Poenta je da ako pogledate prirodu, najnežnije stvorenje koje odaberete (bilo koji moljac, bilo koji nežni cvet) ima ogromnu moć da živi i bude ono što jeste. Samo što su moć moljca i moć slona različite moći. Moć bora i moć cveta koji cveta jedan sat ili nekoliko minuta su različite moći.
Međutim, i nežni moljac i prelepi cvet treba da savladaju kolosalan otpor materije da bi postali ono što jeste.
Koncept „ slabosti “ u prirodi uopšte ne postoji. Taj pojam slabosti, koji vrlo često ljudi suprotstavljaju u prosuđivanju muškaraca i žena, izrastao je iz poređenja. Oni, pod slabošću podrazumevaju – slabiji od nekog drugog. Pod silom podrazumevaju – jači od nekog drugog.
Ako pogledate prirodu, svaki predmet prirode je moćan sam po sebi, sam po sebi dovoljan i neophodan sam po sebi.
Opet, takva metafora sa biljkama, insektima i životinjama. Ako uzmete šumu, to je divna tvorevina prirode, konglomerat raznih sila. Uzmite, na primer, prelepe jelene ili grabljivce (vukove, lisice) koji tamo žive, a u isto vreme uklonite iz ove šume neke moljce koji oprašuju cveće ili druga stvorenja prirode koja se bave ovim poslom, onda će vrlo često ova šuma jednostavno uginuti, jer upravo ta suptilna, nežna moć moljca nije bila dovoljna da održi ravnotežu u ovoj šumi.
Ali što je najvažnije, da biste bili moljac, morate imati snage da probijete svoju čahuru tokom transformacije iz gusenice, morate imati snage da odolite vetru, morate imati snage da se prerušite i sakrijete u lišće...
Ove - pojmove snage i slabosti u prirodi suštinski nameće čovek. Ovaj koncept je odsutan u samom fenomenu Univerzuma. Sve u stvaranju, ako je živo, ima moć da živi. A ako nema moć, propada. I ponovo se rađa, ponovo dobija pokret i snagu za život.
Uzmimo sada odnos između muškaraca i žena i zablude na ovu temu. Jedan komentar je napisala mlada, pametna, obrazovana, lepa, samodovoljna žena, prenosi svoja životna iskustva u kojima se našla u situaciji da je uvređena. I žali se da nema čoveka u blizini da je zaštiti (ni brata, ni muža), jer trenutno svi od nje očekuju snažno ponašanje.
A da bi razvila ženstvenost u sebi, čovek je mnogo toga proučavao, mnogo razvijao u sebi. A kada je to razvio u sebi, pokazalo se da, odrekavši se svoje muške snage, ta muška snaga nije došla spolja.
Još jedan komentar je bio tako iskren i sročen. Bila sam veoma jaka, od detinjstva sam bila „muškarac“, lako sam mogla svakog da postavim na svoje mesto, postignem svoje ciljeve. I sa 30 godina shvatila sam da je potrebno steći ženstvenost. A kada sam sve ovo počela da radim, ispostavilo se da sam postala nekakav slabić.
I izgubio sam se, jer sa mnom nema ni zaštitnika ni čuvara, a i sam sam izgubila snagu. Ne želim da vratim samu snagu koju sam imala (koja se zasniva na borbi i pritisku), već takozvanu žensku snagu o kojoj se piše na raznim treninzima, govorima itd. (u stvari - moć ljubavi) u nedostatku pouzdanog dela je veoma teško savladati.
I ovo je nesporazum žena vrlo jednostavne stvari, da snaga nije pokazatelj muškosti, ona je pokazatelj usklađenosti sa sobom. To je mera da živite u skladu sa vašim vrednostima i dopuštate drugim ljudima da imaju svoje vrednosti.
Na kraju krajeva, ako uzmete sliku plemenite žene 19. veka, onda ćete biti zapanjeni koliko je ova žena zahtevna za ceo svet oko sebe. Ne možeš ni da pričaš sa njom tako! Morate dostići određeni nivo i postići njenu lokaciju da biste razgovarali sa njom. Da biste privukli njenu pažnju ili da biste je naveli na neku vrstu lične simpatije, morate uložiti još više napora.
A upravo ta gospođa koja je hodala u svili i u ovom životu nije ništa materijalno zarađivala, ona je apsolutno jasno znala da je njena snaga u nedostižnosti za one koji nisu bili dostojni samog njenog razumevanja.
I mnogo drama je izgrađeno na ovoj nedostižnosti, jer je tu nedostižnost vaspitao egregor porodice. Grubo govoreći, to je zamenjeno za materijalnu podršku ili briljantnu karijeru njenog muža. Kako bi onda žena mogla da se snishodi da ga favorizuje kod sebe. Govorim o ljudima iz višeg sloja.
Šta se desilo sa ženom koja je izabrala ljubav bez ekvivalentne razmene, sve možete pročitati u knjizi „Ana Karenjina”. Kada je čovek sledio impuls akutne ljubavi... O ljubavi tu nema govora. Ako pročitate knjigu, shvatićete da knjiga uopšte nije o ljubavi. Ali ljubav je bila prisutna, prevazilazeći matricu.
A dobrovoljno davanje sebe bez ikakvog unutrašnjeg osećaja za svoju vrednost neminovno je dovelo do toga da se ono što je poklonjeno na kraju ispostavilo kao nepotrebno. A poenta ovde nije u tome da ju je svet osudio, već da voljena nije bila spremna zarad lične sreće da uđe u sukob sa svetom (sa društvenim konceptom - „Visoko društvo“). Zato što je žena prekršila pravila igre. Dala je poklon.
A paradoks leži u činjenici da je žensku moć šarma i ovu vrednost, koja kao da sija u ženi, moguće aktivirati samo kada ova žena ima pravu čeličnu šinu unutra. Unutar ove žene je jasno razumevanje da je ona dragocena.
I neće tolerisati nikakav stav ispod onoga što smatra normalnim. I nije joj važno šta drugi ljudi misle i osećaju. I za nju je jasno šta drugi ljudi misle i osećaju, ali njoj je važno šta ona misli i oseća o sebi.
Dakle, ako malo bolje pogledate ovaj fenomen, onda ćete videti da su najveća nežnost, samodovoljnost, blistavost, dobrota i blagost mogući samo u onoj ženi koja u sebi ima mirnog, uravnoteženog, snažnog muškarca.
Ne tinejdžer koji pokušava da dokaže svima oko sebe da je i on heroj i da to može. I naše takozvane poslovne žene se vrlo često tako ponašaju. Takva predatorska konkurencija postoji.
Problem je što se naš koncept muškosti zasniva na ovoj tezi. Muški je mišićni tip, uopšteno govoreći. Onaj koji se bori je muškarac.
Dakle, stav, razmatranje stvarne muške energije u našem životu takođe je veoma izbrisan.
Na osnovu činjenice da većinu pojava u našem životu ocenjujemo po njihovom odsustvu... tj. možemo osetiti šta je toplina kada nam nedostaje. Možemo da osetimo šta je odgovornost kada nam nedostaje u našim muškarcima itd.
Na osnovu ovoga, mi žene smo utvrdile da, nedostatak muškosti je nespremnost da preuzmemo odgovornost: da donesemo odluku, da snosimo posledice svoje odluke (da priznam - da, pogrešila sam i snosim posledice ove greške ili – da, spremana sam da rizikujem, uložiću svoju snagu da nešto postignem).
Ovi kvaliteti (odgovornost, sposobnost donošenja odluke, odgovornost za sebe i za svoje voljene) su veoma dobro razvijeni kod mnogih žena, jer savršeno čuvaju unutrašnje pamćenje muškarca. Imamo muško iskustvo prošlih epoha, genetsko pamćenje, kada smo bili odgovorni za svoju porodicu, za svoj klan, za svoj narod itd.
Živimo u eri kada je suprotno: mnogo muškaraca se otelovilo u ženama, a mnogo žena u muškarcima. Budući da je za očuvanje Života na Zemlji neophodno međusobno razumevanje polova, što je nemoguće ako nema iskustva koje je preraslo u psihološke osobine.
A ako pogledate pre sto ili dve stotine godina, ovi muškarci, koji su sada muškarci, a pre su postojale žene, bili su u veoma zavisnom položaju. Nisu morali da odgovaraju. O njihovoj odgovornosti odlučivala je porodična igra uloga. Dakle, da se to grubo izrazim: kako je isplativo prodati se muškarcu da on brine o tebi.
Ista energija koja jasno zna: „Da, nije me briga kakvo je mišljenje o ovom pitanju. Imam svoje mišljenje o ovom pitanju." Koji je savršeno svestan: „Ako imam snage, tj. Ja sam jača, onda radim šta hoću. Ne mogu da očekujem „podršku“ ili poklone ili bilo šta“.
Unutrašnja snaga koja govori sa osobom iznutra daje mi osećaj da mogu sama da se nosim sa tim. Jer ako nema te unutrašnje snage, onda će se sva ta ženstvenost i mekoća, koja se ispoljava u našim damama koje traže svoju ženstvenost, nužno sudariti sa trulošću, nepouzdanošću i neodgovornošću muškaraca. Jer te život uči uz OGLEDALO. Ili, obrnuto, agresivno, drsko, neodoljivo ponašanje muškarca.
Život te uči da ako postigneš ravnotežu u sebi, onda će u blizini biti čovek koji može biti čvrst, odlučan, odgovoran, a istovremeno osećajan, pažljiv i pun razumevanja.
Ta slika o kojoj psiholozi kažu: „Nemoguće je. Ili jedno ili drugo, na dominantan način!“ Dakle, tvrdim: to je nemoguće dok čovek ne shvati svoje polarne strane! I znam mnoge muškarce i žene koji su istovremeno i snažni i osetljivi.
Ako čovek ne prepoznaje ranjivost u sebi, ignoriše je i potiskuje je, veoma je tvrd, veoma je agresivan, veoma je napadački, veoma osetljiv. Classic Othello. Osoba koja očekuje izdaju i, takoreći, stvara situaciju u kojoj ste uvek krivi.
Zato što unutra ima slabu tačku. Ne priznaje sopstvenu slabost. A ova slabost nije slabost, već osetljivost, ranjivost, bolan utisak koji se stvara od potcenjivanja. A njeni koreni često nisu toliko u detinjstvu, koliko u traumi koja se prenosi sa generacije na generaciju u porodici.
Treba prihvatiti sebe kao apsolutno samodovoljnu jedinicu koja može da se nosi sa bilo čim, jer svet to podržava - to je osnova da postanete upravo ona žena koja je srećna što je podržavaju i prate muškarci. Nije važno - tata, sin ili supružnik, ili voljeni.
Autor Svetlana Dobrovolskaia
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/137450-stat-toy-samoy-zhenschinoy
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com