Aristotelov kompleks nije poremećaj definisan kao takav u oblasti psihologije ili psihijatrije. Više je pitanje skupa karakteristika koje je popularna kultura prepoznala kao "kompleks". U suštini, Aristotelov kompleks opisuje one ljude koji su ubijeđeni da su uvijek u pravu.
Riječ "kompleks" potiče od latinskog complexus i odnosi se na koncept koji se sastoji od različitih elemenata. Slično tome, u psihologiji termin "kompleks" definiše se kao uslov za koji postoje različiti kriterijumi ličnosti koji izazivaju poteškoće kad je pojedinac u pitanju.
"Zar ne mislite da je čudno da čovjek nosi svoju fotografiju? Kao da pokušava dokazati da postoji. "
~ Candace Bushnell
Glavna karakteristika onih koji imaju kompleks jeste da nijesu svjesni toga. Osoba ne shvata da je uznemirena i, ako jeste, ona to tumači na drugi način. Na primjer, mislite da ste normalni ili da imate dobar razlog da se ponašate na taj način. Da vidimo od čega se sastoji Aristotelov kompleks.
Aristotel, tvrdoglavi filozof
Aristotel je nesumnjivo bio jedan od najvećih filozofa svih vremena. Živio je između 384. i 322. godine p.n.e., u klasičnom grčkom dobu. Njegova misao i njegova doktrina su toliko važni da i danas utiču na filozofiju, društvene i biološke nauke.
Aristotel je bio Platonov učenik, još jedan veliki grčki filozof, otac metafizike. Svuda je pratio svog učitelja i bio briljantan student. Platon je imao veliku poštovanje prema njemu, dok se stvari nijesu promijenile.
Kako je Aristotel razvio svoju filozofsku doktrinu i postao ozloglašen, počeo je da se udaljava od svog učitelja. Takođe se distancirao od svojih učenja, što Platon nije vidio povoljno.
Vremenom, Aristotel je tvrdio da Platonovim govorima nedostaje temelja. Mnogi su ga kritikovali zbog ovakvog stava, s obzirom da je to čin nelojalnosti i ponosa. To nije bila ozbiljna stvar, ali tada je Aristotel dobio tu reputaciju.
Aristotelov kompleks
Na osnovu nekih epizoda drevne istorije, neki su počeli da govore o "Aristotelovom kompleksu" kada žele da upute na sve one koji su uvjereni da su bolji od drugih i da su uvijek u pravu. To je drugačiji koncept od kompleksa superiornosti, jer je poslednje više povezano sa emocijama i imidžom, a kod Aristotela se odnosi na intelektualnu dimenziju.
Ko ima Aristotelov kompleks, ima opsesivnu želje da prevaziđe druge sa kognitivne i intelektualne tačke gledišta. Ovi ljudi ulaze u duge sporove, bez druge svrhe već samo da dokažu da su pametniji, više informisani i kultivisani od drugih.
Očigledno, pojedinac sa ovim kompleksom vjeruje da je uvijek u pravu, ali to nije najvažnija stvar za njega. Posebno je zainteresovan da nametne svoje stavove drugima i da ga i drugi smatraju posebno inteligentnom osobom.
Kompleksi ne donose ništa dobro
U slučaju Aristotelovog kompleksa nalazi se neka vrsta neizgrađene adolescencije. U ovoj fazi, za jednog dječaka je neophodno testirati svoje ideje i, prije svega, suočiti se i pokazati nedostatak validnosti onoga što drugi misle, posebno autoritarnih figura. Ovaj stav, ponekad veoma neprijatan za odrasle, je način koji mladi ljudi koriste kako bi izgradili i ponovo potvrdili svoj identitet.
Očigledno, pojedinac sa ovim kompleksom vjeruje da je uvijek u pravu, ali to nije najvažnija stvar za njega. Posebno je zainteresovan da nametne svoje stavove drugima i da ga i drugi smatraju posebno inteligentnom osobom.
Kompleksi ne donose ništa dobro
U slučaju Aristotelovog kompleksa nalazi se neka vrsta neizgrađene adolescencije. U ovoj fazi, za jednog dječaka je neophodno testirati svoje ideje i, prije svega, suočiti se i pokazati nedostatak validnosti onoga što drugi misle, posebno autoritarnih figura. Ovaj stav, ponekad veoma neprijatan za odrasle, je način koji mladi ljudi koriste kako bi izgradili i ponovo potvrdili svoj identitet.
Kod adolescenata, kao i kod svake osobe koja ima Aristotelv kompleks, osnovni problem je velika nesigurnost. Želja da budete u pravu i da nametnete svoje stavove drugima, nije samo znak sumnje i nesigurnosti. Ovi ljudi vjeruju da suprotna mišljenja ugrožavaju njihovu tačku gledišta, zato ih ne tolerišu.
Aristoteliv kompleks je problem samopoštovanja ili, tako reći, narcizam. Osoba daje samoj sebi previše vrijednosti i previše važnosti, s nesvjesnim ciljem balansiranja osjećaja inferiornosti. Međutim, taj preuveličani narcizam tokom vremena će dovesti do ozbiljnih poteškoća.
https://lamenteemeravigliosa.it/complesso-di-aristotele-migliori/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
