Bog razgovara sa nama na jeziku naših osjećanja

​Gospod govori sa dva glasa - muškim i ženskim. I oba ta glasa, ne govore riječima već osjećanjima.
 
Ženski glas je glas prirode-života. Kada osjećate da to što se dešava uvećava vašu životnu snagu, radost i zadovoljstvo. I da vas to obnavlja - to je njen glas.

​Muški glas to je glas izbora između svojih vrijednosti i onih koje diktira društvo, to je hrabrost da izabere da se bude usamljen, radije nego sa većinom, da radite to što vi mislite da je važno, kada težite da dostignete nepoznato. Kada osjećate zov rizičnih avantura - to je njegov glas.

​Ako čujete i pratite samo jedan od ovih glasova - upadate u sopstvenu zamku, uništavate u sebi drugu polovinu cjeline i gubite sposobnost da stvarate novo. Tada, ostajući bez osjećaja balansa, bez oslonca, ličnost se dijeli na podstaknute različite strane instinkta i ideja, koji nijesu međusobno povezani.

Put srca to je dinamički, povezani, postojano živ i menjajući balans između muškog i ženskog.

Ženski glas (Anima, Jin) je odgovoran za povezivanje vašeg bića sa svijetom, sa osjećajem svijeta i orijentacijom u njemu, za cjelovitost, očuvanje i uvećanje. Ako ste predani samo njemu, gubite svoj evolutivni put, mogućnost za stvaranje novog i postajete egocentrični rob instinkata.

Muški glas (Animus, Jang) je odgovoran za usmjerenje vašeg razvoja, vaše lične evolucije, novih otkrića, rušenja zastarjelog, prevazilaženje prepreka, unutrašnjih i spoljašnjih. Ako se predate samo njemu - gubite kontakt sa svijetom, hranjenjem, životnom silom, sposobnošću da stvarate i postajete egocentrični rob osjećaja sopstvene važnosti.

Balans između muškog i ženskog se postiže, zahvaljujući jednakom uvažavanju obje komponente svoje  ljudske prirode i umjeću da se posmatra svoja unutrašnja i spoljašnja dinamika kretanja u jednom ili drugom smjeru, kao i u umjeću da se izađe iz polariteta, krećući se prema svom središtu.
​

​Dosta je popularna ideja o tome, da se može jednom i zauvijek steći centriranost i više se ne kretati ni prema jednoj polarnosti. Mislim - da je moguća. Možda u tom trenutku, kada su se životne potrebe same od sebe ugase sa godinama, i svoje ambicije prestale da budu aktuelne, pošto je veliki dio njih realizovan.

 Tada dolazi vrijeme istinske mudrosti i sozercanja (duhovno sagledavanje). U tom slučaju, ako je životna energija u vama živjela i vi ste je realizovali, i nijeste pokušavali da preskočiti period svoje samorealizacije, nijeste vještački pokušavali da napravite sebe prije vremena mudrim starcem ili staricom.

I mudrost, i balans, i sozercanje dolaze kod onih koji su zaista zaronili u život i cio ga proživjeli, aktivno realizujući sve te sile koje su založene u njemu po prirodi, rušeći unutrašnje i spoljne prepreke za svoju ralizaciju i stvarajući novo, kreativno, životno.


Autor: Nina Rubštejn
​

Prevod teksta: http://econet.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com