Bliskost. Riječ, u kojoj je toliko strepnje i ranjivosti. Šta je bliskost? Vjerovatno je bliskost odsustvo distance. Distance koju izgrađujemo sa ljudima, bojeći se osude i nerazumijevanja.
Svi mi nosimo kroz život slike koje smo izgradili u djetinjstvu. Nosimo ih kao zaštitni oklop, misleći da nas vole baš takvim i ne dozvoljavamo sebi da budemo drugačiji. I samo smo bliski, sa onima sa kojima je distanca svedena na rastojanje snažnih zagrljaja, gdje smo voljeni. Tu možemo biti slabi, zli, oštri, kritični, patetični, nesigurni i neinteresantni. I što je najvažnije, možemo biti srećni sa njima.
Po čemu se odlikuju bliski? Po tome da od njih najviše očekuje. Očekujemo da nas nikada neće ostaviti da će nas prihvatiti u bilo kom obliku i da će nas voljeti bez obzira na sve, da će nas podržati, da će vjerovati u nas, da ćemo im biti prioritet, da će nam udijeliti pažnju i mnogo čega još.
Da, znam, kažu da treba da se uklone očekivanja i prihvatiti svijet onakav kakav jeste, ne samo takav kakav želimo da bude. I to si kao naučio. Ali problem je da bi se bilo objektivno, treba da se poveća distanca, jer sa veće udaljenosti bolje se vidi, a licem u lice ... pa, u daljem tekstu.
I čim odnosi uđu u fazu "bliskosti", kao magičnim štapićem slika se mijenja i mi opet želimo da vidimo samo to što očekujemo da vidimo. Kada se očekivanja ne ispunjavaju, jedno za drugim, iz dana u dan, bez obzira na sva objašnjenja i podsticanja, bliskost počinje da bude bolna i mi ... povećavamo distancu, na putu zakopčavamo drikere oklopa, i izvlačimo pištolj.
Bliski ljudi odlikuju se još i po tome što nas niko ne može više povrijediti. Ožiljci u duši upravo stvaraju oni koje volimo. A ako povrijede ... posle nekih udaraca povrede mogu krvariti godinama. Riječi, rečene u bijesu, od bliske osobe prodiru direktno u srce, gurajući okolni svijet u ponor.
Bliskost - je komunikacija na nivou misli, riječ je samo uslovno potrebna. Čovjek može biti nekoliko hiljada kilometara daleko, a tebe je uprkos svega bolno. A mi udaramo jedni druge zbog svojih neispunjenih očekivanja.
Ali mi, smo takođe, nekome bliski ... našoj djeci, prijateljima, voljenim. Što je više takvih ljudi u životu, čovjek je bogatiji. To je velika čast, ali i velika odgovornost. Jeste li ikada razmišljali o tome? Ulazeći na teritoriju drugog ćovjeka, bilo bi dobro da se shvati šta se preuzima na sebe. Treba ispuniti očekivanja drugog, a pri tome ostati slobodan u svojim ispoljavanjima.
Misliti o čovjeku bolje, prolazeći kroz izbor pripisivanja njegovim postupcima znak plus ili minus. Odgovarati za svoje riječi, znajući šta one mogu da urade, a pri tome biti iskren. Zadatak je teži nego da se nauči slon da pleše balet u porcelanskoj prodavnici. Djeca nas dobro uče tome. Za njih, mi smo istinski bliski. Tek tako. Avansno.
Neke distance se ne smanjuju, a mostovi ne obnavljaju. Izgovorena riječ se ne može vratiti, i to što se uradilo, uradilo se. Neke rane i dalje bole, bez obzira koliko je vremena prošlo. Sa godinama, da se puste ljudi u prvi krug sve je teže i teže, a da se izgube veoma je lako.
Cijenite svoje bliske. Brinite o njima, udijelite im pažnju, stavite u prioritete. Mislite šta govorite i osvijestite šta mislite. Bliski - nijesu objekti, na koje prestaješ obraćati pažnju. To su ljudi koji očekuju toplinu, nježnost, razumijevanje, prihvatanje, i ... bliskost.
Autor: Jelizaveta Kolobova
Prevod teksta: vetka0.livejournal.com
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
