Svjestan čovjek je ličnost, egzistencijalno prilagođena na aktuelne uslove života i osjeća se potpuno cjelovito.
|
|
1. Svjestan čovjek unutra je slobodan. Njegova tačka oslonca nalazi se uvijek u njemu, zato egzistencijalno ne zavisi od spoljnih faktora.
Smisao njegovog postojanja se ne oslanja na spoljašnje: ljude, ideje, komfor, budućnost. |
2. Svjestan čovjek je odgovoran za svako svoje stanje. Zna da razdvoji uzroke svojih postupka i njihovih posledica, shvata kako i na koji način iz prvog slijedi drugo. On je odgovoran samo za svoje stanje i svoje reakcije, rukovodi se principom "ja - sam ja, a ti - si ti".
3. Svjestan čovjek radi samo to što zaista hoće. "Hoće" ovdje ne označava trenutne hirove, već neutoljivu želju za tim, zbog čega je datom čovjeku dat život u cjelini. Svjestan čovjek ne gubi vrijeme na gluposti poput obavljanja nevoljenih djela - on se ili bavi s tim što želi, ili počinje da voli ono što je iz nekog razloga prinuđen da radi.
4. Svjestan čovjek ne dozvoljava da nameće sebi bilo šta. S obzirom na to da je tačka njegovog oslonca u njemu, svjestan čovjek se ne zarazuje idejama, stavovima autoriteta i propagandom, sa njim se ne može manipulisati ni "bičem" ni "šargarepom".
5. Svjestan čovjek prihvata svijet takvim "kakav jeste". Spoznajući sebe kao potpunu cjelinu, isto tako vidi i svijet. On ne želi da mijenja nešto u sebi ili okruženju, samo slijedi ideje, reakcije i raspoloženje.
6. Svjestan čovjek kreira svijet samo tada, kada je to neophodno za realizaciju njegovog životnog puta. Jedini razlog stvaralaštva za svjesnog čovjeka je osjećaj egzistencijalnog duga.
3. Svjestan čovjek radi samo to što zaista hoće. "Hoće" ovdje ne označava trenutne hirove, već neutoljivu želju za tim, zbog čega je datom čovjeku dat život u cjelini. Svjestan čovjek ne gubi vrijeme na gluposti poput obavljanja nevoljenih djela - on se ili bavi s tim što želi, ili počinje da voli ono što je iz nekog razloga prinuđen da radi.
4. Svjestan čovjek ne dozvoljava da nameće sebi bilo šta. S obzirom na to da je tačka njegovog oslonca u njemu, svjestan čovjek se ne zarazuje idejama, stavovima autoriteta i propagandom, sa njim se ne može manipulisati ni "bičem" ni "šargarepom".
5. Svjestan čovjek prihvata svijet takvim "kakav jeste". Spoznajući sebe kao potpunu cjelinu, isto tako vidi i svijet. On ne želi da mijenja nešto u sebi ili okruženju, samo slijedi ideje, reakcije i raspoloženje.
6. Svjestan čovjek kreira svijet samo tada, kada je to neophodno za realizaciju njegovog životnog puta. Jedini razlog stvaralaštva za svjesnog čovjeka je osjećaj egzistencijalnog duga.
7. Svjestan čovjek ne sudi. On ne traži ocjenu drugih ljudi, njihovi postupci ne mogu da uzdrmaju tačku njegovog životnog oslonca, tako da nema potrebe ni da sudi samom sebi. Ne sudi sebi, znajući da je cjelovit. Svjestan čovjek ne okrivljuje i ne opravdava.
8. Svjestan čovjek nikome ništa ne nameće. Spoznajući svoj integritet, on shvata i prihvata integritet svih drugih bića, bez izuzetka, i dozvoljava im da sami upravljaju svojim životima.
9. Svjestan čovjek ne zavidi. Ne orijentiše se postojećim stereotipima i udaljen je od sistema vrijednosti većine, pa nema kome da zavidi. Ako je svjesnom čovjeku potreban neki resurs, on ga jednostavno nabavi.
10. Svjestan čovjek ne osjeća sažaljenje. On ili djeluje i pomaže, ili se udalji bez žaljenja i emocija. On ne stavlja sebe na mjesto drugog, shvatajući da ne može biti odgovoran za njegove postupke.
8. Svjestan čovjek nikome ništa ne nameće. Spoznajući svoj integritet, on shvata i prihvata integritet svih drugih bića, bez izuzetka, i dozvoljava im da sami upravljaju svojim životima.
9. Svjestan čovjek ne zavidi. Ne orijentiše se postojećim stereotipima i udaljen je od sistema vrijednosti većine, pa nema kome da zavidi. Ako je svjesnom čovjeku potreban neki resurs, on ga jednostavno nabavi.
10. Svjestan čovjek ne osjeća sažaljenje. On ili djeluje i pomaže, ili se udalji bez žaljenja i emocija. On ne stavlja sebe na mjesto drugog, shvatajući da ne može biti odgovoran za njegove postupke.
