U svakoj porodici postoji osoba koja nije radila. Naša je baba. Posle smrti njenog dede pre šest godina, preselili smo je kod nas.
Na primer, u julu je, nakon što je primila penziju, sa najboljom drugaricom odjurila na more nedelju dana, isključila je telefon i pozvala kada je novac nestao. Mama je malo poludela. Morala sam da ih pokupim. U isto vreme, tata je cvilio i zamolio svekrvu da ga sledeći put samo povede sa sobom.
Ona ima dijabetes u početnoj fazi, a kada je okružni lekar sa ozbiljnim pogledom počeo da nabraja šta ne bi smela, prekinula ga je:
Šta će se desiti ako ga pojedem?
„Možete umreti“, rekao je doktor sa najtragičnijim i najpretećim izrazom.
- Hajde! Ozbiljno? Odnosno, sa 86 godina postoji takva mogućnost?
Ona igra šah na bulevaru sa muškarcima i pobeđuje!
Peva u horu Veselih starica, ide u pozorište i posećuje sve besplatne gradske manifestacije i koncerte.
A nedavno je dobila dečka udovica 8 godina mlađeg od sebe. Sada se zabavljaju zajedno. Prošlog vikenda ju je razmazio ATV trkama. A onda su za večerom popili 2 litra domaćeg vina i zaspali pred televizorom u zagrljaju na sofi u dnevnoj sobi, gde smo ih zatekli. Tako je deda Kolja uveden u porodicu - glupu majku, glupe unuke i tatu koji uvek zvoca.
A koliko toga života! - odgovara mojoj majci.
"Mama, kako je?" Želim da budem stara.
Autor: Alsu Gilmutdinova
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/174743-chelovek-kotoryy-ne-nagulyalsya
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com