Pomažući drugima, poboljšavamo svoje raspoloženje.
Zamislite da vam dan nije počeo baš dobro: prespavali ste, kasnite na posao, i na pola puta odjednom shvatite da ste u žurbi zaboravili da uzmete važan dokument.
|
|
I kada bi nivo hormona stresa već morao biti rekordan, iznenada vidite kako staracu iz mase, koji ide ispred vas, ispada novčanik. Da li ćete mu pomoći da ga podigne ili proći? |
Uzimajući sve okolnosti u obzir, čini se da vaše stanje tada nije raspoloženo za altruizam. Međutim, kako tvrde psiholozi sa Jejla, u takvoj situaciji treba primorati sebe na pomoć drugoj osobi, pošto dobri postupci trenutno pomažu da se smanji stres.
Istraživanje koje su sproveli Emily Ansell i njezine kolege, bilo je u tome da u roku od dvije sedmice nekoliko desetina odraslih od 18 do 44 godine saopšte o svom emotivnom stanju, i o tome šta su dobro u smislu pomoći drugim ljudima uradili taj dan.
Altruizam nije nužno trebalo da bude neki veliki, bilo je dovoljno da se pomogne nekome da on shvati kako da dođe do željene ulice, ili da se pridrži lift nekome ko ne može lako da uđe u njega, podigne nešto što je neko ispustio i tako dalje.
Istraživanje koje su sproveli Emily Ansell i njezine kolege, bilo je u tome da u roku od dvije sedmice nekoliko desetina odraslih od 18 do 44 godine saopšte o svom emotivnom stanju, i o tome šta su dobro u smislu pomoći drugim ljudima uradili taj dan.
Altruizam nije nužno trebalo da bude neki veliki, bilo je dovoljno da se pomogne nekome da on shvati kako da dođe do željene ulice, ili da se pridrži lift nekome ko ne može lako da uđe u njega, podigne nešto što je neko ispustio i tako dalje.
|
U članku objavljenom u "Clinical Psychological Science", autori pišu da u tim danima, kada je čovjek često nekome pomagao, to mu je pomoglo da poboljša raspoloženje i kao odgovor na stres imao je manje emotivnog "negativa". (Pretpostavlja se da se nivo stresa takođe uzimao u obzir, inače sve ovo ne bi imalo nikakvog smisla.)
|
|
Pomažući drugima, čak i u malim stvarima, mi pomažemo sebi da se nosimo sa stresom.
I u ovom slučaju nije riječ o tome da se on upoređuje sa čovekoljubcem ili nekim idealom, već o tome da je dovoljno da bude bolji nego što je obično.
Ranije, takava ispitivanja rađena su, samo u određenim grupama - na primjer, među parovima u kojima je jedan supružnik morao da se brine za teško bolesnog supružnika. Međutim, očigledno da je opisani psihološki fenomen karakterističan za sve ljude. Generalno postoji mišljenje, potkrijepljeno nekim opažanjima da se altruisti bolje osjećaju i žive duže. Kakav je konkretan mehanizam emocionalne koristi od dobrote, još uvijek nam ostaje da nagađamo.
Jedno od objašnjenja je da pomažući drugima, mi se udaljavamo od misli o tome da je kod nas sve loše, i taj način udaljavanja je mnogo efikasniji nego, recimo, opijanje i gledanje TV serija, ili boravka na Internetu.
Sa gledišta neurofiziologije, altruistični postupci mogu da stimulišu oslobađanje relevantnih neurotransmitera koji opslužuju emotivne centre. Ali, bilo kako bilo, danas psiholozi već razmišljaju o tome, može li se nekako to koristi u liječenju kompulsivno anksioznih poremećaja, depresije, i tako dalje, da se čovjek oslobađa svojih sumornih misli bukvalno kroz dobra djela.
Na osnovu materijala sa npr.ogr
Izvor: http://www.nkj.ru/news/27856/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Ranije, takava ispitivanja rađena su, samo u određenim grupama - na primjer, među parovima u kojima je jedan supružnik morao da se brine za teško bolesnog supružnika. Međutim, očigledno da je opisani psihološki fenomen karakterističan za sve ljude. Generalno postoji mišljenje, potkrijepljeno nekim opažanjima da se altruisti bolje osjećaju i žive duže. Kakav je konkretan mehanizam emocionalne koristi od dobrote, još uvijek nam ostaje da nagađamo.
Jedno od objašnjenja je da pomažući drugima, mi se udaljavamo od misli o tome da je kod nas sve loše, i taj način udaljavanja je mnogo efikasniji nego, recimo, opijanje i gledanje TV serija, ili boravka na Internetu.
Sa gledišta neurofiziologije, altruistični postupci mogu da stimulišu oslobađanje relevantnih neurotransmitera koji opslužuju emotivne centre. Ali, bilo kako bilo, danas psiholozi već razmišljaju o tome, može li se nekako to koristi u liječenju kompulsivno anksioznih poremećaja, depresije, i tako dalje, da se čovjek oslobađa svojih sumornih misli bukvalno kroz dobra djela.
Na osnovu materijala sa npr.ogr
Izvor: http://www.nkj.ru/news/27856/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
