Partnerskim odnosima što šta prethodi, iz djetinjstva.
Partnerskim odnosima što šta prethodi, iz djetinjstva.
|
|
Partnerskim odnosima se uči u djetinjstvu. Veoma rano se učimo toj ljubavi koja nam je neophodna za partnerske odnose. Učimo, prije svega, od majke. Samo u slučaju ako smo uspjeli u odnosima sa majkom, ako od sveg srca uzimamo od majke ono što nam daje, pripremamo se za partnerske odnose. Isto isto važi i za naš odnos prema ocu.
|
Učenje ljubavi od roditelja
Mnogi problemi u partnerskim odnosima proističu od tog što se jedan partner ili oba ne slažu sa roditeljima, u smislu dubokog povezivanja sa njima, uključujući poštovanje i sposobnost da se "uzme" sa zahvalnošću.
Cijelo djetinjstvo i mladost nijesu ništa drugo do prihvatanje, u smislu "uzimanja" od roditelja sa ljubavlju. Uzeti, i uzeti, i uzeti i uzeti. Neki ljudi odbijaju da uzimaju, i to rade iz različitih razloga. Na primjer, neki od nas imaju predstavu da to što nam roditelji daju je toliko veliko i toliko mnogo da ne možemo to uravnotežiti, i da naša zahvalnost nikada neće biti dovoljna da se to izbalansira.
Uzmati sa ljubavlju
Mi imamo veoma duboku unutrašnju potrebu za balansiranjem onoga što "dajemo" i toga što "uzimamo". Stoga, neka djeca ne uzimaju, strahujući da neće moći da to izbalansiraju. Ponekad, kako ne bi uzeli od roditelja, počinju da im prigovaraju i okrivljuju ih. Tada uzimaju vrlo malo, a pošto uzimaju vrlo malo, malo čega i imaju. A tada ono što postoji, po pravilu, biva nedovoljno za partnerske odnose. Partnerski odnosi počinju sa tim što uzimamo od svojih roditelja.
Često doživljavamo konfuziju u osjećanjima jer nikada ne možemo da izbalansiramo ono što su nam roditelji dali. Ali možemo izbalansirati ono što smo od njih dobili, na drugi način, davajući primljeno dalje, na primjer, partneru, i prije svega svojoj djeci. Kada to znamo, više ne moramo da brinemo o balansiranju u odnosu na roditelje. Uzimamo, uzimamo i uzimamo, i znamo da će nas jednog dana to preplaviti i obogatiti naše partnere i našu djecu.
Mnogi problemi u partnerskim odnosima proističu od tog što se jedan partner ili oba ne slažu sa roditeljima, u smislu dubokog povezivanja sa njima, uključujući poštovanje i sposobnost da se "uzme" sa zahvalnošću.
Cijelo djetinjstvo i mladost nijesu ništa drugo do prihvatanje, u smislu "uzimanja" od roditelja sa ljubavlju. Uzeti, i uzeti, i uzeti i uzeti. Neki ljudi odbijaju da uzimaju, i to rade iz različitih razloga. Na primjer, neki od nas imaju predstavu da to što nam roditelji daju je toliko veliko i toliko mnogo da ne možemo to uravnotežiti, i da naša zahvalnost nikada neće biti dovoljna da se to izbalansira.
Uzmati sa ljubavlju
Mi imamo veoma duboku unutrašnju potrebu za balansiranjem onoga što "dajemo" i toga što "uzimamo". Stoga, neka djeca ne uzimaju, strahujući da neće moći da to izbalansiraju. Ponekad, kako ne bi uzeli od roditelja, počinju da im prigovaraju i okrivljuju ih. Tada uzimaju vrlo malo, a pošto uzimaju vrlo malo, malo čega i imaju. A tada ono što postoji, po pravilu, biva nedovoljno za partnerske odnose. Partnerski odnosi počinju sa tim što uzimamo od svojih roditelja.
Često doživljavamo konfuziju u osjećanjima jer nikada ne možemo da izbalansiramo ono što su nam roditelji dali. Ali možemo izbalansirati ono što smo od njih dobili, na drugi način, davajući primljeno dalje, na primjer, partneru, i prije svega svojoj djeci. Kada to znamo, više ne moramo da brinemo o balansiranju u odnosu na roditelje. Uzimamo, uzimamo i uzimamo, i znamo da će nas jednog dana to preplaviti i obogatiti naše partnere i našu djecu.
To jest, sposobnost "uzimanja" od roditelja je preduslov partnerskih odnosa. Ta ljubav, na kojoj partneri rastu jedan pored drugog, počinje još u djetinjstvu.
© Bert Hellinger "Sreća, koja ostaje"
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/178980-bert-hellinger-tot-kto-ne-smog-prinyat-roditeley-ne-smozhet-prinyat-i-partnera
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
