Jednom u životu svakog čovjeka obavezno se pojavljuju apsolutno bezopasni, veoma iskreni i otvoreni - udobni ljudi.
|
|
Prilikom poznanstva sa njima, želiš da se beskonačno osmjehuješ, i zaista kao da te sreća neprimjetno prekriva od glave do pete. Susreti sa takvim ljudima suviše brzo prolaze, jer ti ne primjećuješ vrijeme, popijenu šolju čaja i promjenu razmatranih tema. Ti kao da nekako iznenada shvataš da ti je taj čovjek već blizak i drag.
|
Nevažna postaje čak i činjenica, da je od trenutka vašeg upoznavanja prošlo par nedjelja, dana, ili minuta. Prosto u društvu takvih ljudi kao da sam postaješ bolji, topliji i harmoničniji.
U trenutku rastanka želiš da jako zagrliš tog čarobnog čovjeka, jer samo sa njim možeš biti svoj, samo njemu možeš izložiti sve što ti je na duši, što odavno čeka svog slušaoca. Čini ti da si spreman da ga pratiš čak u nepoznate daljine, da osvajate mora i okeane, gdje god, samo da osjećaš tu neopisivu "udobnost".
Jednog dana, odjednom poželiš da postaneš isti takav. Želiš da zračiš toplinom i svjetlošću, daruješ drugim ljudima radost i činiš dobro. Tada se odvajaš od svojih previše važnih poslova i spremaš roditeljima, koji dolaze iscrpljeni sa posla, ukusni ručak, tada pišeš prijateljima koji odavno nijesu čuli vijesti o tebi, da ti nedostaju i da želiš da ih sretneš uskoro, tada otkrivaš sam sebi svoju potpuno drugačiju stranu.
|
Biti udoban čovjek, veoma je prijatno, mada, sigurno, nevjerovatno teško, jer u savremenom svijetu, ljudi su navikli da dobijaju, veoma rijetko daju nešto zauzvrat. Ali vrijedi pokušati ... |
|
