Istinska ljubav zna da pusti ...
|
Bez obzira kakvim pametnim teorijama da objašnjavamo to što se dešava u našim životima, osuđeni smo da preživimo sve svojim osjećanjima. Umom se ne možemo složiti sa određenim događajem, ali bilo kako na ovaj ili onaj način, svi to moramo da proživimo, piše u svom članku iguman Jevmenije.
|
Ne postoje psihoterapeutski pristupi, tehnike, ljekovi, koji mogu doprinijeti brzom suočavanju sa situacijama vezanim za raskid sa nekada voljenom osobom. Savjesni psiholozi u takvim slučajevima priznaju sopstvenu nemoć i kažu: "Jednostavno to treba proživjeti.".
Psiholog može samo da ohrabri čovjeka da preduzme odlučnije dejstvo u potrazi i sprovođenju njega na tom puti, da ne uradi nešto glupo, a iskra ljubavi - to je čudo, na koju niko ne može uticati.
Prije svega, važno je napomenuti da postoji "slijepa" ljubav u kojoj ima puno strasti, mnogo biohemije, puno ljubavnog bezumlja. Ovo nam se daje za to da bi ona uspjela da se transformiše u "vidljivu ljubav". Želim da dam primjer.
Sa roditeljima mog dobrog prijatelja dogodila se takva priča. Kada je imao 11-12 godina, otac je počeo da ide kod komšinice da "popravi slavinu". Slavina je curila često. Skoro svaki dan popravljao ju je dva - tri sata. Popravljao ju je mjesec-dva dana. Jednog dana je došao kod žene i rekao:
"Ira, odlazim."
"Gdje?"
"Sada ću živjeti sa Ljubom."
I ona ga je pustila.
Šta znači "pustiti"? To znači otpustiti psihološki, unutra, ekonomski - na svim nivoima. Pitao sam je: "Irina Petrovna, kako vam je uspjelo da to uradite?" Rekla je: "Taj čovjek me je učinio srećnom cijelih 15 godina. I to mi je dovoljno. Ako je sad za njega važno da bude srećan ne onako kako ja svaćam, već kako on razumije i želi, neka tako i bude. Biću mu zahvalna do groba za ono što mi je već dao."
Čini mi se da je ponekad ljubav - u tome da pustite čovjeka, barem na nivou dejstva i postupaka: ne pritiskati, ne ići na silu, ne ići sa manipulacijom u njegov život. Samo ostaviti čovjeka na miru.
Istinska ljubav zna da pusti.
Ako slika voljenog (ali ne i uzajamno) čovjeka ne da mira, proganja nas, osjećanja pomućuju razum, mi mu se još jednom misaono zahvaljujemo i - puštamo. Možemo, kao mantru, kao čaroliju, govoriti sami sebi:
"Hvala ti što si bio u mom životu. Puštam te."
Takođe se zahvaljujemo Bogu za ovu situaciju i - puštamo čovjeka. Zahvalnost ima moćnu iscjeliteljsku snagu.
Ako je čovjek već otišao iz našeg života, a mi mislimo "da li će se vrati ili neće?", "Kako da se vrati?", " Možda treba pokušati još jednom razgovarati?" tad više od svega, mi volimo naš osjećaj u vezi tog čovjeka, a ne njega samog, jer on ne bira da bude sa nama.
Bio je slučaj kada sam morao savjetovati čovjeka od koga je otišla djevojka. Bio je na ivici veoma ozbiljne mentalne krize, čak se i na Boga ljutio. Sa njim sam dugo vremena učio otpuštanje. Ispričao sam mu priču o tome kako je jedan pisac jednom uhvatio divljeg kojota i stavio mu lanac. Kojot je dugo kopao zemlju prema šumi, pokušavao da prekine lanac trčanjem, do krvi je sebi povrijedio vrat sa ogrlicom. Takvo je svojstvo njegove rase, koja se ne slaže sa nedostatkom slobode. Pisac je shvatio: ako voliš, pusti.
Ako je taj kojot stvarno tvoj, vraćaće ti se. A ako nije tvoj, nikad neće biti srećan sa tobom.
Ako se ti "lijepiš" za bol i tragediju prekida odnosa, kao za neku opsesivnu ideju, neophodno je da se snagom volje prebaciš sa opsesivnih misli, uključiš u život "ovdje i sada", da izađeš iz stanja opsesije. Najopasnija stvar u tom stanju je odmah tražiti drugi "objekt" kako bi se prebacio na intenzivnija čula. Kada je "nerv ljubavi" jako bolan, nemojte žuriti da tražite "ljubav" u nekome drugom.
Predahnite, odmorite malo od ljubavi, dođite u normalno, obično stanje. Ako je slika drugog čovjeka još uvijek živa u srcu, nova ljubav će biti pokušaj prenošenja osjećanja prema prethodnom partneru na novog čovjeka.
A ako verujemo u Boga, kada nam Otac uzima našu omiljenu igračku, stiskamo pesnice, znajući da Bog zna više o tome šta nam je sada potrebno. Čovjek koji nije vjernik može u meditaciji da oslušne duboko sebe, da vidi situaciju iz perspektive zemaljskog života na putu vječnosti ...
Istinska ljubav zna da pusti.
Ako slika voljenog (ali ne i uzajamno) čovjeka ne da mira, proganja nas, osjećanja pomućuju razum, mi mu se još jednom misaono zahvaljujemo i - puštamo. Možemo, kao mantru, kao čaroliju, govoriti sami sebi:
"Hvala ti što si bio u mom životu. Puštam te."
Takođe se zahvaljujemo Bogu za ovu situaciju i - puštamo čovjeka. Zahvalnost ima moćnu iscjeliteljsku snagu.
Ako je čovjek već otišao iz našeg života, a mi mislimo "da li će se vrati ili neće?", "Kako da se vrati?", " Možda treba pokušati još jednom razgovarati?" tad više od svega, mi volimo naš osjećaj u vezi tog čovjeka, a ne njega samog, jer on ne bira da bude sa nama.
Bio je slučaj kada sam morao savjetovati čovjeka od koga je otišla djevojka. Bio je na ivici veoma ozbiljne mentalne krize, čak se i na Boga ljutio. Sa njim sam dugo vremena učio otpuštanje. Ispričao sam mu priču o tome kako je jedan pisac jednom uhvatio divljeg kojota i stavio mu lanac. Kojot je dugo kopao zemlju prema šumi, pokušavao da prekine lanac trčanjem, do krvi je sebi povrijedio vrat sa ogrlicom. Takvo je svojstvo njegove rase, koja se ne slaže sa nedostatkom slobode. Pisac je shvatio: ako voliš, pusti.
Ako je taj kojot stvarno tvoj, vraćaće ti se. A ako nije tvoj, nikad neće biti srećan sa tobom.
Ako se ti "lijepiš" za bol i tragediju prekida odnosa, kao za neku opsesivnu ideju, neophodno je da se snagom volje prebaciš sa opsesivnih misli, uključiš u život "ovdje i sada", da izađeš iz stanja opsesije. Najopasnija stvar u tom stanju je odmah tražiti drugi "objekt" kako bi se prebacio na intenzivnija čula. Kada je "nerv ljubavi" jako bolan, nemojte žuriti da tražite "ljubav" u nekome drugom.
Predahnite, odmorite malo od ljubavi, dođite u normalno, obično stanje. Ako je slika drugog čovjeka još uvijek živa u srcu, nova ljubav će biti pokušaj prenošenja osjećanja prema prethodnom partneru na novog čovjeka.
A ako verujemo u Boga, kada nam Otac uzima našu omiljenu igračku, stiskamo pesnice, znajući da Bog zna više o tome šta nam je sada potrebno. Čovjek koji nije vjernik može u meditaciji da oslušne duboko sebe, da vidi situaciju iz perspektive zemaljskog života na putu vječnosti ...
Želim da ohrabrim sve zaljubljene koje su napustili ili odbacili. Voljeni čovjek može i da ode od vas, ali vaša sudbina neće otići od vas. A ako je neko otišao iz vašeg života, znači da to nije vaša sudbina. Vaša sudbina, vaš voz, nikad neće otići.
Prevod teksta: https://lifedeeper.ru/post/441-esli-chelovek-mozhet-ujti-ot-vas-to-sudba-nikogda-ne-pokinet/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Prevod teksta: https://lifedeeper.ru/post/441-esli-chelovek-mozhet-ujti-ot-vas-to-sudba-nikogda-ne-pokinet/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com