"Čovjek naivno vjeruje da su sve misli 'njegove lične' ..."

Čovjek je dualan po prirodi. Njegova dualnost se objašnjava prisustvom u njemu dva principa - duhovnog i životinjskog (materijalnog).

​Ovaj aksiom ne zahtijeva naučni dokaz. Svaki dan se suočavamo sa ispoljavanjem ovih principa u svojoj svijesti: postupiti dobro ili "spustiti" kolegu, reći cijelu istinu ili sakriti važnu informaciju.

U našem umu pojavljuje se na hiljade misli, koje stvaraju stotine neočekivanih želja. Većina nas jednostavno ne shvata značaj ovih suptilnih instrumenata za upravljanje našim životom.

Hajde da pokušamo da odgonetnemo tajnu nastanka čovjekovih misli i želja.
​

Šta je "misao"?

U rečniku Dalja "misao" se definiše kao " svako pojedinačno dejstvo uma". "Misao - to je veoma suptilan, ali veoma moćan oblik energije", - kaže u svojoj knjizi poznati pisac Neale Donald Walsch.

Priroda rođenja misli u umu čovjeka, do danas je predmet aktivnih naučnih istraživanja koja se sprovode, usput, samo na nivou fizičke materije.

Nedavno su naučnici sa Massachusetts Institute of Technology i Bostonskog univerziteta izjavili da su uspjeli da otkriju tajnu porijekla misli u našem umu. Oni tvrde da znaju kako vibracije električne aktivnosti omogućavaju mozgu da formira misli i sjećanja, i da to novo istraživanje može da rasvijetli kako nam neuronski ansambli omogućavaju da mislimo.

 U stvari, oni pokušavaju da vide gotove slike, koje se daju mozgu. A ko ih daje i kako se zapravo rađaju misli, otkuda i po kojim zakonima - još uvijek naučnicima nije jasno.

Dakle, nauka je zasad jako daleko od razumijevanja ovog procesa, što se ne može reći za drevne ljude, koje su ostavili zapise u svojim traktatima o duhovnom. Čitajući njih, shvataš da naučno, čisto materijalističko opredjeljenje procesa mišljenja i misli kao takavih ne odgovara unutrašnjoj potrebi čovjeka koji želi da dobije pravo razumevanje suštine misaonih procesa kao i njihovih posledica.

Drugim riječima, svaki čovjek na intuitivnom nivou osjeća da bi se dobilo objektivno razumijevanje neophodno je razmatrati svaku situaciju ne samo sa stanovišta materijalističkog uvjerenja, već i sa pozicije duhovne spoznaje.

Misao se ne može izmjeriti ili dodirnuti, ali ona postoji, jer se pojavila u našoj svijesti. Misao nema masu, ali može imati ogromne posledice u materijalnom svijetu, jer je ona kao neka motivaciona poluga za čovjeka, koja se transformiše zatim u želje pojedinca.

Mnogi psihološki problemi se javljaju kod čovjeka, zbog toga što ne umije da odredi izvor porijekla svojih misli i želja. "Glavni greška je u tome, što čovjek naivno vjeruje da su sve misli " njegove lične ", i čak se ne trudi da razumije njihovu prirodu. Obično kaže: "Ja tako mislim", "Stidim se svojih misli", "To su moje misli", "Moja ideja". U stvari, ako se pažljivo pratiti taj proces, sve misli dolaze čovjeku izvana i nijesu njegove.

Čovjek je slobodan samo da bira između njih i da im da snagu svojom pažnjom. Još uvijek ljudi nemaju naviku da govore i misle: " Došla mi je misao, očigledno od životinjskog načela" ili "Vjerujem da misao koja mi je sada došla ima duhovnu prirodu."

Šteta, jer bi ovakav vid komunikacije spriječio pojavljivanje mnogih konfliktnih situacija među ljudima i učinio bi njihov život boljim u duhovnom aspektu."- kaže autor popularne knjige" AllatRa "Anastasija Novik.

Ali šta ako se stvarno pretpostavi da se obrazac misli čovjeka formira u zavisnosti od toga kakavo je načelo - životinjsko (materijalno), ili duhovno - dominantno u njegovoj svijesti u datom trenutku? Šta se dešava ako posmatramo ličnost čovjeka kao provodnika volje jednog ili drugog načela?

Tada se ispostavlja, da mi preuzimamo potpunu odgovornost za sve što se dešava u našim životnim događajima, jer upravo mi biramo tu ili drugu misao, koja opredjeljuje dalje njihov razvoj!

Naime naš unutrašnji izbor formira našu percepciju neke situacije u životu, a u zavisnosti od toga kakvu misao, kakvo prosuđivanje biramo - negativno ili pozitivno - ta situacija može za nas biti problem, neriješeni konflikt, ili može biti srećno iskustvo ili će potpuno biti nezapažena.

"Željeti ili ne željeti - to je pitanje"

Veliki uticaj na sudbinu čovjeka imaju njegove brojne želje. U psihologiji, želja je "jedan od važnijih momenata tih psihičkih stanja ličnosti, koji prethode njenom ponašanju i djelovanju; ona karakteriše prije svega motivacionu i voljnu stranu tih stanja. Želja se shvaća kao težnja, odnosno, impuls za postizanje nekog cilja, ideala, sna. Realizacija tog postupka doživljava se kao zadovoljenje želje. " (P.P, Blonskij "Psihologija želje").

Tako, želja čovjeka, je posledica misli, koje su se pojavile u umu čovjeka, opredjeljuje njegov način života, model ponašanja, njegov odnos sa spoljnim svijetom; izgrađuje jasnu uzročno-posledičnu vezu, koja se lako može pratiti zahvaljujući dubljoj analizi događaja u životu određene ličnosti. Nije li data prevelika moć efemernom, praktično "virtuelnom" konceptu?

Čovek sa dominacijom životinjskog (materijalnog) načela u svojoj svijesti, podržava i ohrabruje u sebi pojavljivanje velikog beskonačnog broja želja, podliježe neizbježnom stanju rastuće nervoze zbog toga što se ne mogu ostvariti sve pojavljene čovjekove želje - to je jednostavno nemoguće. A nakon toga prirodno  javlja se nezadovoljstvo, osjećaj beznađa, povlačenje u sebe, i kao rezultat toga - duboka depresija (koja je takođe manifestacija "životinjskog razuma").

Ako se pogleda sa strane, može se vidjeti kakvo moćno sredstvo za upravljanje i porobljavanje čovjeka su pojavljene misli i želje u njegovoj svijesti. A sam čovjek je njihov provodnik i otelotvoruje ih u svom životu.

Kao i u svim oblastima čovječijeg postojanja, dominacija jednog aspekta pojavljuje se gušenjem drugog. Na taj način, ohrabrujući u sebi sve manifestacije životinjskog načela (negativne misli, mnogobrojne želje, zavist, ljubomoru, osudu, strah, gordost, uzdizanje sebe, strast za moći, i tako dalje. ), mi blokiramo u sebi naše duhovno načelo, postavljamo barijeru za naš duhovni razvoj i unapređenje naše ličnosti.

Ako se snaga misli koristi za zadovolje materijalnih želja, posle toga dolazi obavezno plaćanje duhovnošću. Ispostavlja se da svojim izborom koji nije u korist duhovnog, mi zatvaramo pristup našoj duši, i takođe svim tim bogatstvima, koji su u njoj prisutni - istinskoj, bezuslovnoj ljubav i duševnoj toplini.

Ako čovjek želi da se ozbiljno bavi svojim duhovnim razvojem, mora prije svega da disciplinuje svoje misli. Što je češće moguće da polaže sebi račun o emocijama koje osjeća, načinu mišljenja, da analizira njihovu prirodu, mehanizam nastanka. Da umije da se uzdigne iznad okolnosti svakodnevnog života. Da umije da doživljava svijet iz perspektive posmatrača duhovnog načela, ali ne i iz uobičajene perspektive posmatrača životinjskog načela.

Čovjeku je svojstveno da bude stalno u potrazi: u potrazi za srećom, odgovorom na pitanja koja ga interesuju, u potrazi sebe ...

S jedne strane, u procesu potrage Ličnost čovjeka stiče neophodno iskustvo, ali život čovjeka prolazi, slično snu. Da bi se shvatio njegov smisao, mora se probuditi. Promjene u spoljašnjem su korisne samo tada kada proizilaze iz unutrašnjeg svijeta čovjeka. Sve što jeste, i što nije u ovom svijetu, postoji u duši čovjeka. Spoznaja te istine je smisao života.

Autor: Jelena Letnica
​

Prevod teksta: http://econet.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​