I danas zagonetna Hiperboreja privlači pažnju naučnika.
Barčenka je maštao da nađe i drugu zagonetnu oblast na planeti, Šambalu koja se nalazi na Tibetu. "Konatak sa Šambalom može izvući čovječanastvo iz krvavog ćorsokaka bezumlja. To jest iz žestoke borbe u koju ono beznadežno tone. " govorio je Barčenka. I ta se fraza ispostavila kobnom za njega.
Da organizuje ekspediciju na Šambalu omele su mu političke intrige. Na Tibetu vlastima nije bio potreban naučnik, potreban im je bio špijun. Zajedno sa istomišIjenicima je organizovao centar pod nazivom "Ujedinjeno radničko bratstvo". U njega su ulazili čekisti, boljševici i čak državni službenici. Članovi bratstva su posumnjali u dostignuća revolucije zato su bili uhapšeni i strijeljani.
Aleksandar Barčenka je uhapšen u maju 1937. optužili su ga za špijunažu i terorizam. Davajući izjavu isledniku NKVD-a Barčenka je rekao: "Kako se kretala revolucija narušile su se opšte Ijudske vrijednosti, uklanjali su se najbolji Ijudi zato sam se zapitao: Zašto su se ugroženi ratni heroji preobratili u zvjerski urličuću masu koja uništava misleće radnike. Diktatura proletijata nije odgovarala mom pogledu na svijet. Ja sam pretpostavio da se ključ za rešavanje problema nalazi u Šambali. Tamo se čuva znanje društva koje se nalazilo na višem stadijumu razvoja od savremenog društva. Zato je neophodno naći put za Šambalu i uspostaviti sa njom vezu. "
Tada to nije bila samo smjelost, to je bila ludost. Sad je jasno zašto se traganje za tajnama prošlosti završilo tragično za naučnika. Njega su osudili na strijeljanje, ali sa strijeljanjem NKVD-ci nijesu žurili. Barčenku su ubili tek tada kad je na papir detaljno izložio sve svoje ideje i sav svoj rad. Zato je trebalo godinu dana. Aleksandra Vasiljeviča su strijeljali 25. aprila 1938. godine.
Gdje se sada nalazi rad naučnika? Jer su od njega oduzeli sve knjige, rukopise, i njegovo glavno djelo "Uvod u tehniku eksperimentalnih dejstava energopolja". To je bio rad Aleksandra Vasiljeviča o dejstvu na psihu mase.
Došavši do štampane informacije, arhiva naučnika koristila se u praktične svrhe sve do 90-ih godina XX vijeka. Na osnovu Barčenkovog istraživanja sprovođen je razvoj moćnog psihotronog oružja, koji može da potčini milione.
(Tekst iz filma "Tajne vremena - Aleksandar Vasiljevič Barčenka)
Prevod i obrada: Beba Muratović - bebamur.com
