"Polako, djevojko, polako. Treba da naučiš da sve činiš lako. Sa lakoćom da misliš, postupaš, osjećaš. Da, sa lakoćom, čak i ako su tvoja osjećanja duboka. Neka se sve dešava sa lakoćom, odnosi se prema stvarima lakše."
~ Aldous Huxley, Ostrvo
|
|
Bez lakoće nema ljubavi
Za nas je pojam "nevezanosti" sinonim za "izbjegavanje", a "lakoća" je sinonim za "neopterećenje". Zapravo, ovo je pogrešno razumjevanje prave prirode, dobre i brižne ljubavi. |
Ljubav je kada prihvatamo prirodno učešće, ali se ne vežemo za čovjeka. To znači da se brinemo o svom voljenom, bivajući pri tom potpuno slobodni.
"Preteška ljubav" krije u sebi opasnost. Opasnost za vašeg voljenog. Ovu grešku često prave djeca koja imaju male kućne ljubimce. Toliko ih "vole" i toliko ih čvrsto grle da ih nehotice guše u zagrljaju gotovo do smrti.
Ovo je prilično sumoran primjer, koji, dobro ilustruje stvarne opasnosti previše "vezane" ljubavi.
Prejako voljeti. Čvrsto držati ...
Odrasli takođe prave ovu grešku - na emotivnom nivou, ali stalno. I mi smo u opasnosti.
Kada smo suviše vezani za nekoga, bilo da je to kućni ljubimac ili čovjek, umjesto da se odnosimo prema njemu kao odvojenom biću s vlastitim životom, mi kidamo svoje srce.
Vjerujemo da je ljubav nešto što uvijek gubimo, ali nije tako. Ono što možemo izgubiti je samo naš sopstveni život, a ljubav je uvijek lagana. Ljubav znači slobodu.
Možemo se predati ljubavi u potpunosti, a pri tome ne vezivati se. Možemo joj dozvoliti da diše.
Ljubav je razumjevanje toga kako život funkcioniše. Naš. Život drugih ljudi. I uopšte, kako funkcioniše svijet. Zahvaljujući ovoj krhkosti života, svi naši odnosi stiču svoju vrijednost.
Često se koncentrišemo na vrijednost onoga što posjedujemo. Opsednuti smo našim strepnjama i strahom da izgubimo čovjeka, a kao rezultat toga ga gubimo. Ne znamo da osjetimo sreću koju nam donose naši odnosi.
Ako želite da shvatite da li imate zdravu vezu ili bolesnu vezanost, onda odgovorite na pitanje: da li se mogu povući, sačuvajući spokojstvo i osjećaj brige?
"Preteška ljubav" krije u sebi opasnost. Opasnost za vašeg voljenog. Ovu grešku često prave djeca koja imaju male kućne ljubimce. Toliko ih "vole" i toliko ih čvrsto grle da ih nehotice guše u zagrljaju gotovo do smrti.
Ovo je prilično sumoran primjer, koji, dobro ilustruje stvarne opasnosti previše "vezane" ljubavi.
Prejako voljeti. Čvrsto držati ...
Odrasli takođe prave ovu grešku - na emotivnom nivou, ali stalno. I mi smo u opasnosti.
Kada smo suviše vezani za nekoga, bilo da je to kućni ljubimac ili čovjek, umjesto da se odnosimo prema njemu kao odvojenom biću s vlastitim životom, mi kidamo svoje srce.
Vjerujemo da je ljubav nešto što uvijek gubimo, ali nije tako. Ono što možemo izgubiti je samo naš sopstveni život, a ljubav je uvijek lagana. Ljubav znači slobodu.
Možemo se predati ljubavi u potpunosti, a pri tome ne vezivati se. Možemo joj dozvoliti da diše.
Ljubav je razumjevanje toga kako život funkcioniše. Naš. Život drugih ljudi. I uopšte, kako funkcioniše svijet. Zahvaljujući ovoj krhkosti života, svi naši odnosi stiču svoju vrijednost.
Često se koncentrišemo na vrijednost onoga što posjedujemo. Opsednuti smo našim strepnjama i strahom da izgubimo čovjeka, a kao rezultat toga ga gubimo. Ne znamo da osjetimo sreću koju nam donose naši odnosi.
Ako želite da shvatite da li imate zdravu vezu ili bolesnu vezanost, onda odgovorite na pitanje: da li se mogu povući, sačuvajući spokojstvo i osjećaj brige?
Vezivanje nasuprot oslobođenja
Zašto je ljubav uvijek sloboda bez napora? U budizmu postoji izraz "upadana", što znači "vezivanje" ili "raditi nešto" da biste dobili željeni objekat. Upadana znači da nešto nađete, a onda pokušavate da ga zadržite po svaku cijenu. Vezujući se, doživljavamo patnju, ako ne dobijemo željeni objekat. A ako i postanemo vlasnik predmeta želje, on se na kraju krajeva mijenja ili nestaje, što nam takođe uzrokuje patnju.
Trudimo se da se zaštitimo od prijetnje gubitka posjedovanog objekta u fizičkom i psihološkom smislu, te se stoga još snažnije vežemo. Ali što se više vežemo, to očajniji naš položaj postaje, jer ne možemo kontrolisati druga živa bića. Jer, svima u ovom svijetu potrebni su disanje i promjene.
Oslobađanje objekta želje je suprotno od upadane. To nije odricanje od njega, naprotiv, možete mu biti blizu onoliko koliko želite.
Ne biste trebali odustati od svih tih prijatnih stvari koje u vašem životu donose odnos. Jednostavno treba da shvatite da voljeti čovjeka znači da mu dozvolite da bude svoj.
Kako treba voljeti
Već znamo da treba voljeti lako. Sjetite se kako gledate zalazak sunca. Potpuno se predate doživljaju, ne brinite o tome da će se uskoro završiti. Sunce je potpuno zašlo na horizontu, i osjećate se potpuno u redu.
Zamislite kako dobri roditelji vaspitavaju djecu, okružuju ih brigom i ljubavlju, ali shvataju da su to mali ljudi koji će odrastati i postati punopravne ličnosti sa svojim životom. Ako roditelji vole djecu i ne smatraju ih dijelom sebe, onda ih otpustaju bez straha.
Isto važi i za našu drugu polovinu. Voljeti je, znači priznati da je i ona živa i dozvolti joj da diše.
Voljeti partnera punom snagom znači cijeniti svaki dan u kojem on živi. Dati mu svoju brigu, saosjećanje i pažnju. Čovjek koji voli teži da shvati njegovu tačku gledišta, saosjeća sa njim u borbi, slavi njegove pobjede i podržava ga na njegovim putovanjima.
Ljubav to znači slušati, dati nježnost i odnositi se prema partnerovom iskustvu sa istim razumijevanjem kao prema sopstvenom. To znači pažnja bez unišavanja i vezivanja.
Voljeti znači pružiti potpunu slobodu da ide naprijed i prostor za život. To znači prihvatanje toga da ono što posjedujemo može jednog dana nestati. To znači da ih prihvatate kao samostalne, individualne ličnosti koje nijesu odgovorni za emocije koje mi doživljavamo.
To znači da mi upravljamo našim sopstvenim životnim iskustvom na isti način kako njima dozvoljavamo da upravljaju svojim životima. To znači da im ostavljate prostor da prave greške, da su nesavršeni.
Voljeti to nije boriti se sa mogućnošću teoretskog gubitka. Voljeti znači cijeniti svaki dan, kao da je to sve što imamo, trenutak ovdje i sada.
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/03/blog-post_505.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Voljeti to nije boriti se sa mogućnošću teoretskog gubitka. Voljeti znači cijeniti svaki dan, kao da je to sve što imamo, trenutak ovdje i sada.
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/03/blog-post_505.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
