Često me ljudi pitaju o duhovnim stvarima. Iz nekog razloga misle da sam kompetentan da odgovorim na njih. Ja ne mislim tako, ali pošto pitaju morao sam da se skoncentrišem i sakupim to što kažu mudri Ijudi o tome, a što se poklapa sa mojim iskustvom.
Dakle, šta je meditacija?
Dakle, šta je meditacija?
|
|
Smatra se da je meditacija neka maglovita istočnjačka ezoterijska praksa. To je potpuna besmislica. Zbog raznih razloga, meditacija je više razvijena na Istoku, od Japana do Indije, ali i u hrišćanskoj tradiciji taj pojam je poznat i veoma poštovan. Ponekad se ona zove "sozercanje ".
|
U vizantijskoj tradiciji, zove se "isihazam - tihovanje" ili ponekad umna molitva. Dobar opis molitve, koja dovodi do meditativnog stanja je dat u pravoslavnoj knjizi: " Iskreno pripovijedanje hodočasnika svom duhovnom ocu".
Suština meditacije je prosto prenošenje pažnje sa svjetovnih misli na spoznaju Boga u svom srcu. A Bog je svuda, uvijek i za sve jedan.
Zašto meditiramo? Zato što ovaj svet ne može da nas zaista zadovolji. Mi smo stalno izloženi negativnim silama koje nas okružuju: zavisti, strahu, sumnjama, brigama i očaju. Ponekad dolazi do predaha, ali trenutak kasnije ponovo nastupa preokret.
Samo kroz meditaciju možemo steći duži spokoj, božanski spokoj. Ako meditiramo ujutru i osjetimo spokoj barem minut, taj jedan minut spokoja će se proširiti na cijeli dan. Meditacija nam je potrebna, jer želimo da rastemo u svjetlosti i otvorimo sebe svijetlu. Ako je to naša žudnja, onda je meditacija, jedini put.
Šta je meditacija?
To je samo-buđenje čovjeka i predanost Bogu. Kada se samo-buđenje čovjeka i predanost Bogu sretaju, čovjek postaje besmrtan u unutrašnjem svijetu, a Bog postaje projavljen u spoljašnjem svijetu.
Meditacija ne znači da samo spokojno sjedite pet ili deset minuta. Ona zahtijeva svjestan napor. Um treba utihnuti i umiriti. Kada um nije ničim okupiran, i umrtvljen, sve naše postojanje postaje prazna posuda, i tada naše unutrašnje biće može steći beskonačni spokoj, svjetlost i blaženstvo, da uđe u tu posudu i napuni je. To i jeste meditacija.
Meditacija je jezik Boga.
Ako želimo da saznamo kakva je volja Božija u našem životu, ako želimo da nas Bog vodi, oblikuje nas i projavljuje se u nama i kroz nas, tada je meditacija upravo taj jezik koji treba da koristimo. Krajnji cilj meditacije je da uspostavimo svjesno jedinstvo s Bogom. Svi smo mi Božija djeca, ali sada nemamo svjesno jedinstvo sa Bogom.
Neko može da vjeruje u Boga, ali ta vjera nije stvarna u njegovom životu. On prosto vjeruje u Boga, jer su mu uvaženi Ijudi to rekli, ili je to pročitao u duhovnoj knjizi. Ali ako svakodnevno praktikujemo meditaciju, doći će dan kada uspostavljamo svoje svjesno jedinstvo sa Bogom. U tom vremenu, Bog nam daruje svoju beskonačnu svjetlost, beskonačni spokoj i beskonačno blaženstvo, i mi se transformišemo u taj beskonačni spokoj, svjetlost i blaženstvo.
Suština meditacije je prosto prenošenje pažnje sa svjetovnih misli na spoznaju Boga u svom srcu. A Bog je svuda, uvijek i za sve jedan.
Zašto meditiramo? Zato što ovaj svet ne može da nas zaista zadovolji. Mi smo stalno izloženi negativnim silama koje nas okružuju: zavisti, strahu, sumnjama, brigama i očaju. Ponekad dolazi do predaha, ali trenutak kasnije ponovo nastupa preokret.
Samo kroz meditaciju možemo steći duži spokoj, božanski spokoj. Ako meditiramo ujutru i osjetimo spokoj barem minut, taj jedan minut spokoja će se proširiti na cijeli dan. Meditacija nam je potrebna, jer želimo da rastemo u svjetlosti i otvorimo sebe svijetlu. Ako je to naša žudnja, onda je meditacija, jedini put.
Šta je meditacija?
To je samo-buđenje čovjeka i predanost Bogu. Kada se samo-buđenje čovjeka i predanost Bogu sretaju, čovjek postaje besmrtan u unutrašnjem svijetu, a Bog postaje projavljen u spoljašnjem svijetu.
Meditacija ne znači da samo spokojno sjedite pet ili deset minuta. Ona zahtijeva svjestan napor. Um treba utihnuti i umiriti. Kada um nije ničim okupiran, i umrtvljen, sve naše postojanje postaje prazna posuda, i tada naše unutrašnje biće može steći beskonačni spokoj, svjetlost i blaženstvo, da uđe u tu posudu i napuni je. To i jeste meditacija.
Meditacija je jezik Boga.
Ako želimo da saznamo kakva je volja Božija u našem životu, ako želimo da nas Bog vodi, oblikuje nas i projavljuje se u nama i kroz nas, tada je meditacija upravo taj jezik koji treba da koristimo. Krajnji cilj meditacije je da uspostavimo svjesno jedinstvo s Bogom. Svi smo mi Božija djeca, ali sada nemamo svjesno jedinstvo sa Bogom.
Neko može da vjeruje u Boga, ali ta vjera nije stvarna u njegovom životu. On prosto vjeruje u Boga, jer su mu uvaženi Ijudi to rekli, ili je to pročitao u duhovnoj knjizi. Ali ako svakodnevno praktikujemo meditaciju, doći će dan kada uspostavljamo svoje svjesno jedinstvo sa Bogom. U tom vremenu, Bog nam daruje svoju beskonačnu svjetlost, beskonačni spokoj i beskonačno blaženstvo, i mi se transformišemo u taj beskonačni spokoj, svjetlost i blaženstvo.
U početku, čak ne treba ni misliti o toj riječi kao što je meditacija. Jednostavno treba izdvojiti određeno vrijeme za sebe, po mogućnosti ujutru, potrudite se da budete spokojni i tihi, i osjetite da tih pet minuta pripada samo vama, vašem unutrašnjem biću i nikom drugom.
Redovnost je veoma važna. To što vam je potrebno je redovna praktika u isto vrijeme. Svaki dan treba učiti samo jedno: kako biti istinski srećan. Sjedite uspravno, neka kičma bude vertikalna, tijelo opušteno, zatvorite ili poluzatvorite oči. Poza ne treba da bude neudobna. Važno je pravilno disanje. Dišite samo kroz nos. Dišite tako da ako bi stavili perušku u nozdrvu ona se ne bi pomjerila. Osjetite kako vazduh ispunjava vaše nozdrve, spusta se disajnim putevima i puni pluća. I sa svakim udahom, udahnite u sebe božansku svjetlost i energiju, a sa svakom izdisajem, izdahnite iz sebe svo smeće, bolest i teške misli.
I neka u vašoj sobi bude ugao gdje ćete se baviti samo time. Možete postaviti oltar, ikonu Hrista, ili duhovnog učitelja. Ako se možete okupati ili istuširati, to je odlično. Možete obući čistu i svijetlu odjeću. A sada na put, ka svjetlosti u svojoj duši!
Bez obzira kakav put slijedite u meditaciji, prvi i najvažniji zadatak je da pokušate svoj um uspokojiti i umiriti. Ako um stalno luta, ako je sve vrijeme žrtva misli, nećete uspjeti. Um treba da bude miran i spokojan da bi kada vam odozgo dolazi svjetlost, mogli u potpunosti to spoznate. Ne treba misliti da kad nema ništa u umu, da ćete biti budala ili se ponašate kao idiot.
Ako možete zadržati um spokojnim i tihim tokom deset ili petnaest minuta, tada će unutar vas zasvijetliti novi svijet sa ogromnom božanskom svjetlošću i snagom. Svijet koga ste oduvijek znali, ali nikada mu nijeste pridavali važnost. To je korjen cijelog duhovnog progresa.
Ne očekujte brze rezultate. Posije se zrno, a zatim se čeka jer ne može izniknuti odmah. Treba nekoliko nedjelja ili mjeseci prije nego što se pojave prvi izdanci. Vaš um može se uporediti sa plodnim poljem. Ako sijete sjemena tišine i uravnoteženosti, prije ili kasnije ćete sigurno imati bogatu žetvu, prosvjetljenja i božanskog svijeta.
Evo jedne od najjednostavnijih meditacija.
Zamislite da ste cvijet koji se nalazi u centru vašeg srca. Na primjer, ruža ili bilo koji drugi cvijet po sopstvenom nahođenju. Zamislite da ta ruža još nije u potpunosti procvjetala: da je pupoljak. Meditirajte dva ili tri minuta, potom zamislite da se latica po latica otvara. Promatrajte i osjećajte otvaranje latice po latice tog cvijeta unutar vašeg srca. Zatim, nakon pet minuta, pokušajte da osjetite da srce ne postoji, već samo cvijet unutar vas, koji se zove srce. Vaše srce je postalo cvijet. I posle sedam, osam minuta osjetite da taj cvijet-srce, ispunjava vaše cijelo tijelo.
Vašeg tijela više nema: vi ste postali ruža. Ljepota, aroma i čistota ruže, prožela je vaše tijelo. A čim ste postali Ijepota i ushićenje ruže, tada ste spremni da položite sebe kao dar ispred noga Gospoda.
Često čovjek koji je tek počeo da meditira, postavlja sebi pitanje: Da li ispravno meditiram? Možda samo obmanjujem sebe, ili imam umne halucinacije? To je veoma lako odrediti. Ako pravilno meditirate, pojaviće vam se spontana unutrašnja radost. Niko vam nije donio dobre vijesti, niko vam nije ništa darovao, niko vas nije visoko ocjenjivao niti vam se divio, a vi imati unutrašnji osjećaj ushićenja. Ako se to dešava, znajte da pravilno meditirate. Ako imate umne halucinacije, osjetićete unutra spokoj a spolja nespokojstvo. Vi stremite spokoju, svjetlosti i blaženstvu, a spolja osjećate vulkansko uzbuđenje.
Ali ako je prava meditacija, uzvišena meditacija, obavezno ćete osjetiti spokoj i unutra i spolja. Ako je to nadahnuta meditacija, osjetićete svoj vječno postojanje: osjetićete da ste iz Vječnosti i za Vječnost. Takav osjećaj iz umne halucinacije ne proizlazi. Ako kao rezultat meditacije, imate spokoj, svjetlost, Ijubav i radost, i oni izlaze u prvi plan, znajte da dobro meditirate.
Ako na početku ne uspijevate dobro da meditirate, neka vas to ne brine. čak i u običnom životu pomislite koliko godina treba vježbati da bi se postiglo savršenstva u nećemu. Na primjer, ako se dobar pijanista prisjeti kakav je bio njegov nivo kada je tek počinjao, zasmijao bi se. Samo kroz postepeni progres pijanist dostiže sadašnju muzičku veličinu.
Tako je i u duhovnom životu, u početku pomislite da meditirati nije lako. Čak ne treba sebe da prisiljavate. Deset minuta rano ujutro je dovoljno. Ali postepeno vaša sposobnost će se povećati. Ako je praktikujete svaki dan, imaćete napredak u unutrašnjem životu. A ako je juče meditacija uspjela, a sada ne uspijeva ne brinite, ni za trenutak.
Ako nijeste zadovoljni sa sobom, pravite veliku grešku. Kada dijete uči da hoda, ono u početku često posrće i pada, a potom hoda savršeno. Danas, nebo može da bude tmurno, ali prije ili kasnije sunce će se obavezno pojaviti.
Pričao sam vam danas o meditaciji riječima tibetanskih lama, japanskih i kineskih monaha, mudraca Indije, majstora Šri Činmoja. Nije bitno što u hrišćanskom svijetu, veći naglasak daju molitvi, a Istočnom veći naglasak daju ćutanju. I jedno i drugo je jezik srca, a vjerujte mi, Bog razumije jezik našeg srca.
I ono što je zanimljivo, duhovni život to je isti taj naš obični život, ali prema kom se odnosimo sa pažnjom i Ijubavlju.
Redovnost je veoma važna. To što vam je potrebno je redovna praktika u isto vrijeme. Svaki dan treba učiti samo jedno: kako biti istinski srećan. Sjedite uspravno, neka kičma bude vertikalna, tijelo opušteno, zatvorite ili poluzatvorite oči. Poza ne treba da bude neudobna. Važno je pravilno disanje. Dišite samo kroz nos. Dišite tako da ako bi stavili perušku u nozdrvu ona se ne bi pomjerila. Osjetite kako vazduh ispunjava vaše nozdrve, spusta se disajnim putevima i puni pluća. I sa svakim udahom, udahnite u sebe božansku svjetlost i energiju, a sa svakom izdisajem, izdahnite iz sebe svo smeće, bolest i teške misli.
I neka u vašoj sobi bude ugao gdje ćete se baviti samo time. Možete postaviti oltar, ikonu Hrista, ili duhovnog učitelja. Ako se možete okupati ili istuširati, to je odlično. Možete obući čistu i svijetlu odjeću. A sada na put, ka svjetlosti u svojoj duši!
Bez obzira kakav put slijedite u meditaciji, prvi i najvažniji zadatak je da pokušate svoj um uspokojiti i umiriti. Ako um stalno luta, ako je sve vrijeme žrtva misli, nećete uspjeti. Um treba da bude miran i spokojan da bi kada vam odozgo dolazi svjetlost, mogli u potpunosti to spoznate. Ne treba misliti da kad nema ništa u umu, da ćete biti budala ili se ponašate kao idiot.
Ako možete zadržati um spokojnim i tihim tokom deset ili petnaest minuta, tada će unutar vas zasvijetliti novi svijet sa ogromnom božanskom svjetlošću i snagom. Svijet koga ste oduvijek znali, ali nikada mu nijeste pridavali važnost. To je korjen cijelog duhovnog progresa.
Ne očekujte brze rezultate. Posije se zrno, a zatim se čeka jer ne može izniknuti odmah. Treba nekoliko nedjelja ili mjeseci prije nego što se pojave prvi izdanci. Vaš um može se uporediti sa plodnim poljem. Ako sijete sjemena tišine i uravnoteženosti, prije ili kasnije ćete sigurno imati bogatu žetvu, prosvjetljenja i božanskog svijeta.
Evo jedne od najjednostavnijih meditacija.
Zamislite da ste cvijet koji se nalazi u centru vašeg srca. Na primjer, ruža ili bilo koji drugi cvijet po sopstvenom nahođenju. Zamislite da ta ruža još nije u potpunosti procvjetala: da je pupoljak. Meditirajte dva ili tri minuta, potom zamislite da se latica po latica otvara. Promatrajte i osjećajte otvaranje latice po latice tog cvijeta unutar vašeg srca. Zatim, nakon pet minuta, pokušajte da osjetite da srce ne postoji, već samo cvijet unutar vas, koji se zove srce. Vaše srce je postalo cvijet. I posle sedam, osam minuta osjetite da taj cvijet-srce, ispunjava vaše cijelo tijelo.
Vašeg tijela više nema: vi ste postali ruža. Ljepota, aroma i čistota ruže, prožela je vaše tijelo. A čim ste postali Ijepota i ushićenje ruže, tada ste spremni da položite sebe kao dar ispred noga Gospoda.
Često čovjek koji je tek počeo da meditira, postavlja sebi pitanje: Da li ispravno meditiram? Možda samo obmanjujem sebe, ili imam umne halucinacije? To je veoma lako odrediti. Ako pravilno meditirate, pojaviće vam se spontana unutrašnja radost. Niko vam nije donio dobre vijesti, niko vam nije ništa darovao, niko vas nije visoko ocjenjivao niti vam se divio, a vi imati unutrašnji osjećaj ushićenja. Ako se to dešava, znajte da pravilno meditirate. Ako imate umne halucinacije, osjetićete unutra spokoj a spolja nespokojstvo. Vi stremite spokoju, svjetlosti i blaženstvu, a spolja osjećate vulkansko uzbuđenje.
Ali ako je prava meditacija, uzvišena meditacija, obavezno ćete osjetiti spokoj i unutra i spolja. Ako je to nadahnuta meditacija, osjetićete svoj vječno postojanje: osjetićete da ste iz Vječnosti i za Vječnost. Takav osjećaj iz umne halucinacije ne proizlazi. Ako kao rezultat meditacije, imate spokoj, svjetlost, Ijubav i radost, i oni izlaze u prvi plan, znajte da dobro meditirate.
Ako na početku ne uspijevate dobro da meditirate, neka vas to ne brine. čak i u običnom životu pomislite koliko godina treba vježbati da bi se postiglo savršenstva u nećemu. Na primjer, ako se dobar pijanista prisjeti kakav je bio njegov nivo kada je tek počinjao, zasmijao bi se. Samo kroz postepeni progres pijanist dostiže sadašnju muzičku veličinu.
Tako je i u duhovnom životu, u početku pomislite da meditirati nije lako. Čak ne treba sebe da prisiljavate. Deset minuta rano ujutro je dovoljno. Ali postepeno vaša sposobnost će se povećati. Ako je praktikujete svaki dan, imaćete napredak u unutrašnjem životu. A ako je juče meditacija uspjela, a sada ne uspijeva ne brinite, ni za trenutak.
Ako nijeste zadovoljni sa sobom, pravite veliku grešku. Kada dijete uči da hoda, ono u početku često posrće i pada, a potom hoda savršeno. Danas, nebo može da bude tmurno, ali prije ili kasnije sunce će se obavezno pojaviti.
Pričao sam vam danas o meditaciji riječima tibetanskih lama, japanskih i kineskih monaha, mudraca Indije, majstora Šri Činmoja. Nije bitno što u hrišćanskom svijetu, veći naglasak daju molitvi, a Istočnom veći naglasak daju ćutanju. I jedno i drugo je jezik srca, a vjerujte mi, Bog razumije jezik našeg srca.
I ono što je zanimljivo, duhovni život to je isti taj naš obični život, ali prema kom se odnosimo sa pažnjom i Ijubavlju.
Da bi jedan čovjek poželio da pomaže drugom, mora duhovno da sazri. Jedan veoma mudar čovjek nekada je rekao: svojstvo čovjeka je da uzima, svojstvo Boga je da daje. Što je čovjek viši u svom duhovnom razvoju, tim je bliži Bogu, tim manje uzima i više daje. Ako je čovjek nastrojen samo tako da uzima za sebe, naravno da neće misliti na druge kojima je potrebna pomoć, ili kojima je neophodno njegovo prisustvo. Što je čovjek viši u svom duhovnom razvoju, tim je kod njega jača želja da pomaže drugima.
