Čovjek se pokazuje, kad od njega zavisimo. Zavisnik, ponekad ne može nigdje da pobjegne. Dijete zavisi od roditelja, žena sa malim djetetom - od muža, potčinjeni od šefa ...
Malo je vjerovatno da će dijete početi da traže nove roditelje, a žena u malom gradu ponosno da ode sa bebom u naručju, a zatim se upozna sa milijarderom ili otvori svoj fitnes centar u obližnjem selu ...
Da, i sa posla nije tako lako otići, ne postoji uvijek alternativa, i u naručju su opet ista djeca ...
Onaj od kog se zavisi, to prelijepo shvata. I prigovara otvoreno, ukazujući na loše stanje žrtve. I ponaša se kao sa kućnim ljubimcem, koji mora njegove papuče u usta da donese. Da bude tako snishodljiv. Kažu, gdje da odeš? Ili udare po potiljku - zašto da ne? Tako otac vaspitava sina. Ili narednik, regruta.
Ovde je važno sjetiti se, da život ide dalje. I zavisnost će se završiti. Vrijeme ropstva će proći.
Beba će poodrasti i ženaće poći na posao. Dijete će odrasti i otići iz očevog doma. Potčinjeni će dobiti dobru poziciju i sam će postati šef. A i životni vijek će doći do kraja, nastupiće dugo očekivana "demobilizacija".
I oni koji su prigovarali zbog komada hleba ili vrijeđali svojim postupcima, tad su u velikoj nedoumici. "Zašto mi sin ne dolazi? Zašto mi ne čestita?" - A da li bi vi pošli kod toga ko vas je maltretirao kada ste bili u zavisnosnom položaju? I kao opijeni hodali?
Bili kod gospde i dovoljno je. Kmetovi i robovi ne vraćaju se nazad, kada prime "voljno". Tim prije se ne vraćaju kod surovih robovlasnika. Koji sjede i prevrću gorku misao: odakle ova užasna usamljenost? Zašto?
Treba da razmišljamo o budućnosti. Uvijek treba razmišljati o budućnosti. Odnosi se mijenjaju, mijenja se odnos snaga i mogućnosti. I ne treba vrijeđati one koji zavise od nas. Udarom po potiljku i prekorima. Prevarama i poniženjima ...
Autor: Ana Kirjanova
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com