Da se nijesi usudila da budeš manja, nego što možeš biti

​​Slušaj me. Odmah sada.

Tebe nije previše. Nikada te nije ni bilo mnogo. Nikada te neće biti mnogo.
Sama ideja je besmislena. Zato što smo se rodili, da budemo svoji. Svi mi. Bez izuzetka.

​Svi smo došli na ovaj svijet da budemo naj pulsirajuća- krvavija- voljenija- plačljivija- osjećajnija stvorenja.

A ako ti neko kaže da te je previše, tada jedina istina koju treba da zapamtiš je: veoma vjerovatno da ti ljudi ni sada, ni nikada u životu neće biti dovoljni za tebe.

​Jer si ti, moja djevojka, ti si sunce, i mjesec, i zvijezde. Ti si sila koja upravlja plimom i osjekom. Ti si neobuzdani urlik na punom mjesecu. Ti si esencija ekstatičnog plesa. Ti si toplota, i seks, i znoj, i vatra, i blagost, i hrabrost, i blaženstvo, i okean suza.

Ti si u svemu.
Ti si majka svih nas i ćerka univerzuma.
Ti prolaziš kroz sjenku i svjetlost.
Ti izgoriš i ponovo se dižeš, držeći se na pulsu svijeta.
Ti primoravaš bogove da trepere. 

I to, draga moja, je granica koju ti prelaziš, i mnogim ljudima od toga biva bezumno neudobno. To ih primoravaš da se povuku i odgurnu te. Jer to, kako ti plešeš sa svojom sjenkom i tvoje nepokolebljivo prihvatanje svog sjaja primorava ih da se susretnu sa neobičnim prostranstvom koje ih zadivljuje i užasava istovremeno. Samo tvoje postojanje ih tjera da naprave korak ka mjestu koje nijesu spremni da vide.

Jer, kao dubinu okeana zovu te domu, ti nikada nećeš biti jednostavna.
Ali, draga, ti se nijesi pojavila da bi bila jednostavna. Ti si ovdje zbog mnogo višeg.
Jer si ti rušiteljica granica.
Ti si tragalac za istinom.
Ti si iskušenje, i izazov, i žar.
Ti si ogledalo i čarobnica, i unutar tebe je vrtlog moći hiljadugodišnji.
Tako da ne, ti nijesi jednostavna.

Ali u svoj ovoj istini, molim te ne misli da ne zaslužuješ duboku unutrašnju lakoću. Ne daj im ni na trenutak da te ubijede da nikada nećeš naći ljubavnika koji neće zahtijevati da se pred nijm pravdaš, umanjuješ sebe, smiruješ buru unutar sebe ili potiskuješ svoju ekstravagantnu ljubav.

Pošto je, moja djevojko, to potpuna besmislica.

​Negdje tamo postoji ljubav, koja nikad nije ni mislila da te nazove previše. Koja izražava sebe isto kao i ti, u stihu, u vosku od svijeća i u zvjezdanoj prašini. Koja isto tako izlazi noću da zavija na Mjesec, koja skuplja kosti, pjeva mantre i razgovara sa precima. I ta ljubav, kada je nađeš, vidjeće te i upoznaće te upravo takvom kakva jesi i kakva treba da budeš. I  reći će da. Da - tebi. Da, poći ću sa tobom tuda. Čekam to.

​Ali, dok se to ne desi, želim da uradiš to. Za mene i za svaku ženu koja misli da ju je previše.
Uzmi sve to što je u tebi previše i kanonizuj to. Sakupi sve komadiće tvog suviše slomljenog srca i upali plamen. I tim dejstvom ćeš pozvati sa sobom druge, i vi ćete pjevati pjesmu koja će vratiti sve nas domu.

A zatim otpustaš u svijet sve beskonačno i savršeno, čega je u tebi suviše. I ti ideš i voliš suviše jako, i plačeš suviše jako i svađaš se suviše jako. Zaljubljuješ se suviše brzo i tuguješ suviše često, i smiješ se suviše glasno i sama određuješ precizne uslove neophodne za tvoje sopstveno postojanje.

Nemoj ni da pomisliš da živiš drugačije.
Jer ti si nam potrebna. Svakome od nas, muškaracu ili ženi, koji smatraju da ih je suviše. Ti si naš podsjetnik u najtežim trenucima, da smo baš takvi, kakav  treba da bude, svako od nas.

 Jeanette LeBlanc
 
Prevod teksta:  sobiratelzvezd.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​