Živimo u svijetu u kome je svima stalo samo do sebe: nažalost, individualizam je prisutan u svakom našem koraku. Međutim, rijetko nađete nekoga kome treba nekoliko minuta dnevno da zaista razmisli o sebi, što dublje. I kako se to može učiniti? Kroz tišinu.
Tišina je u stvari izvrsno sredstvo za postizanje mnogih stvari: od obogaćivanja unutrašnjeg života do smanjenja "okretanja" kada se osjećamo uznemireno, nervozno ili pod stresom. Morate na trenutak da prestanete da razgovarate, da prestanete da slušate televiziju ili druge ljude (bio to vaš partner, prijatelji, novinari ili dežurni političar) i počnete da uspostavljate bolju vezu sa tišinom.
Podražaji koji nas okružuju (televizija, radio, računar, razgovori, buka u saobraćaju itd.) osiguravaju da je naš mozak uvijek na oprezu. Uvijek smo fokusirani na ono što se dešava izvan našeg tijela, čak i kada spavamo. Bez tih podsticaja možemo se osjećati usamljeno, napušteno, uplašeno itd.
Ali šta ako zaista ćutimo? Ta duboka tišina sela, zore, mora? Šta možemo naći u toj tišini ili u odsustvu buke? Šta je toliko posebno u njemu da povećava našu svijest o sebi?
Tišina u zapadnom svijetu, prema čileanskom psihologu Claudio Araia, koji je o tome govorio u svojoj knjizi El Mayor avance es deterse ("Zaustavljanje je najbolji način da se krene naprijed“), podcenjena je. Vjeruje se da je nešto negativno, da ne možemo da ćutimo i ne slušamo ništa nekoliko minuta. Kao što možemo da posmatramo svaki dan, čini se da se svi jako bojimo tišine.
Prema španskom piscu Raimonu Panikkaru, jedna od bolesti savremenog čovjeka je fobija tišine. To je zbog činjenice da živimo u društvu u kojem buka i zvukovi imaju najveću snagu. Suprotno tome, tišina se predstavlja kao skupi luksuz.
Podražaji koji nas okružuju (televizija, radio, računar, razgovori, buka u saobraćaju itd.) osiguravaju da je naš mozak uvijek na oprezu. Uvijek smo fokusirani na ono što se dešava izvan našeg tijela, čak i kada spavamo. Bez tih podsticaja možemo se osjećati usamljeno, napušteno, uplašeno itd.
Ali šta ako zaista ćutimo? Ta duboka tišina sela, zore, mora? Šta možemo naći u toj tišini ili u odsustvu buke? Šta je toliko posebno u njemu da povećava našu svijest o sebi?
Tišina u zapadnom svijetu, prema čileanskom psihologu Claudio Araia, koji je o tome govorio u svojoj knjizi El Mayor avance es deterse ("Zaustavljanje je najbolji način da se krene naprijed“), podcenjena je. Vjeruje se da je nešto negativno, da ne možemo da ćutimo i ne slušamo ništa nekoliko minuta. Kao što možemo da posmatramo svaki dan, čini se da se svi jako bojimo tišine.
Prema španskom piscu Raimonu Panikkaru, jedna od bolesti savremenog čovjeka je fobija tišine. To je zbog činjenice da živimo u društvu u kojem buka i zvukovi imaju najveću snagu. Suprotno tome, tišina se predstavlja kao skupi luksuz.
Intimni prostor tišine
Tišina često izaziva stid. Ali zašto? Jer predstavlja intimni prostor bilo kog od nas, prostor koji još uvek nije u potpunosti istražen. Kada smo sa drugim ljudima i iz nekog razloga prestanemo da razgovaramo, osjećamo se posramljeno. Kada slušamo program na radiju i voditelju treba još nekoliko sekundi da započne razgovor, mislimo da se nešto dogodilo i nerviramo se. U mnogim slučajevima, međutim, bilo bi bolje da ćutimo nego da govorimo nenametnuto.
Ćutnja poboljšava naše mentalno zdravlje. Iz tog razloga psiholozi savetuju, ako želimo da imamo mirniji život, da rezervišemo nekoliko trenutaka tišine, posebno nakon haotičnog radnog dana i ako živimo u gradu punom gužve. Svi treba da se zaustavimo na trenutak i sednemo i razmislimo. A to se može postići samo uz pomoć tišine. Sami u kući ili udaljeni nekoliko kilometara od grada mogu nam pomoći da analiziramo neka pitanja: šta želimo, šta nam treba, šta nas brine, kako želimo da delujemo, koje odluke želimo da donesemo itd.
Činjenica traženja tišine "u nama" može zvučati ironično, jer je istina da u našem umu i našem tijelu postoji beskonačnost zvukova i šumova, koji se ne manifestuju riječima, ali koji nas mogu mučiti. Stoga je ono što je u nama potrebno izneti napolje, jer ako nismo u stanju da slušamo sebe, povećavamo svoju zavisnost od spoljnog svijeta da bismo rešili svoje probleme.
Zbog svakodnevnih obaveza, rutine, žurbe da stignemo prvi, ispunjavajući dnevni red obavezama, često gubimo iz vida svoje unutrašnje bogatstvo. Ne možemo da protumačimo signale koje nam naše tijelo šalje, nismo navikli da radimo korisne aktivnosti poput meditacije ili joge, koje nas približavaju sebi i povećavaju kontakt sa onim što se dešava u nama.
Upoznavanje sebe je od vitalnog značaja za postizanje te sreće koju neprestano tražimo, a takođe i za rešavanje problema sa kojima se suočavamo u različitim oblastima života. Zbog toga se ne smijemo plašiti nedostatka zvukova, buke ili riječi. Naprotiv, moramo iskoristiti one trenutke koje možemo pružiti ili koje nam svijet s vremena na vreme nudi. Ne propustite priliku da se prilagodite sebi i onome što se događa u vama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-ricchezza-nascosta-nel-silenzio/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Tišina često izaziva stid. Ali zašto? Jer predstavlja intimni prostor bilo kog od nas, prostor koji još uvek nije u potpunosti istražen. Kada smo sa drugim ljudima i iz nekog razloga prestanemo da razgovaramo, osjećamo se posramljeno. Kada slušamo program na radiju i voditelju treba još nekoliko sekundi da započne razgovor, mislimo da se nešto dogodilo i nerviramo se. U mnogim slučajevima, međutim, bilo bi bolje da ćutimo nego da govorimo nenametnuto.
Ćutnja poboljšava naše mentalno zdravlje. Iz tog razloga psiholozi savetuju, ako želimo da imamo mirniji život, da rezervišemo nekoliko trenutaka tišine, posebno nakon haotičnog radnog dana i ako živimo u gradu punom gužve. Svi treba da se zaustavimo na trenutak i sednemo i razmislimo. A to se može postići samo uz pomoć tišine. Sami u kući ili udaljeni nekoliko kilometara od grada mogu nam pomoći da analiziramo neka pitanja: šta želimo, šta nam treba, šta nas brine, kako želimo da delujemo, koje odluke želimo da donesemo itd.
Činjenica traženja tišine "u nama" može zvučati ironično, jer je istina da u našem umu i našem tijelu postoji beskonačnost zvukova i šumova, koji se ne manifestuju riječima, ali koji nas mogu mučiti. Stoga je ono što je u nama potrebno izneti napolje, jer ako nismo u stanju da slušamo sebe, povećavamo svoju zavisnost od spoljnog svijeta da bismo rešili svoje probleme.
Zbog svakodnevnih obaveza, rutine, žurbe da stignemo prvi, ispunjavajući dnevni red obavezama, često gubimo iz vida svoje unutrašnje bogatstvo. Ne možemo da protumačimo signale koje nam naše tijelo šalje, nismo navikli da radimo korisne aktivnosti poput meditacije ili joge, koje nas približavaju sebi i povećavaju kontakt sa onim što se dešava u nama.
Upoznavanje sebe je od vitalnog značaja za postizanje te sreće koju neprestano tražimo, a takođe i za rešavanje problema sa kojima se suočavamo u različitim oblastima života. Zbog toga se ne smijemo plašiti nedostatka zvukova, buke ili riječi. Naprotiv, moramo iskoristiti one trenutke koje možemo pružiti ili koje nam svijet s vremena na vreme nudi. Ne propustite priliku da se prilagodite sebi i onome što se događa u vama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-ricchezza-nascosta-nel-silenzio/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
