Sada, u ovom delikatnom psihološkom procesu oporavka svog identiteta i vrijednosti, moramo se sjetiti da nikada više nećemo biti potpuno imuni. Na povratku se mnoge stvari menjaju, gledamo se u ogledalo ponosni što smo ostavili po strani ono što nas je boljelo, nećemo biti isti kao prije.
Bićemo bolja verzija sebe. To je, međutim, proces za koji je potrebno vrijeme, nesumnjivo, jer čak i ako smo se udaljili od tog izvora bola, niko na licu mjesta ne ulazi u stanje sreće i smirenosti. Potrebno je vrijeme, snaga volje, briga i povjerenje.
Pozivamo vas da razmislite o ovoj temi.
Na primjer, Anne Thorndike, ljekar primarne zdravstvene zaštite u Opštoj bolnici Massachusetts, pokazala je da se svi pacijenti sa srčanim oboljenjima ne odlučuju da vode zdraviji način života koji im osigurava opstanak.
Štaviše, poznato je da ima mnogo žena koje ne napuštaju svog partnera uprkos tome što su nesrećne i to zbog straha od promena.
Budite najbolja verzija sebe
Da biste se vratili na ono što ste oduvijek bili, potrebno je trenirati „mišić“ koji često zanemarujemo. To je divna struktura naše emocionalne i psihološke arhitekture koja se zove „volja“.
Knjiga Kelli McGonigal - The Villpover Instinct objašnjava kako je nakon nekoliko decenija istraživanja u ovoj oblasti zaključeno da snaga volje nije nešto što imate ili nemate. U stvarnosti, to je poput mišića, poput resursa koji se mora koristiti i takođe neprestano „obnavljati“. Zato što smo ponekad, kao što se dešava nakon fizičke aktivnosti, umorni, iscrpljeni i na granici snage.
Ponekad zaboravimo da još imamo snage reći „dosta!“ Da još uvijek imamo malo glasa, resursa i energije da se oslobodimo, da zatvorimo fazu. Ne potcenjujemo ozbiljnost psiholoških posledica nepromene određenih aspekata života.
Prije nego što zaključimo, postoji još jedan aspekt koji treba razmotriti. Kada iza sebe ostavimo složenu fazu, sreća nije zagarantovana. To nije kao da zatvorite jedna vrata, otvorite druga i odmah osjetite topao, prijatan i obavijajući povetarac. Ljudski mozak je programiran da se odupre promjenama, pa je potrebno vrijeme, a prije svega morate ga „nahraniti“ novim iskustvima i mislima kako biste ga navikli na novu percepciju, novu tačku gledišta.
Čitajte, šetajte, putujte, menjajte scenarije, favorizujte društveni kontakt, započinjte nove hobije, nove projekte. Malo po malo, shvatićete da ćete se vratiti mnogo jači nego ranije. Mnogo mudriji.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/sono-sempre-la-stessa-persona/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com