Ova priča se dogodila 1961. na Antarktiku. Dvadesetsedmogodišnji dr Leonid Rogozov učestvovao u ekspediciji na Antarktiku.
|
|
Dr Leonid 29. aprila se razbolio. Kao iskusan hirurg, otkrio da je ima akutnu upalu slijepog crijeva.
Pošto je on bio jedini ljekar na stanici, a vremenske prilike nijesu dozvoljavale polijetanje, odlučio je da sam sebe operiše ... |
Uz pomoć jednog meteorologa koji mu je dodavao instrumente i vozača koji je držao ogledalo i usmjeravao svjetlost lampe, doktor je sam sebi dao lokalnu anesteziju i počeo operaciju, koji je trajala oko dva sata, a prekidala se za vrijeme kada je gubio svijest.
"Nisam dozvolio sebi da mislim ni o čemu osim posla ... Siroti moji asistenti! U poslednjem trenutku pogledao sam ih, stajali u belim mantilima i bili bjelji od kreča. I ja sam takođe bio uplašen. A onda sam uzeo iglu sa anestetikom, i dao sebi prvu injekciju. Nekako sam se automatski prebacio u operativni režim, i od tog trenutka nijesam ništa drugo primjećivao... "
Oko ponoći operacija, koja je trajala 1 sat i 45 minuta, se završila. Pet dana kasnije, temperatura se normalizovala, a još nakon dva dana su skinuti konci. Dr Leonid Rogozov je postao poznat širom svijeta. Vladimir Visocki mu je 1963. godine posvetio pjesmu.
"Nisam dozvolio sebi da mislim ni o čemu osim posla ... Siroti moji asistenti! U poslednjem trenutku pogledao sam ih, stajali u belim mantilima i bili bjelji od kreča. I ja sam takođe bio uplašen. A onda sam uzeo iglu sa anestetikom, i dao sebi prvu injekciju. Nekako sam se automatski prebacio u operativni režim, i od tog trenutka nijesam ništa drugo primjećivao... "
Oko ponoći operacija, koja je trajala 1 sat i 45 minuta, se završila. Pet dana kasnije, temperatura se normalizovala, a još nakon dva dana su skinuti konci. Dr Leonid Rogozov je postao poznat širom svijeta. Vladimir Visocki mu je 1963. godine posvetio pjesmu.
Ne možete ni pretostaviti, kolike su sposobnosti čovjeka, koji je na kraju shvatio, da nema drugog izlaza.
Maks Fraj
