Često nas tragični događaji podsećaju na smisao života i možda upravo smrt najbolje ispunjava ovaj nezahvalni zadatak. Ali šta je smisao života ako je svako postojanje pozvano sa okončanjem? Kako razumjeti i suočiti se sa tugovanjem i smrću, znajući da će prije ili kasnije svako od nas doživjeti istu sudbinu?
Često nas tragični događaji podsećaju na smisao života i možda upravo smrt najbolje ispunjava ovaj nezahvalni zadatak. Ali šta je smisao života ako je svako postojanje pozvano sa okončanjem? Kako razumjeti i suočiti se sa tugovanjem i smrću, znajući da će prije ili kasnije svako od nas doživjeti istu sudbinu?
Ako je smrt sastavni dio života, strah od smrti vodi nas da živmo do pola puta
U pismima koja ćete pročitati, Karl G. Jung, poznati švajcarski psihijatar, antropolog i filozof koji je pretpostavio postojanje kolektivnog nesvjesnog i otvorio vrata psihologiji duše, piše dragoj prijateljici, preplavljenoj smrću svog voljenog, i razotkriva njegovo razmišljanje o smislu života, i to čini na maestralan način, obraćajući pažnju na one utješne fraze koje nas udaljavaju od ulaska u tu duboku misteriju života.
Ovo pismo nije puko razmišljanje o smrti i umiranju, s namjerom da se ublaži bol onih koji se suočavaju s teškoćama u žalosti, već je to himna životu, da se pronađe vlastiti put i da se slijedi korak po korak, dan za danom, dok ne stignemo do sopstvenog horizonta.
To je poziv da uživate u svom vremenu i da svoj život posmatrate kao poklon, na kraju kojeg ćete se sa zahvalnim osmijehom moći pripremiti za još jednu veliku avanturu.
Evo odlomka iz "Face to Face" intervjua koji je Jung odobrio BBC-u u martu 1959. (tačno prije 60 godina) u kojem izlaže dio svojih misli o toj temi.
U pismima koja ćete pročitati, Karl G. Jung, poznati švajcarski psihijatar, antropolog i filozof koji je pretpostavio postojanje kolektivnog nesvjesnog i otvorio vrata psihologiji duše, piše dragoj prijateljici, preplavljenoj smrću svog voljenog, i razotkriva njegovo razmišljanje o smislu života, i to čini na maestralan način, obraćajući pažnju na one utješne fraze koje nas udaljavaju od ulaska u tu duboku misteriju života.
Ovo pismo nije puko razmišljanje o smrti i umiranju, s namjerom da se ublaži bol onih koji se suočavaju s teškoćama u žalosti, već je to himna životu, da se pronađe vlastiti put i da se slijedi korak po korak, dan za danom, dok ne stignemo do sopstvenog horizonta.
To je poziv da uživate u svom vremenu i da svoj život posmatrate kao poklon, na kraju kojeg ćete se sa zahvalnim osmijehom moći pripremiti za još jednu veliku avanturu.
Evo odlomka iz "Face to Face" intervjua koji je Jung odobrio BBC-u u martu 1959. (tačno prije 60 godina) u kojem izlaže dio svojih misli o toj temi.
Pismo Karla G. Junga o značenju života
"Moja draga prijateljice,
ti se pitaš i pitaš mene kako se život može nastaviti nakon tako bolnog događaja koji može biti samo odvajanje od voljenog, od osobe sa kojom smo ujedinili našu želju i kojoj smo sebi povjerili u rukama budućnost. To je pitanje na koje, moram priznati, ne mogu dati odgovore.
Iako je pobjednik vjera, koliko god bila umjerena, ona takođe ne dominira zagonetkom smrti.
Kada se smrt manifestuje na našem putu, kada nam oduzima dobro, to je neizdrživo nasilje od kojeg smo uvijek poraženi. I koliko god to bilo duboko znanje ljudske duše, to nasilje nas vodi samo tamo gdje možemo priznati, iako nevoljno, naše neznanje.
Pa, za početak, moram vam savjetovati da ne slušate lagane utjehe koje svakako primate i primate. Utjehe prije svega utješe tješitelje. One im dozvoljavaju da kultivišu iluziju da su imuni na ono što je ostavljeno drugima, a još više da budu mudri, razboriti i mudri.
Osjećajući se sigurnim i zaštićenim, oni zadržavaju dobru reputaciju po cijeni neke dobre riječi. Ali, može biti sigurno, da su iskreni prema sebi, kao što kažu da jesu, sa drugima, da iskreno priznaju da utjehe koje pružaju, ne skrivaju ništa osim samilosti i ljutnje zbog života.
"Moja draga prijateljice,
ti se pitaš i pitaš mene kako se život može nastaviti nakon tako bolnog događaja koji može biti samo odvajanje od voljenog, od osobe sa kojom smo ujedinili našu želju i kojoj smo sebi povjerili u rukama budućnost. To je pitanje na koje, moram priznati, ne mogu dati odgovore.
Iako je pobjednik vjera, koliko god bila umjerena, ona takođe ne dominira zagonetkom smrti.
Kada se smrt manifestuje na našem putu, kada nam oduzima dobro, to je neizdrživo nasilje od kojeg smo uvijek poraženi. I koliko god to bilo duboko znanje ljudske duše, to nasilje nas vodi samo tamo gdje možemo priznati, iako nevoljno, naše neznanje.
Pa, za početak, moram vam savjetovati da ne slušate lagane utjehe koje svakako primate i primate. Utjehe prije svega utješe tješitelje. One im dozvoljavaju da kultivišu iluziju da su imuni na ono što je ostavljeno drugima, a još više da budu mudri, razboriti i mudri.
Osjećajući se sigurnim i zaštićenim, oni zadržavaju dobru reputaciju po cijeni neke dobre riječi. Ali, može biti sigurno, da su iskreni prema sebi, kao što kažu da jesu, sa drugima, da iskreno priznaju da utjehe koje pružaju, ne skrivaju ništa osim samilosti i ljutnje zbog života.
Evo, dakle, prve sugestije: ni suzdržanost za sebe niti ogorčenje na život.
Zbog našeg mentalnog zdravlja bilo bi dobro da ne mislimo da je smrt samo prolaz, dio velikog, dugog i nepoznatog vitalnog procesa: kako u bolnim danima kada padnemo za gubitkom dragih.
Naša smrt je čekanje ili kako reći obećanje koje se nikada ne ispunjava. Iz tog razloga ne zahtjeva od nas da ispraznimo svoje živote, već da nastavimo do njegove potpunosti.
Dok nam smrt oduzima ono što nam je najdraže, istovremeno nas vraća na ono što nam je najdragocjenije. Nije misterija smrti da smo pozvani da se rastopimo, već da je to život.
Život je apsolutni imperativ. Koliko god da je težak zadatak, koliko god da je neodrživ, koliko god bio neprijateljski nastrojen, napuštanje se ne razmatra.
Zbog našeg mentalnog zdravlja bilo bi dobro da ne mislimo da je smrt samo prolaz, dio velikog, dugog i nepoznatog vitalnog procesa: kako u bolnim danima kada padnemo za gubitkom dragih.
Naša smrt je čekanje ili kako reći obećanje koje se nikada ne ispunjava. Iz tog razloga ne zahtjeva od nas da ispraznimo svoje živote, već da nastavimo do njegove potpunosti.
Dok nam smrt oduzima ono što nam je najdraže, istovremeno nas vraća na ono što nam je najdragocjenije. Nije misterija smrti da smo pozvani da se rastopimo, već da je to život.
Život je apsolutni imperativ. Koliko god da je težak zadatak, koliko god da je neodrživ, koliko god bio neprijateljski nastrojen, napuštanje se ne razmatra.
Život je to što bismo radije, rekao bih čak i predali se životu i njegovom stalnom toku. Ne možemo nametnuti nikakav nasip na ovaj tok, niti možemo pokušati da ga preusmijerimo ili promijenimo njegovu putanju. To bi bilo veoma glupo i na mnogo načina opasno.
Ako želimo da se suprotstavimo životu, ako zaista želimo da igarmo protiv nas, znamo kako to učiniti: odustajemo od toga da ga živimo. Postoje brojni načini da se to postigne, od kojih je poslednji, najgluplji i najnemilosrdniji, da se razdvoji vlastitim rukama. Ovo je najviši grijeh.
Ako stojimo iznad ovog ponora, uvijek možemo u svakom slučaju, nametnuti unaprijed određeni kurs životu, prisiliti ga ili ga suspendovati, jednom riječju usmjeriti ga.
Imamo beskonačne zadatke koje možemo nametnuti sebi i beskonačne ciljeve prema kojima se možemo orijentisati. Sve ovo je još uvijek dio našeg života, ali da li je to ono što naš život traži od nas? Život koji smo izabrali za nas zaista može biti veoma različit od onog koji smo od Boga dobili.
Svaki neproživljeni život akumulira ogorčenje prema nama samima: umnožava neprijateljsko prisustvo
Tako postajemo nemilosrdni prema sebi i drugima. Mi ne vidimo oko sebe borbu, predajemo se i podliježemo perfidnim pobunama zavisti. Dobro je rečeno da zavist zaslepljuje naš pogled koji je zasićen životima drugih, mi nestajemo sa našeg horizonta. Život koji je izgubljen, konačno će se okrenuti protiv mene.
Dakle, poslednje što bih vam želio reći, draga prijateljice, je da život ni na koji način ne može biti čista egzistencija i melanholična kontemplacija prošlosti. Naš je zadatak da tražimo značenje koje nam omogućava da nastavimo da živimo svaki put ili ako želite da odgovorimo na naše putovanje na svakom koraku.
"Svi smo pozvani da živimo svoje živote najbolje što možemo. "
(K. G. Jung, Intervju u Ed. Adelphi, 1999)
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65032/la-meravigliosa-lettera-di-carl-g-jung-sul-significato-della-vita.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Ako želimo da se suprotstavimo životu, ako zaista želimo da igarmo protiv nas, znamo kako to učiniti: odustajemo od toga da ga živimo. Postoje brojni načini da se to postigne, od kojih je poslednji, najgluplji i najnemilosrdniji, da se razdvoji vlastitim rukama. Ovo je najviši grijeh.
Ako stojimo iznad ovog ponora, uvijek možemo u svakom slučaju, nametnuti unaprijed određeni kurs životu, prisiliti ga ili ga suspendovati, jednom riječju usmjeriti ga.
Imamo beskonačne zadatke koje možemo nametnuti sebi i beskonačne ciljeve prema kojima se možemo orijentisati. Sve ovo je još uvijek dio našeg života, ali da li je to ono što naš život traži od nas? Život koji smo izabrali za nas zaista može biti veoma različit od onog koji smo od Boga dobili.
Svaki neproživljeni život akumulira ogorčenje prema nama samima: umnožava neprijateljsko prisustvo
Tako postajemo nemilosrdni prema sebi i drugima. Mi ne vidimo oko sebe borbu, predajemo se i podliježemo perfidnim pobunama zavisti. Dobro je rečeno da zavist zaslepljuje naš pogled koji je zasićen životima drugih, mi nestajemo sa našeg horizonta. Život koji je izgubljen, konačno će se okrenuti protiv mene.
Dakle, poslednje što bih vam želio reći, draga prijateljice, je da život ni na koji način ne može biti čista egzistencija i melanholična kontemplacija prošlosti. Naš je zadatak da tražimo značenje koje nam omogućava da nastavimo da živimo svaki put ili ako želite da odgovorimo na naše putovanje na svakom koraku.
"Svi smo pozvani da živimo svoje živote najbolje što možemo. "
(K. G. Jung, Intervju u Ed. Adelphi, 1999)
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65032/la-meravigliosa-lettera-di-carl-g-jung-sul-significato-della-vita.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
