"Cvijet koji cvjeta u nevolji je najređi i najdragoceniji od svih."
~ iz filma "Mulan"
Ono što bih željela da podijelim sa vama je jednostavno razmišljanje o ovom citatu koji me je tada veoma pogodio i koji će vam, nadam se, pomoći da razmislite o svom ličnom cvjetanju i podstaći vas da pronađete svoju istinu.
Važan aspekt ličnog cvjetanja je prirodni nagon
Cvjetanje cvijeta često se koristi kao alegorija i ilustruje filozofsku misao o kojoj je razgovarao francuski filozof, sociolog i esejista Michel Foucault u svojim tehnikama "de soi", a koja bi svoje porijeklo imala u antičkoj Grčkoj: lično cvjetanje, briga o sebi.
Lično cvjetanje je alegorijska figura individualnog puta koja čovjeka navodi da slijedi sopstveni prirodni nagon, poštuje svoj identitet i manifestuje posebnost i ljepotu u svijetu: cvjeta, niče, raste i donosi plod prema sopstvenom puta, prema sopstvenim osjećanjima, bez forsiranja.
Lični procvat stoga odgovara načinu života usmjerenom na Biće koji se prirodno ispoljava u akciji u skladu sa onim što ono jeste, a ne u radnji koja pokušava da prisili Biće da odgovara onome što misao želi da postigne kako bi se prilagodila standardu.
Tako se u konceptu ličnog cvjetanja poštuje procvat ličnosti, prepoznajući jedinstvenost vremena i metoda u skladu sa njenim autentičnim identitetom. Cvjetati znači slijediti i podržati prirodni nagon osobe, koji je James Hillman ilustrovao u svojoj knjizi "Kod duše".
Cvjetanje ne znači borba protiv prepreka da bismo postigli ono što nam ne pripada ili hipotetičku sreću izračunatu na osnovu akcija i rezultata, već znači oslanjanje na svoje sposobnosti i praćenje sopstvenog toka, prirodnosti svog bića.
Međutim, da bi se došlo do ove duboke spoznaje, potrebno je pozdraviti, podržati ovaj prirodni poriv, tu vitalnu silu, čak i u nevolji, koja zahtjeva prepoznavanje sopstvene vrijednosti i hrabrost da više volimo sopstvenu istinu, čak iako različitu, marginalnu, jedinstvenu, nego šemu koja bi voljela da svi ljudi budu u istom kalupu.
Ali izvan ovoga, cvjetanje u nevolji moglo bi značiti sposobnost da se izgradi zdrav, snažan i stabilan ego koji omogućava pojedincu da se izrazi bez razvodnjavanja u svijetu i koji djeluje kao korisno i funkcionalno sredstvo izražavanja za svoj poziv, a da drugima ništa ne oduzima. Jer ima mjesta za sve.
Razvijanje funkcionalnog i korisnog ega koji ne projektuje rane na svijet oko sebe je u stvari rijetka stvar, ne zato što samo neka "elita" čuva važne tajne, već jednostavno zato što se afirmiše bez nasilja ili projektovanja neuroza o drugima, izbjegavanje iskušenja da se upoređuje sa drugima i prihvatanje da svaki unutrašnji proces zahtjeva vrijeme, slušanje i razumijevanje, zahtjeva usredsređivanje, svest i prije svega odgovor na najvažnije pravilo ljudskog bića sokratovskog sjećanja: gnothi seauton-"upoznaj sebe".
Dobar i koristan ego zasnovan je na samospoznaji i služi Biću da se kreće u svijetu.
Hrabrost da budete svoji i pored nedaća
Na kraju, ovaj jednostavni Mulanov citat mogao bi otvoriti široku raspravu koja uključuje naše autentično Biće i pita nas da li smo dovoljno hrabri da slijedimo život koji pulsira u nama, prevazilazeći hiljadu strahova koji bi nas mogli ometati.
Dovoljno smo u kontaktu sa svojom suštinom da se ne bojimo da afirmišemo svoju različitost, predivan dar koji nas čini jedinstvenim. Mislim da bi bilo korisno zastati na trenutak oko ovog pitanja i poslušati svoja osjećanja jer svako od nas zaslužuje da zablista.
Tačnije, procvjeta.
Sandra Saporito
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/67778/sbocciare-nelle-avversita-significa-che-hai-il-coraggio-di-affermare-chi-sei.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com