U stvarnosti, niko ne zna da li je zaljubljen "dobro" ili "loše".
|
Ljubav se posmatra sa svom svojom ekspanzijom i slijepom sigurnošću, sve dok trpljenje ne postane svakodnevni pratilac na koji se nikada ne smijemo naviknuti.
Mnoge stvari se mogu napisati o ljubavi. |
Svi znamo te poznate priručnike, pročitali smo više od jedne knjige velikih stručnjaka, velikih ličnostima koje izgleda da uvijek imaju najbolji savijet za bilo koje emocionalne probleme.
Pa zašto nastavljamo da pravimo greške u našim odnosima? Istina je da niko nije imun na patnju. Čak ni mozak, sa svim svojim znanjem, čitanjem i sakupljanjem iskustava ne može naređivati srcu.
Stalno nam ponavljaju da "ako se u potpunosti prepustite nekoj osobi, stvari neće ići na dobro". Međutim, kako možemo da volimo nekoga, ako ne cijelim našim bićem, potpuno, izuzetno i posebno?
Ljubav koju mi doživljavamo kao istinitu ne nudi se u komadima, sa "ovo je moje i ovo je tvoje". Sami sebe nudimo puno, jer volimo na potpun način, sa iskrenošću i možda u tom trenutku počinjemo da rizikujemo.
U ovom životu nema ništa sigurno, živimo u svijetu koji nikada ne prestaje da teče i da se mijenja. Gdje su ljudi, kao i osjećanja, efemerni. Niko ne može biti siguran u vezi sa ljubavlju, ali postoji nešto što mora uvijek biti jasno: ne smijemo se bojati usamljenosti, ne smijemo to smatrati lošom opcijom. Ponekad je to najbolji način da se ujedinimo sa sobom, sredstvo za one ljude koje smo oslobodili. Jer ponekad, bolje je biti sam nego loše zaljubljen.
Pogrešne ljubavi, nelogične ljubavi nas čine zarobljenicima
Mudre ljubavi, pune ljubavi koje nas obogaćuju i čine naš život potpunijim i konstruktivnijim. To su odnosi u kojima oba člana poštuju svoje prostore, u kojima je moguće rasti kao pojedinac, a istovremeno i kao par.
Pa zašto nastavljamo da pravimo greške u našim odnosima? Istina je da niko nije imun na patnju. Čak ni mozak, sa svim svojim znanjem, čitanjem i sakupljanjem iskustava ne može naređivati srcu.
Stalno nam ponavljaju da "ako se u potpunosti prepustite nekoj osobi, stvari neće ići na dobro". Međutim, kako možemo da volimo nekoga, ako ne cijelim našim bićem, potpuno, izuzetno i posebno?
Ljubav koju mi doživljavamo kao istinitu ne nudi se u komadima, sa "ovo je moje i ovo je tvoje". Sami sebe nudimo puno, jer volimo na potpun način, sa iskrenošću i možda u tom trenutku počinjemo da rizikujemo.
U ovom životu nema ništa sigurno, živimo u svijetu koji nikada ne prestaje da teče i da se mijenja. Gdje su ljudi, kao i osjećanja, efemerni. Niko ne može biti siguran u vezi sa ljubavlju, ali postoji nešto što mora uvijek biti jasno: ne smijemo se bojati usamljenosti, ne smijemo to smatrati lošom opcijom. Ponekad je to najbolji način da se ujedinimo sa sobom, sredstvo za one ljude koje smo oslobodili. Jer ponekad, bolje je biti sam nego loše zaljubljen.
Pogrešne ljubavi, nelogične ljubavi nas čine zarobljenicima
Mudre ljubavi, pune ljubavi koje nas obogaćuju i čine naš život potpunijim i konstruktivnijim. To su odnosi u kojima oba člana poštuju svoje prostore, u kojima je moguće rasti kao pojedinac, a istovremeno i kao par.
Možda se više od jedne osobe pita da li takvi odnosi zaista postoje. Naravno. Možda će ta potraga trajati pola života ili se savršena osoba za vas nalazi upravo pored vas, ali je niste primjetili. Međutim, svi imamo svoj trenutak, koji moramo prepoznati otvorenim srcem i gorućim umom. |
|
I onda, zašto ne reći takođe postoje i ljudi koji su u svom životu doživjeli neuspjeh. Tako da, umjesto da pomjeraju kamenje na svom putu, sakupljaju ih unutar ranca, što ih sprečava da napreduju, da rastu ...
Zbog čega doživljavamo ove štetne i nelogične ljubavi? Istina je da ima mnogo, mnogo objašnjenja za to ali ih ne možemo uvijek znati.
Zato što je ljubav takva, ponekad nas zaslepljuje i privlači. Nije važno šta ljudi oko nas pričaju. Naša stvarnost je naš život i dozvoljavamo da nas vuče, dok ne dođe trenutak u kojem, konačno, otvorimo oči.
Hajde sada da vidimo zašto se upuštamo u štetne odnose.
Potreba da se osjećamo prihvaćeno
Iznenada se pojavljuje neko ko vrednuje naše riječi, ko je ljubazan i ko je zainteresovan za ono što radimo i šta govorimo. I danju i noću postali smo centar života ljudi koji nijesmo mi, što čini da se osjećamo dobro.
Ljudi sa niskim samopoštovanjem su obično oni koji su pogođeni ovim destruktivnim odnosima.
Svi mi imamo neke nedostatke, a jednostavna činjenica da imamo nekoga ko prvobitno popunjava prazninu i otklanja naše strahove, čini nas srećima. Međutim, u većini slučajeva to je samo lažna iluzija.
Na duže staze, ove štetne ljubavi stvaraju praznine i rane.
Strah od samoće
Možda će vas iznenaditi, ali postoje ljudi koji nisu u stanju da budu sami. Usamljenost je neuspjeh za njih u životu i štaviše, sramota za društvo.
I zato su spremni da izdrže bilo šta. Veze, iako destruktivne koje krše njihova prava, ponekad postanu zone udobnosti u odnosu na ono što se nalazi iza linije sigurnosti (ili uništenja).
Stari stereotipi
Ovaj aspekt će vas iznenaditi, ali danas i dalje postoje ljudi sa sumnjivim idejama, kao što su "u ljubavi, ako ne patite ne volite istinski", "ljubav je dati sebe zbog sreće druge osobe ", "u ovom život je jači onaj koji nosi više, onaj koji više trpi ", itd.
Treba da iskorijenimo mnoge od ovih stereotipnih ideja romantične ljubavi, gdje se nalaze tradicionalne uloge koje uključuju trpljenje i dominaciju, u kojoj oni koji vole najviše su i ljubomorni ... moramo da budemo oprezni i da izbacimo ove ideje iz našeg okruženja.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/meglio-soli-che-male-innamorati/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/meglio-soli-che-male-innamorati/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com